Pročitajte neobičnu ispovjest ljudi čiji se posao zove "koordinatori za intimnost". Njihov radni dan ponekad podrazumijeva orgije od 60 ljudi!
Već smo vam predstavili ispovijest sa beogradskih svingerskih žurki, a znate li ko je osoba neophodna na orgijama i drugim vrelim scenama pred kamerama? Svaki put kada ste gledali žestoku scenu seksa, orgije ili bahanalije na malom ekranu, iza svih tih "vrućih" scena već pet godina mora da stoji upravo koordinator za intimnost. Kako izgleda organizovati orgije za 60 ljudi pred kamerama, objasnilo je dvoje ljudi koji se bave upravo ovim poslom. Dejvid Takeraj je koordinator za intimne scene na seriji "Sex education", i kaže da njegov posao počinje davno prije nego što se kamere upale.
"Ja odlazim kod režisera, saznajem sve o sceni, potom kod glumaca, i ispitujem ih šta su njihove granice. Gde sme neko da ih dodiruje, i na koji način, a gdje ne", počeo je on svoju ispovijest.
Mnogi ne znaju da režiser, kamermani, asistenti na setu, ne sjede i "zijevaju" u glumce dok igraju scenu seksa, makar to bila i orgija od 60 ljudi. Svi moraju da gledaju monitore, a ne ono što im se odvija ispred nosa, to je samo jedno u nizu pravila snimanja ovakvih scena. Glumci koji su goli i glume seksualni zanos nisu "predstava" za prisutne, već performans za kamere i publiku koja će gledati finalni proizvod.
Ita O'Brajen je dugogodišnji koordinator za intimnost, i opisuje neke od zahtjevnijih projekata.
"Imala sam projekat u kojem je trebalo simulirati analni seks, kao i uzimanje kokaina sa nečijeg rektuma. Baš je bilo ekstremno. Naravno, neće nečija usta zaista biti u blizini nečije zadnjice. Tada koristimo vešte uglove kamere kako bismo učinili scenu realnom", objasnila je ona.
U posebnim slučajevima, kada scene podrazumijevaju i više desetina učesnika, nije lako. Prisjeća se orgije sa 60 ljudi, morale su da pomognu i kolege!
"To je bila najteža scena koju sam radio, bilo je 60 ljudi u orgijama. Morao sam da zovem još dvoje koordinatora za intimnost. Svako od nas je bio zadužen za po 20 ljudi, to je mnogo. Najveći trik je kako da sakrijemo komadiće odjeće koje glumci ipak nose. Svih tih 60 ljudi nose ponešto, a mi to moramo da sakrijemo, kamera hvata vrlo širok ugao. U odnosu na to, odnos dvoje ljudi u uobičajenoj pozi je lak posao", rekao je on.
"Svaka scena se svodi na koreografiju, prvo imamo probe. Prvi glumac kaže šta će uraditi, pa druga osoba kaže šta će ona uraditi, sada se ljubimo, sada idemo u krevet, sada skidam brushalter... Sve to mora da bude vrlo jasno i bez emocija", objasnio je Takerej.
"Prije snimanja, prođemo sve scene s glumcima, postavimo im mnogo pitanja. Mi čekamo da čujemo riječ 'ne'. Da nam glumac kaže, ne, nije mi prijatno da uradim ovo, ne, ne osjećam se prijatno da uradim ono, tada naš posao stupa na scenu. Moramo da nađemo način da umjetniku koji će se ogoliti pred kamerama omogućimo da to uradi bezbjedno", navodi Takerej.
"A nakon scene, ponovo ih pitamo. Da li je sve bilo u redu? Da li imaju pitanja ili su oko nečega zabrinuti? Ponekad i nekoliko dana kasnije. Pitamo kakva je bila usluga, da li misle da smo nešto mogli da uradimo drugačije ili bolje. I ako kažu da se osjećaju loše ili da im se vratilo neko ružno iskustvo iz prošlosti, tada odlazim kod producenta i, uz dozvolu glumca, tražimo pomoć", objasnio je on.
Pročitajte i ispovjest beogradske domino dame!
(MONDO)