Pandemija koronavirusa za osam mjeseci potpuno je izmijenila naš svijet, a što je najgore, niko ne može sa sigurnošću da tvrdi šta nas čeka u budućnosti. Šta se sve može dogoditi u 2021. godini?
Jun 2021. godine. Svijet se nosi sa pandemijom već godinu i po dana. Virus nastavlja da se širi sporim tempom: povremeni karantini su nova normalnost. Odobrena vakcina nudi šest mjeseci zaštite, ali međunarodni pregovori su usporili njenu distribuciju. Procjenjuje se da je širom svijeta zaraženo 250 miliona ljudi, a da brojimo 1,75 miliona mrtvih.
Ovo je jedan od scenarija o kojem piše ugledni časopis “Nature”, koji je objavio tekst sa predviđanjima načina na koji će se pandemija odvijati u bliskoj i daljoj budućnosti.
Epidemiolozi širom svijeta prave kratkoročne i dugoročne projekcije kao način da se pripreme i potencijalno ublaže širenje i uticaj SARS-CoV-2, virusa koji izaziva bolest kovid 19. Njihove prognoze i vremenski rokovi se razlikuju, ali su saglasni oko dvije stvari: kovid 19 je tu da ostane, a budućnost zavisi od mnogih nepoznanica – da li će ljudi razviti trajni imunitet na virus, da li sezonalnost utiče na njegovo širenje i od možda najvažnije stavke: odluka koje donose vlade i pojedinci.
“Budućnost će u velikoj mjeri zavisiti od toga koliko ćemo se kao društvo miješati, ali i kakvu prevenciju ćemo preduzimati”, kaže Josef Vu, naučnik sa Univerziteta u Hong Kongu.
Pandemija se ne odigrava na isti način svuda, već to zavisi od mjesta do mjesta. Zemlje poput Kine, Novog Zelanda i Ruande imale su nizak broj slučajeva – nakon karantina različitih trajanja. U drugim zemljama, poput Sjedinjenih Država i Brazila, broj novozaraženih se brzo povećava nakon što su vlade brzo ukinule karantinske mjere ili ih nikada nisu ni uvodile.
Rani nalazi sugerišu da se promjene u ponašanju ljudi, poput pranja ruku i nošenja maski, nastavljaju i poslije karantina, pomažući da se zaustavi novi talas infekcija.
U junskom izvještaju, tim iz MRC Centra za globalnu analizu zaraznih bolesti na Kraljevskom koledžu u Londonu, otkrio je da u 53 zemlje koje su tada ukinule karantin, nije bilo tako velikog porasta infekcija kao što je bilo predviđeno na osnovu ranijih podataka.
“Potcijenjeno je koliko se ponašanje ljudi promijenilo u pogledu maski, pranja ruku i društvenog distanciranja. Ništa nije kao što je bilo”, kaže Samir Bat, epidemiolog i koautor studije.
Istraživači iz žarišta virusa proučavali su koliko su takva ponašanja korisna. Na Univerzitetu Anhembi Morumbi u Sao Paulu, u Brazilu, biolog Osmar Pinto Neto sa kolegama je napravio više od 250.000 matematičkih modela strategija socijalnog distanciranja, koje su opisane kao konstantne, povremene ili „silazne“ – sa ograničenjima koja se ukidaju u fazama – uz računanje na ponašanja ljudi u smislu nošenja maski i pranja ruku.
Tim je zaključio da ako bi se 50–65% ljudi ponašalo odgovorno u javnosti, tada bi ukidanje mjera socijalne distancije svakih 80 dana moglo pomoći u sprečavanju daljih vrhunaca infekcije u naredne dvije godine.
“Moraćemo da izmijenimo kulturu načina na koji komuniciramo sa drugim ljudima”, kaže Neto.
U regionima u kojima broj zaraženih opada, istraživači kažu da je najbolja strategija pažljiv nadzor testiranjem i izolacijom novih slučajeva i pronalaženjem njihovih kontakata. Takva je situacija, na primjer, u Hong Kongu.
“Eksperimentišemo, posmatramo i polako se prilagođavamo”, kaže Josef Vu.
On očekuje da će ova strategija spriječiti nagli porast inficiranih – osim ako povećani vazdušni saobraćaj ne donese značajan broj uvezenih slučajeva.
Ali koliko su traženje i izolacija kontakata efikasni u suzbijanju pandemije? Analiza radne grupe Centra za matematičko modeliranje zaraznih bolesti pri Londonskoj školi za tropske bolesti simulirala je izbijanje različitih žarišta – od 5, 20 ili 40 slučajeva.
Tim je zaključio da traženje kontakata mora biti brzo i opsežno – mora se pronaći 80% kontakata u roku od nekoliko dana – da bi se kontrolisala epidemija. Grupa sada procjenjuje efikasnost digitalnog praćenja kontakata i koliko dugo je moguće držati izložene osobe u karantinu, kaže koautor studije Ego.
“Pronalaženje ravnoteže između onoga što je strategija koju će ljudi tolerisati i ona koja će da suzbije epidemiju je zaista važno“, naglasio je.
Traženje 80% kontakata moglo bi biti gotovo nemoguće ostvariti u regionima koji se još uvijek bore sa hiljadama novih slučajeva nedjeljno.
Naučnici sa Kembridža, koji su analizirali podatke iz 84 zemlje, tvrde da je broj novih slučajeva na globalnom nivou bio 12 puta veći, a smrtni slučajevi 50% veći od službeno prijavljenih podataka.
“Ima mnogo više slučajeva nego što to pokazuju podaci. Kao posljedica toga, postoji veći rizik od infekcije nego što ljudi možda vjeruju da postoji“, kaže Džon Sterman, koautor studije.
Šta će se desiti kada zahladni?
Sada je jasno da ljeto ne usporava virus, ali toplo vrijeme ga ipak donekle suzbija. U područjima koja će postati hladnija u drugoj polovini 2020. godine, stručnjaci smatraju da će vjerovatno doći do povećanja prenosa.
Mnogi ljudski respiratorni virusi – grip, drugi ljudski koronavirusi i respiratorni sincicijski virus (RSV) – imaju sezonske oscilacije koje dovode do zimskih epidemija, tako da je vjerovatno da će SARS-CoV-2 ponašati u skladu sa tim.
“Očekujem da će se zimi pogoršati stopa infekcije SARS-CoV-2, kao i potencijalni ishodi bolesti,“ kaže Akiko Ivasaki, imunobiolog sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Jejl.
Dokazi ukazuju da suvi zimski vazduh poboljšava prenos respiratornih virusa, a imunološka odbrana može biti oslabljena udisanjem suvog vazduha, dodaje ona.
Pored toga, u hladnijim vremenima ljudi imaju veću vjerovatnoću da ostanu u zatvorenom prostoru, gdje je prenos virusa kapljicama veći, kaže Ričard Neher, biolog sa Univerziteta u Bazelu u Švajcarskoj.
Simulacije Neherove grupe pokazuju da će sezonske varijacije vjerovatno uticati na širenje virusa i mogu otežati stanje na Sjevernoj hemisferi ove zime.
U budućnosti, žarišta SARS-CoV-2 mogla da izbijaju u talasima svake zime. Rizik za odrasle koji su već imali kovid 19 mogao bi biti smanjen, kao i kod gripa, ali zavisi od toga koliko će brzo da oslabi imunitet na ovaj koronavirus, kaže Neher.
Da bi se okončala pandemija, virus mora biti eliminisan širom svijeta – za se većina naučnika slaže da je gotovo nemoguće zbog toga što je postao široko rasprostranjen – ili ljudi moraju da izgrade imunitet, putem infekcija ili vakcinom.
Procjenjuje se da 55-80% populacije mora biti imuno da bi došlo do suzbijanja pandemije. Testovi koji otkrivaju antitijela pokazuju da je zaražen samo mali procenat ljudi.
Šta će se desiti 2021. godine i poslije toga?
Razvoj pandemije sljedeće godine uveliko će zavisiti od dolaska vakcine i od toga koliko je dugo imuni sistem efikasan nakon vakcinacije ili oporavka od infekcije.
Mnoge vakcine pružaju zaštitu decenijama – poput one protiv boginja – dok se druge, na primjer one protiv gripa, vremenom istroše. Isto tako, neke virusne infekcije podstiču trajni imunitet, a druge prolazni imuni odgovor.
Istraživači do sada znaju malo o tome koliko dugo traje imunitet na SARS-CoV-2. Jedno istraživanje 15 oporavljenih pacijenata otkrilo je da neutralizirajuća antitijela ostaju u organizmu i do 40 dana nakon početka infekcije; nekoliko drugih studija ukazuje da nivo antitijela opada poslije nekoliko nedjelja ili mjeseci. Ako kovid 19 slijedi sličan obrazac kao SARS, antitijela mogu postojati na visokom nivou tokom 5 mjeseci, sa sporim padom tokom 2-3 godine.
Ipak, proizvodnja antitijela nije jedini oblik imune zaštite; memorijske B i T ćelije takođe brane tijelo od budućih susreta sa virusom, a malo se zna o njihovoj ulozi u infekciji SARS-CoV-2. Za jasan odgovor o imunitetu, istraživači će morati da prate veliki broj ljudi tokom dužeg vremena, kaže Majkl Osterholm, direktor Centra za istraživanje i politiku zaraznih bolesti (CIDRAP) na Univerzitetu Minesote.
“Samo ćemo morati da sačekamo”, kaže on.
Ako broj zaraženih i dalje brzo raste, bez vakcine ili trajnog imuniteta, imaćemo redovnu cirkulaciju virusa. U tom slučaju virus bi postao endemičan. To nije nezamislivo: malarija svake godine ubije više od 400.000 ljudi.
“Ovi najgori scenariji se dešavaju u mnogim zemljama sa preventivnim bolestima, koje već uzrokuju ogromne gubitke života“, kaže Bat.
Ako virus izaziva kratkotrajni imunitet – kao virusi OC43 i HKU1, za koje imunitet traje oko 40 nedjelja – tada možemo da imamo izbijanja na godišenjm nivou, navodi tim sa Harvarda.
Izvještaj CIDRAP-a, zasnovan na obrascima iz osam globalnih pandemija gripa, predviđa značajnu aktivnost novog koronavirusa tokom narednih 18–24 mjeseci, bilo u vidu malih žarišta, ili kao sporiji nastavak prenosa bez jasnog talasnog obrasca. Ipak, ovi scenariji ostaju samo nagađanja.
Druga mogućnost je da je imunitet na SARS-CoV-2 trajan. U tom slučaju, čak i bez vakcine, moguće je da bi poslije epidemije virus mogao sam da nestane do 2021.
Međutim, ako je imunitet umjeren i traje oko dvije godine, onda može izgledati kao da virus je nestao, ali mogao bi da se vrati natrag već 2024. godine, otkrio je tim sa Harvarda.
Ta prognoza, međutim, ne uzima u obzir razvoj efikasnih vakcina. Vjerovatno će biti vakcine, s obzirom na ogromnu količinu uloženog truda i novca i činjenicu da se neke već testiraju na ljudima. Čak i vakcina koja pruža nepotpunu zaštitu pomogla bi smanjenjem težine bolesti i sprečavanjem hospitalizacije, kaže Vu. Ipak, trebaće mjeseci da se uspješna vakcina distribuira.
Postoji jedna stvar koju svaka zemlja, grad i zajednica koje je sustigla pandemija imaju zajedničko.
“Postoji toliko toga što još uvijek ne znamo o ovom virusu. Dok ne budemo imali bolje podatke, jednostavno ćemo imati veliku neizvjesnost”, rekla je naučnica Džulijet Pulijam.
MONDO vas poziva da poštujete preporučene mjere – držite distancu, nosite masku i izbjegavajte okupljanja, to je jedini način da se spriječi širenje epidemije.