Rusi alkoholizam liječe hipnozom, ugrađivanjem potkožnih kapsula, ali i terapijom pod nazivom "Anonimni alkoholičari".
Osnovan u SAD i baziran na individualnoj osvešćenosti, pokret "Anononimni alkoholičari" stigao je i u Rusiju prije više od 20 godina, ali još nije u potpunosti prihvaćen u zemlji u kojoj se opijanje često smatra neizbježnim i usađenim u nacionalnu psihu.
Pokret "Anonimni alkoholičari", zasnovan na "međusobnom pomaganju" grupa, osnovan je u SAD tokom tridesetih godina prošlog vijeka, a stigao je u Rusiju pedeset godina kasnije, u vrijeme perestrojke, kada se zemlja otvorila pod vladavinom posljednjeg sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova.
"Shvatila sam da sam alkoholičarka prije pet godina, kada sam počela da upadam u krize i kada mi je život postao nepodnošljiv. Postala sam potpuno zavisna od alkohola", kaže Aljona, članica "Anonimnih alkoholičara".
Vladimir, koji je takođe član tog pokreta, navodi da svi koji žele da se izleče moraju da prođu kroz 12 koraka, koji su opisani u knjizi "Anonimni alkoholičari", u okviru spiritualnog programa koji je osnovan u Americi 1935. godine.
"Naša zajednica je međunarodna. Mi nemamo Boga, već vjerujemo u višu silu, tako da nema podjele po vjerskim osnovama", objašnjava on. Vladimir kaže da mu je taj metod, koji je za njega nov, dao snage da opstane u borbi sa zavisnošću od alkohola, kroz vjeru u "višu silu".
Bivši ruski zatvorenik Andrej (58) pokušao je čak 22 puta da ostavi alkohol, podvrgavajući se raznim "kurama" koje su trajale od mjesec dana do šest mjeseci, ali se svaki put vraćao čaši, sve dok se nije pridružio "anonimnim alkosima" prije 14 godina.
Privučen drugačijim pristupom, koji ne podrazumijeva, kao ruske metode, ukore ljekara i stvaranje osjećaja krivice kod osobe koja je zavisna od alkohola, već preuzimanje lične odgovornosti, ovaj Moskovljanin je, prošavši pet puta kroz program od 12 faza, osjetio da može bez alkohola.
Njega je, kako kaže, američki program privukao time što alkoholozam predstavlja kao bolest, a ne kao grijeh, pa on više nema osjećaj krivice i osjeća se lagodno u svojoj grupi, koja se sastaje par puta nedjeljno u centru Moskve.
Međutim, u Rusiji danas postoji samo 400 grupa "Anonimnih alkoholičara" sa 10.000 članova, što je neznatan broj s obzirom na to da rusko stanovništvo broji 143 miliona ljudi, koji žive u zemlji gdje ispijanje velikih količina alkohola i socijalni efekti tog konzumiranja predstavljaju nacionalnu pošast.
"Taj pokret nema mnogo uspjeha u Rusiji, koja ima 2,5 miliona registrovanih zavisnika od alkohola, a skoro svaki drugi Rus redovno konzumira alkohol", kaže ekspert za alkoholizam na Institutu za psihijatriju u Moskvi Aleksandar Nemcov.
"Ruski mentalitet se kosi sa američkim programom, koji je baziran na krajnje ekstrovertnom ponašanju unutar grupe", objasnio je on, dodavši da, osim toga, ciklus tog programa iziskuje rad na sebi, dok su Rusi naklonjeniji pasivnoj ulozi tokom liječenja.
Ruski alkoholičari često biraju metode liječenja kao što je hipnoza, putem koje se stvara averzija prema alkoholu, ili ugrađivanje potkožnih kapsula sa supstancom koja, navodno, proizvodi negativne fizičke efekte pri konzumiranju alkohola, a neki se okreću i Ruskoj pravoslavnoj crkvi.
"Sa svojim pragmatizmom, racionalizmom, individualizmom i kultom materijalnog uspjeha, američki program za odvikavanje od alkoholizma teško se ukorjenjuje u Rusiji", navodi Andrej Igonin, koji se nalazi na čelu odjeljenja za zavisnost od alkohola u centru "Serbski", najpoznatijoj psihijatrijskoj bolnici u Rusiji.
"Rusi su emotivniji, otvoreniji i samosvesniji, a u isto vreme se više okreću autoritetu. Oni su altruisti u potrazi za duhovnom zaštitom", zaključuje ovaj naučnik.
(Tanjug)