Istraživanja pokazuju da spavanje sa kućnim ljubimcima ne znači nužno anksioznost. Otkrijte tri ključne osobine vlasnika pasa i mačaka.
Vaš pas zauzima polovinu kreveta, a mačka se ušuškala pored jastuka? Možda vam je neko već rekao da ta navika govori o potrebi za sigurnošću ili strahu od samoće. Međutim, spavanje sa kućnim ljubimcem ne znači nužno da je osoba anksiozna ili emocionalno zavisna. Psiholozi kod ljudi koji vole da dijele krevet sa svojim ljubimcima uočavaju nekoliko zanimljivih zajedničkih osobina.
Spavanje sa psom ili mačkom veoma je rasprostranjena navika. Prema istraživanju koje je sprovela agencija „OpinionWay“ na 1.001 ispitaniku u Francuskoj, 17 odsto ljudi koji imaju kućnog ljubimca dozvoljava mu da svake noći spava u njihovom krevetu ili sobi.
Zanimljivo je da psiholozi i terapeuti kod ljudi koji dijele prostor za spavanje sa životinjama primjećuju nekoliko mogućih zajedničkih karakteristika: izraženu potrebu za bliskošću, osjetljivost i empatiju, kao i veću toleranciju prema sitnim neprijatnostima koje život sa ljubimcem donosi.
Ipak, ove osobine ne treba shvatiti kao psihološko pravilo. One mogu ponuditi zanimljiv način da razumijemo određeno ponašanje, ali ne mogu same po sebi odrediti nečiju ličnost. Prije svega, važno je razbiti uvriježenu predstavu da spavanje sa životinjom automatski znači anksioznost, usamljenost ili emocionalnu zavisnost.
1. Važna im je bliskost i osjećaj povezanosti
Teorija afektivnog vezivanja, koju je tokom sedamdesetih razvio psiholog Džon Bolbi, objašnjava kako ljudi stvaraju bliske odnose koji im pružaju osjećaj sigurnosti. Iako je prvobitno razvijena kroz proučavanje odnosa djece i njihovih roditelja ili drugih važnih osoba, ideja vezivanja primjenjuje se i na odnose koje ljudi razvijaju sa kućnim ljubimcima.
Kada neko dozvoljava psu ili mački da spava u njegovom krevetu, to može biti znak da mu prija blizina i fizički kontakt sa životinjom. Životni kouč Sidart Kumar, koga citira YourTango, smatra da ovakva navika može ukazivati na prijatnost u emocionalnoj povezanosti, bliskosti i povjerenju.
Potrebno je, međutim, biti oprezan sa zaključcima. Samo na osnovu činjenice da neko spava sa ljubimcem ne može se utvrditi njegov stil vezivanja niti zaključiti da li je osoba emocionalno sigurna ili nesigurna. Mnogo zavisi od odnosa koji je izgradila sa konkretnom životinjom.
Takođe, ova navika nema mnogo veze sa tim da li je neko introvertan ili ekstrovertan. I jedni i drugi mogu uživati u tome da im pas ili mačka bude blizu tokom noći.
2. Imaju izražen osjećaj empatije prema životinjama
Ljudi koji dozvoljavaju ljubimcu da spava sa njima često ga doživljavaju kao ravnopravnog člana porodice. Za njih ljubav, utjeha i bliskost nisu rezervisane samo za odnose među ljudima.
Terapeutkinja Glorija Brejm smatra da osobe koje spavaju sa svojim životinjama često pokazuju spremnost da prepoznaju njihove potrebe i prihvate ih kao dio svakodnevnog života. Bračni savjetnik Lari Mišel, čiji mali pas godinama spava u njegovom krevetu, ovu naviku povezuje sa uzajamnim prihvatanjem i prisustvom.
Dijeljenje prostora za spavanje sa životinjom takođe zahtijeva određenu fleksibilnost.
Pas može promijeniti položaj nekoliko puta tokom noći, mačka može zauzeti baš onaj dio jastuka koji ste vi planirali da koristite, a ponekad ćete morati da se prilagodite njihovim navikama.
Osoba koja je spremna na takve sitne kompromise možda ima izraženiju osjetljivost na potrebe svog ljubimca i sposobnost da prepozna njegove neverbalne signale. Naravno, ni to nije dokaz određene osobine karaktera.
3. Imaju veću toleranciju prema noćnim smetnjama
Svako ko je ikada dijelio krevet sa mačkom zna da noć ponekad nije potpuno mirna. Životinja može ustati u tri ujutru, početi da šeta po sobi, tražiti hranu, igrati se ili jednostavno odlučiti da se smjesti tačno preko vaših nogu.
Isto važi i za pse. Neki se često pomjeraju, uzdišu, zauzimaju više prostora ili vas probude tražeći da izađu napolje.
Ako ste spremni da prihvatite takve sitne neprijatnosti, to može pokazivati određenu toleranciju prema potrebama i navikama životinje. Drugim riječima, spremni ste da dio sopstvenog komfora prilagodite biću koje vam je važno.
Ali ni ova karakteristika ne govori mnogo o vašem temperamentu u cjelini. Neko može imati ogromno strpljenje za svog psa koji ga budi noću, a veoma malo tolerancije za druge svakodnevne situacije.
Ono što ova navika možda bolje pokazuje jeste koliko je životinja važna u emocionalnom životu svog vlasnika, toliko da je on spreman da prihvati i određeni gubitak komfora zbog bliskosti sa njom.
Šta nauka zaista kaže o spavanju sa ljubimcem?
Psihološka povezanost sa kućnim ljubimcem jedno je pitanje, a kvalitet sna sasvim drugo.
Studija klinike Mejo iz 2015. godine otkrila je da prisustvo ljubimca nema negativan uticaj na san ili čak može biti korisno, dok je oko 20 odsto ispitanika reklo da im životinja remeti spavanje.
Studija istog tima iz 2017. godine pokazala je da je efikasnost sna ostala dobra kada je pas bio u istoj prostoriji, ali je bila nešto niža kada je životinja spavala direktno na krevetu.
Novije istraživanje iz 2024. godine, koje je obuhvatilo 1.591 odraslu osobu iz SAD, ukazalo je na povezanost spavanja sa ljubimcem sa slabijim kvalitetom sna i izraženijim simptomima nesanice.
Istraživači nisu pronašli dokaze da spavanje sa ljubimcem štiti od uticaja stresa na san. Naglasili su da su rezultati istraživačke prirode i da se uočena povezanost više odnosila na vlasnike pasa nego na vlasnike mačaka.
To znači da sama navika spavanja sa životinjom ne može da se posmatra ni kao dobra ni kao loša za svakoga.
Spavanje sa kućnim ljubimcem ne govori samo o karakteru vlasnika. Ono govori i o odnosu koji je izgradio sa životinjom.
Najvažnije pitanje zato nije šta ova navika „otkriva“ o vama, već da li takav način spavanja odgovara i vama i vašem ljubimcu.
(Mondo)