Pravljenje piva i uživanje u ovom piću stari su gotovo koliko i sama civilizacija.
Prije oko 10.000 godina ljudi su počeli da napuštaju nomadski način života, nastanjujući se na farmama na kojima su uzgajali žitarice, važan sastojak piva.
Ne može se sa potpunom sigurnošću reći kako je otkriven proces pravljenja piva, niti ko ga je otkrio, ali vjeruje se da se malo pšenice ili hljeba navlažilo i da je tako došlo do fermentacije.
Ono što je do sada poznato jeste da je najstarija sačuvana dokumentacija u vezi sa procesom pravljenja piva stara oko 6.000 godina, nastala u vrijeme drevnog sumerskog naroda.
Ukus ovog alkoholnog pića koji su pravili Sumerci opisuje se kao "divan i blažen", zbog čega ne čudi što je tada smatrano "božjim darom".
U vrijeme kada je ovaj drevni narod pravio pivo, ono nije bilo dobro prečišćeno, pa je zbog ostataka izgledalo pomalo zamućeno. Pokušavajući da ublaže izuzetno gorak ukus ovog napitka, Sumerci su pivo pili na slamku. Ipak, gorak ukus nije "oduzeo" popularnost pivu, naprotiv.
Drevni Vavilonci, potomci sumerskog naroda, pravili su najmanje 20 različitih vrsta piva do 2.000. godine prije nove ere. Pivo je tada bilo izuzetno važna karika u ekonomiji, pa su radnicima zarade ponekad isplaćivane u pivu.
Tradiciju proizvodnje piva nastavili su Egipćani, pritom eksperimentišući sa njegovim ukusom. I Grci i Rimljani su proizvodili ovo, danas omiljeno piće mnogih, ali kada je vino postalo popularno, Rimljani su na pivo gledali kao na piće varvara. Pojedina njemačka plemena takođe su proizvodila pivo 800 godina pre nove ere.
Pivo tada nije bilo cijenjeno samo kao alkoholno piće, već se smatralo da je konzumiranje ovog pića bilo bezbjednije od pijenja vode, zagađene bakterijama, pa je vjerovatno i to doprinijelo njegovoj popularnosti. Pored alkohola koji sadrži, pivo takođe prolazi i kroz proces "kuvanja", prilikom koga se eliminišu sve bakterije. Zbog toga su u srednjem vijeku ovo piće pili svi - bez obzira na uzrast ili klasu kojoj su pripadali.
Već u devetom vijeku, otvorene su prve pivare u Njemačkoj i tada se ono počelo masovno proizvoditi, brzo se šireći Evropom. Ova piva, u skladu sa standardima koje su pivare usvojile, smjela su da sadrže samo vodu, hmelj, ječam, pšenicu i kvasac.
Otkriće automatskog punjenja i sve veći broj željezničkih pruga, doprinijeli su masovnoj proizvodnji i olakšali distribuciju piva. Zbog toga je oko 1880. godine samo u Americi imalo oko 3.200 registrovanih pivara, da bi im, usljed porasta alkoholizma, ubrzo došli i "crni dani".
Zbog toga je u ovom periodu svaki građanin koji bi u Americi proizvodio pivo za svoje potrebe, bivao proglašen kriminalcem. Ovoj prohibiciji kraj je došao 1933. godine.
Tokom Drugog svjetskog rata, nestašica žitarica potrebnih za pravljenje ovog pića, dovela je do toga da počne da se proizvodi takozvano svijetlo pivo. Nakon završetka rata, obe vrste piva - svijetlo i tamno - ostale su popularne, a pivare su se ubzrano razvijale na tržištu.
Današnji ljubitelji piva nesumnjivo su razmaženi - mogu da biraju između ogromnog broja različitih piva. Naravno, sa napretkom tehnologije i proizvođači danas imaju mogućnost da dostignu perfekciju kada je riječ o kvalitetu i na taj način udovolje različitim preferencijama pivopija.
(MONDO, Foto: Guliver/Getty Images/Thinkstock)