"Ove životinje su prisutne u svjetskim morima više od 400 miliona godina i predstavljaju značajnu predatorsku komponentu mora, koja reguliše brojnost drugih vrsta riba. Većina ovih vrsta je svojim životnim aktivnostima vezana za morsko dno, dok ostatak naseljava otvoreno more", rekao je Ćetković.

Po pravilu, kako objašnjava, vrste koje žive na dnu su uglavnom manje veličine i neke od njih su veoma značajne za ribarstvo sa komercijalne tačke gledišta.

"Među njima su najpoznatiji i najčešći kostelj i pas pena ili pešikan. Kostelji i pešikani su u ranijem periodu bili relativno česti u ulovima crnogorskih kočara, ali i onih koji love mrežama stajaćicama", kazao je Ćetković.

Kod Budve ulovljena ajkula od 1,5 metar!

On je dodao da se danas brojnost ovih vrsta značajno smanjila usljed prevelikog ribolovnog pritiska koji je prisutan na čitavom Mediteranu.

"Zato se ove vrste vode kao ugrožene u Mediteranu kod Internacionalne unije za zaštitu prirode. Zbog njihovog sve izraženijeg nestajanja iz naših voda, na gubitku su i ribarstvo i priroda", kaže Ćetković.

On napominje da u Crnoj Gori ne postoji nijedan segment morskog ribarstva koji ciljano izlovljava ajkule.

"Meso komercijalnih vrsta je prilično cijenjeno i traženo, pa se samim tim i prodaje po relativno visokim cijenama. Iz ovih razloga, njihovim nestajanjem, ribari i drugi akteri koji učestvuju u trgovini morskim organizmima direktno trpe ekonomske gubitke", istakao je Ćetković.

Frka na Jadranu: Primećena velika ajkula

Kako je dodao, da bi se ribolovni pritisak regulisao što je više moguće, potrebno je podsticati puštanje nedoraslih jedinki komercijalnih vrsta, ali i oslobađanje onih koje to nijesu.

"Moguće je modifikovati neke od ribolovnih alata tako da se smanji prilov ajkula, na primjer definisati tipove udica na parangalima. Pravilnom primjenom ovakvih mjera obezbijedili bi se benefiti, kako za prirodu, tako i za ekonomiju ribarstva", kaže Ćetković.