Kada neka lokacija postane dio Uneskove liste svetske baštine, to je veliki uspjeh. Ali, šta kada se neka mjesta izbace sa liste?
Kada su lokacije na Uneskovoj listi svjetske baštine, to automatski znači da su po nečemu posebne, vrijedne, da ih treba čuvati i njegovati za buduće generacije zbog njihovog izuzetnog istorijskog, kulturnog, civilizacijskog značaja.
Ali ako je sreća zbog toga što je neka lokacija postala dio Uneskove liste nemjerljiva, kakav je udarac izgubiti taj prestižni status, ili biti izbrisan sa važne liste koju cijeli svijet gleda? Evo lokacija koje su uklonjene sa Uneskove liste svjetske baštine.
Nekim lokacijama širom svijeta prijeti takva sudbina ako se stvari ne poprave, ali neki su to već iskusili. Na sreću, do sada se takve situacije mogu izbrojati na prste jedne ruke – ukupno ih je tri. To su "Utočište za Arabijske orikse" u Omanu, "Dolina Labe Drezden" u Njemačkoj i "Liverpul, pomorski trgovački grad" u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Gubitak statusa nastaje kada nadležni organi Uneska procijene da se navedenim lokalitetom ne upravlja na odgovarajući način, ili da nije adekvatno zaštićeno. Ukoliko postoje takvi problemi, lokalitet se prvo može uvrstiti na listu ugroženih mjesta svjetske baštine, odnosno onih kojima prijeti gubitak statusa, a zatim se može raditi sa lokalnim vlastima na poboljšanju situacije. Ako to ne urodi plodom, lokalitet gubi status.
Utočište za Arabijskog oriksa u Omanu je prva lokacija ikada uklonjena sa liste
Utočište Arabijskog oriksa u Omanu, sada poznato kao "Rezervat divljih životinja Al Vusta", upisano je na listu svjetske baštine 1994. godine kao jedinstven pustinjski ekosistem. Međutim, 2007. je izgubio taj status. Njegovi najvažniji stanovnici, po kojima je i dobio ime, bili su Arabijski oriksi (antilopa srednje veličine s grbom, dugih ravnih rogova i čupavog repa). U vrijeme zaštite na području svetilišta živelo je 450 jedinki. U trenutku skidanja sa liste njih samo 65.
To je bila posljedica sistematske degradacije područja, a time i njihovog staništa. Naime, vlasti te zemlje smanjile su površinu lokaliteta za 90 odsto, što je na kraju doprinijelo da upravo ovo nalazište uđe u istoriju kao prvo koje je skinuto sa liste svjetske baštine. Razlog tome je otkriće nafte, kao i krivolov.
Dvije godine kasnije, i jedna evropska lokacija gubi Unesko status
Njemačka, odnosno lokalitet u dolini Drezden-Elbe, suočila se sa istom sudbinom uklanjanja sa liste.
Područje je uvršteno na listu kao kulturni predio koji se protezao na 18 kilometara i bio je 'ukrašen' palatama, brojnim parkovima, starim selima... Međutim, ovo područje, uvršćeno na listu 2004. godine, već je bilo na listi ugroženih 2006. godine. Potpuno je uklonjen sa liste svjetske baštine 2009. godine.
Izgradnja mosta Waldschlösschenbrückekoji je trebalo da rastjereti ovo područje od saobraćaja bila je odlučujuća u njegovom uklanjanju sa liste. Unesko je objasnilo da sklanja jer je u srcu kulturnog pejzaža izgrađen most sa četiri trake, što znači da nije zadržao svoju izuzetnu univerzalnu vrijednost zbog koje je upisan.
Liverpulu prijeti upozorenje od 2012. godine
Liverpul je takođe doživio neslavno uklanjanje sa liste svjetske baštine. Naime, u tom gradu čak šest lokacija postalo je dio liste svjetske baštine, među kojima su kej Pier Head, kompleks zgrada na doku Albert Dock i ulica Vilijama Brauna. Taj grad je sa tim lokacijama na popis uvršćen 2004. godine, kao primjer komercijalne luke iz doba najvećeg britanskog globalnog uticaja, ali je već od 2012. godine postao ugrožen.
Međutim, uprkos upozorenjima, lokalne vlasti se "nisu dale” i 2021. godine Liverpul je izgubio status. U obrazloženju je navedeno da su tekući urbanistički projekti i nove zgrade, uključujući i novi stadion fudbalskog kluba Everton, promenili zaštićena mjesta do te mjere da su izgubila karakteristike zbog kojih su uopšte bili na Listi svjetske baštine.
(EUpravo zato/Putni kofer)