Provodadžije ponovo u modi

Nedavno je jedan domaći nedjeljnik pozvao zainteresovane "koji žive brzim tempom i nemaju dovoljno slobodnog vremena i snage da progutaju gorčinu samačkog života" da za nekoliko stotina dinara krenu u potragu za muškarcem ili ženom svog života.

Može se reći da je "spid dejting" ili brzi sastanak nova pojava na balkanskim prostorima gdje se smatra da ako u potragu za bračnom srećom uz pomoć raznih agencija ili posrednika, idu samo oni s kojima nešto nije u redu.

Susreti ove vrste organizuju se sa istim brojem muškaraca i žena koji sjede u parovima za različitim stolovima. Svi imaju po pet minuta da pitaju jedno drugo šta god požele i minut da upišu utiske. U pozadini, svira lagana muzika, za opuštanje. Kad se pojača, to je znak da treba promjeniti sagovornika. I tako ukrug.

Na kraju, zainteresovani organizatoru skupa predaju popunjene papiriće sa utiscima o sagovornicima. Svi podaci se ubacuju u kompjuter, a kad se muška i ženska strana poklope, sljedećeg dana elektronskom poštom učesnici dobijaju kontakt telefone željenih osoba.

Kod mnogih vlada ubjeđenje da "samo očajnici” ovim putem pokušavaju da pronađu srodnu dušu, ali brz tempo života donosi neke nove navike. Spajanje parova preko Interneta sve više osvaja svijet.

Virtuelni provodadžiluk je odgovor na brzinu promena u svijetu. U svim svjetskim metropolama postoje agencije koje se bave bračnim posredovanjem, svjesne da munjevit ritam savremenog života otežava mogućnost pronalaženja adekvatnog bračnog partnera.

Jevreji prve provodadžije

Poreklo provodadžiluka je u jevrejskom narodu, koji u ovom ima i najviše iskustva i najdužu tradiciju. Po Talmudu, Bog je prvi i posljednji provodadžija, jer ko drugi može da spoji dva različita bića da se uklope kao jedno? Nije li on spojio Adama i Evu u prvu zajednicu čovjeka i žene?

Biti provodadžija kod Jevreja je časno zanimanje. Samo čestitom čovjeku, trezvenog rasuđivanja, mogla je biti povjerena uloga spajanja ljudi u trajnu zajednicu. Vijekovima su to bili rabini koji su dobro poznavali svoje studente, buduće mladoženje koje su preporučivali bogatim i vodećim ljudima u zajednici kao dobre prilike za njihove kćeri, piše "Politika".

Poslije posredovanja, ako bi se pokazalo interesovanje, počinjali bi neformalni pregovori, gdje bi se postizala načelna saglasnost o braku i bili tačno određeni miraz i pokloni porodici. Ovdje je još moglo da dođe do povlačenja neke od strana, jer nije bilo pravne kazne, iako je to vjerovatno dovodilo do razočaranja, svađa pa i suza. Kada bi mladenci stali pred rabina i brak bio zvanično zaključen, razlaz više nije bio moguć bez ozbiljnih posljedica.

Uloga provodadžije je doživjela kulminaciju u 14. vijeku, kada su Jevreji bili proganjani i rasuti širom Evrope. U to doba je bilo malo komunikacije među rasutim grupama, a provodadžije su osiguravale i pružale stabilnost i širenje zajednica. Njihova vještina bila je u tome da organizuju sklapanje braka prvenstveno na osnovu karaktera, pobožnosti, inteligencije i obrazovanja, a tak na kraju na osnovu imovinskog stanja i ljepote.

Vremenom, oni prerastaju u dobro plaćene profesionalce. Ali, ako bi brak koji su sklopili bio nesrećan, oni nisu smjeli da traže svoj honorar. U slučajevima iznimnog uspjeha, mogli su da ga dupliraju.

Diskrecija zagarantovana

U tradiciji srpskog naroda takođe je veoma dobro poznata uloga provodadžija. Iako su njihove dužnosti sve češće preuzele agencije za bračno posredovanje i internet-portali, najčešće je riječ o starijim ženama ili muškarcima koji preuzimaju na sebe obavezu bračkog spajanja, a po angažovanju neke od strana (mladine ili mladoženjine).

Bilo je uobičajeno da provodadžija bez najave posjeti kuću buduće mlade i započne priču o svom "rođaku", kome je vrijeme da se ženi. Poslije toga uslijedilo bi navođenje pokretne i nepokretne imovine budućeg mladoženje, kao i njegovih vrlina i zdravstvenog stanja. Ako bi prijedlog prihvatili mladini roditelji, ubrzo bi se krenulo "na viđenje". U suprotnom, na ljubazan način bi se saopštilo da njihovoj kćerki još nije vrijeme za udaju jer "mora da uči školu" (najčešći izgovor).

Zanimljivo je naglasiti da se prilikom preuzimanja "posla" provodadžija obavezivala na diskreciju, jer nikada nije postojala stopostotna vjerovatnoća da će "bračna operacija" uspjeti. A, ako se to dogodi, slijedili bi brojni darovi. Nije bilo rijetko da i mladina majka ošacuje dobru "priliku" za svoju kćerku, pa da angažuje zajedničku prijateljicu, koja će joj pomoći da ulovi zeta.

A da je pojava provodadžija poznata u različitim kulturama najbolje svjedoče brojni primjeri uspješno sklopljenih brakova u Kini. Naime, postojalo je pravilo da roditelji budućeg mladoženje imenuju provodadžiju da posjeti roditelje buduće mlade. Ako mladini roditelji nemaju ništa protiv, onda provodadžija ima zadatak da uzme datum, vrijeme i mjesto rođenja djevojke, kako bi se sagledali uporedni astrološki aspekti. U slučaju da se oni ne slažu, provodadžijin angažman bi se na tome završavao.

Imajući u vidu brzinu svakodnevnog života, posvećenost poslu i sve usamljeniji način življenja, postavlja se pitanje - nije li ponovo došlo vrijeme za provodadžiluk?

(MONDO)