Džons: Stramer je bio kao Ajnštajn

Njegov "brat po oružju" Mik Džons u intervjuu magazinu "The Sun" kaže da ima najbolje mišljenje o Strameru, iako ga je veoma pogodio odlazak iz benda.

"Džo nas je napustio 22. decembra 2002. Njegova smrt je slična gubitku Alberta Ajnštajna. Čuvao je sve te silne informacije u svojoj glavi. Od kada je on otišao, niko više ne može da nam ih ispriča", rekao je bivši gitarista i pjevač grupe The Clash.

"Niko nije pisao kao Džo. Bio je fantastičan pjesnik i pisac. Njegova smrt je strašan gubitak. Bio je zainteresovan za sve što se dešava oko njega, pravi čovjek iz naroda. Imao je svoje mane, kao i svi, ali sam ga slijedio", kaže Džons.

Zajedno sa basistom Polom Simonom i bubnjarima Toperom Hedonom i Terijem Čajmsom, Džo Stramer i Mik Džons činili su najljući, najpolitičkiji, najsvestraniji i najinspirativniji bend pank ere.

The Clash su oformljeni 1976, a ako se uzme u obzir da je Džons "najuren" iz benda 1983, njegova naklonost prema Strameru je zaista dirljiva.

Iako je sve do sada osjećanja čuvao samo za sebe, Mik konačno priznaje da ga je napuštanje benda jako povrijedilo: "Bilo je bolno. Bio je to moj bend."

U godinama između Mikovog odlaska iz benda i Džoove smrti njih dvojica su se izmirili i čak počeli da pričaju o ponovnom okupljanju. Međutim, Stramer je iznenada preminuo od srčanog udara.

"Bili smo blizu dogovora da uradimo nešto", objašnjava Mik. "Trebalo je da budemo primljeni u 'Kuću slavnih rokenrola' i pričali smo o ponovnom okupljanju. Džo i ja smo željeli to da uradimo. Pol nije bio zainteresovan, pa smo pokušavali da ga ubijedimo. Skoro smo bili blizu dogovora, kada je Džo iznenada umro."

"Posljednju šansu da sviram sa njim imao sam 2002. godine na dobrotvornom koncertu posvećenom londonskim vatrogascima. Tada to nije izgledalo kao neki značajan događaj, ali je bilo jako poetično i emotivno. Bila je to naša prvi zajednička svirka nakon 19 godina, a nismo slutili da će biti i posljednja".

Mik Džons kaže da sakuplja sve live snimke grupe The Clash preko mreže za razmjenu koju su pokrenuli fanovi benda.

"Negdje čuvam i naše prvo spominjanje u medijima. 'Melody Maker' je 1976. objavio: 'Slušali smo The Clash na zajedničkom koncertu sa Sex Pistols u Šefildu, i bili su očajni'. Mi smo bili oduševljeni što smo uopšte u novinama, nije nam bilo bitno šta pišu!".

Ubrzo nakon prvih nastupa The Clash kreće na turneju sa "Pistolsima", bendovima Damned i Heartbrakers, koja je poznata najviše po tome što je većina nastupa bila otkazana zbog TV skandala Sex Pistolsa.

Ipak, ona im je donijela prvi ugovor sa izdavačkom kućom CBS, početkom 1977. godine, da bi istog proljeća objavili svoj prvi album pod naslovom "The Clash".

Tada je nastala i čuvena izreka - "Pank je mrtav", koju je najvjerovatnije smislio Mark P, urednik pank fanzina "Sniffin' Glue".

Džons kaže da je politički pravac benda bio uglavnom zasnovan na Stramerovom stavu.

"On ga je oblikovao u nešto što su svi mogli da razumieju i poistovjete se sa njim. I mi u bendu smo se takođe poistovećivali sa tim stavom. Postojao je pravi osjećaj i zato su ljudi i dalje zainteresovani za nas."

Na prvih pet albuma, koliko su snimili dik je Mik bio član benda, Džons i Stramer ravnopravno su dijelili gitare i vokale. Istoimeni debi sadrži sirove hitove poput "White Riot" i "Remote Control", a slijedi malo sofisticiraniji "Give 'Em Enough Rope", na kome se nalaze standardi "English Civil War" i "Tommy Gun".

Dupli album "London Calling" sadrži klasike poput "Spanish Bombs" i "Clampdown", a nakon njega slijedi trostruki "Sandinista!" koji su obilježile briljantne numere poput "Police on My Back" i "The Magnificent Seven".

Na narednom albumu "Combat Rock" nalazi se Mikova najpoznatija pjevačka rola i najveći hit grupe - "Should I Stay Or Should I Go".

"Počeo sam na stilofonu, prešao na na bubnjeve, a zatim na bas. Polako sam napredovao, pa sam pomislio da mogu da se nosim sa još kojom žicom. I tako sam završio na gitari. To je instrument koji važi za najviše 'kul'. Muzičari koji su mi se dopadali su bili uglavnom gitaristi", kaže Džons.

Dok većina obožavalaca smatra da je album "London Calling" iz 1979. vrhunac grupe, Mik kaže da voli sve albume The Clash.

"Svaki je pričao o tome gdje se grupa nalazila u datom trenutku. Mogli ste da budete sigurni da novi album The Clash neće biti isti kao prethodni. Samo nas je interesovalo da idemo naprijed."

"Mislim da niko ne bi album nazvao 'Sandinista', po nikaragvanskim marksističkim revolucionarima, ako bi imao namjeru da bude komercijalan. To je tako dug put sa tako mnogo 'izleta' u različite stilove da je uvijek bio različito prihvaćen. To je divan muzički komad ako želite da idete na kampovanje na Arktik", rekao je Mik uz osmijeh.

"Da bi ga izdali i istjerali svoj naum, morali smo da krijemo snimke i prijetimo da ćemo izvršiti samoubistvo. Oni su to objavili, ali nam nisu platili honorare sve dok nisu prodali određenu količinu ploča."

Album "Combat Rock" iz 1982, sa svojim slušljivim pjesmama i imitacijom militarnog šika, bio je dosta "mekši", pa su ga neki nazvali "sigurnom komercijalnim pogodkom".

"Postali smo svjetski bend, ali vjerujem da nismo izgubili osjećaj odakle smo", tvrdi Mik. "Takođe, izašli smo iz Foklandskog rata i to je uticalo na nas. 'Combat Rock' je bio o tome."

Nakon ovog albuma dotadašnji bubnjar Toper Hedon je otišao iz benda zbog svog sve većeg problema sa heroinskom zavisnošću.

Ipak, neobuzdani stadionski pank superstarovi otišli su na veliku turneju po SAD, uključujući i nastup kao prateći bend za The Who na kišom poplavljenom stadionu Šea u Njujorku.

"Uvijek smo mislili da možemo da sviramo na bilo kom mjestu, bilo koje veličine", kaže Mik, glavni vokal u pjesmi "Police On My Back".

"Odsvirali smo super koncert. Sve je bilo preplavljeno kišom, sa kišobranima i zastavama, ali izgleda da to nije bilo važno. Puno ljudi je došlo da nas vidi (uključujući Dejvida Bovija i Endija Vorhola), iako smo bili prateći bend za The Who. Sve je bilo popunjeno kada smo izašli."

"Nakon koncerta bilo je prilično zabavno kada sam predstavio svoju mamu Vorholu. Rekao sam 'Mama, ovo je Endi Vorhol!' A ona je bila u stilu 'Šta, ko?' Zbog toga me nisu odveli u Studio 54. Džo je ipak otišao."

Sljedeće godine, nakon turneje po Americi, Mik je bio izbačen, navodno zbog svoje "tačnosti". Oformio je prvo General Public, zatim Big Audio Dynamite, da bi kasnije producirao The Libertines.

Sada piše i izvodi sa Tonijem Džejmsom, bivšim članom Generacije X, pod imenom Karbon/Silikon. Duo konstantno objavljuje muziku na internet sajtu benda, a drugi album će se pojaviti sljedeće godine.

The Clash su nakon odlaska Mika Džonsa snimili još jedan studijski album - "Cut The Crap". Kritika je ovo ostvarenje sasjekla u korjenu, a bend je uskoro, početkom 1986, prestao da postoji.

"Imam porodicu, ali je muzika moj život. Pun sam entuzijazma kao i nekad. Postoji veća ljubav prema The Clash nego pre. Tužno, svi su poludjeli za The Clash kada je Džo umro. Zaista volim taj bend", kaže Mik Džons na kraju intervjua.

Možete izbaciti čovjeka iz The Clash ali ne možete izbaciti The Clash iz čovjeka.

(MONDO)