Sve što čovjek radi u životu - radi da bi dosegao zdovoljstvo, a prema Mihailu Litvaku, čuvenom ruskom psihologu, ono u čemu uživate mnogo govori o vama.
Zadovoljstvo je ono što nas pokreće. Šta god da radimo, sve naše akcije, naši izbori, naš trud – u suštini, vode ka jednom cilju: zadovoljstvu. To nije uvijek očigledno. Ponekad raspravljamo o tome šta treba da radimo, šta nam je dužnost, šta obaveza, a šta su stvari koje ne možemo da izbjegnemo.
I dok se bavimo svim tim "neizbježnim“ radnjama, moramo da se sjetimo jedne važne stvari: sve što radimo, radimo zbog sebe. Čak i kada činimo nešto što nije u skladu sa našim željama, kada se žrtvujemo za druge, to na kraju dođe kao neko unutrašnje zadovoljstvo, jer i u tome postoji svrha i smirenost koje tražimo. Možda toga nismo svjesni, ali duboko u sebi, naš trud uvijek vodi ka nekoj vrsti zadovoljstva, bilo da je to zadovoljenje unutrašnjih potreba ili spoznaja da smo nešto postigli.
Pitanje svih pitanja je: gdje možemo da pronađemo zadovoljstvo?
Zadovoljstvo kroz profesiju
Na početku, najbolji način da to postignemo jeste kroz našu profesiju. Kada postanemo istinski majstori svog zanata, zadovoljstvo koje dolazi iz toga je nenadmašno. Posebno kada dosegnemo vrhunac - kada pronađemo strast i svrhu, nalazimo istinsko zadovoljstvo. Taj trenutak nam pokazuje da je zadovoljstvo u poslu najjače kada posvećenost vodi ka majstorstvu. I tu nema mjesta površnom zadovoljstvu.
Svi tražimo smisao u onome što radimo. Nažalost, mnogi ne mogu da prepoznaju to u svom svakodnevnom životu. Iako mnogi smatraju da posao nije mesto gdje treba da traže zadovoljstvo, istina je da pravi izvor zadovoljstva u životu često dolazi upravo iz profesije. Sve ostalo, svi ti prolazni užici, brzo postanu dosadni. Oni koji su odbili da istraže svoju istinsku strast, često ostaju zarobljeni u očekivanjima i čekanju "nebeske sreće“ koja se možda nikada neće desiti. Takav stav je prepreka ka istinskom zadovoljstvu.
Duhovno zadovoljstvo
Postoji i drugi izvor zadovoljstva – duhovno zadovoljstvo. To su oni trenuci kada nas duboka misao u knjizi dirne na način koji nas tjera na razmišljanje, kada nas muzika pogodi pravo u srce i otvorimo se za nove spoznaje. Duhovno zadovoljstvo može doći i kroz umjetnost, pozorište, film, slike. Čitanje, slušanje muzike, gledanje predstava i filmova – sve te aktivnosti nas mogu uzdići i povezati s nečim višim u nama. Ovo je drugi put ka zadovoljstvu, koji nas vodi ka dubljem razumevanju svijeta i nas samih.
Mihail Litvak, čuveni ruski psiolog i prihoterapeut, rekao je sljedeće "Po nivou zadovoljstva može se suditi o razvoju i sposobnostima osobe. Ako ne mogu da uživam u nečemu, onda to jednostavno ne posjedujem, nisam razvio. Sposobnost uživanja proširuje naše mogućnosti.“ Ta misao nas podsjeća na to koliko je važna sposobnost da zaista uživamo u nečemu. Uživanje nije samo uživanje - to je povezivanje. Razvijamo svoju sposobnost uživanja, a time i proširujemo sopstvene mogućnosti.
Uživanje u životu
I, naravno, postoji i treći izvor zadovoljstva – to je tiho, spokojno uživanje u životu. To je duboko zadovoljstvo koje se javlja u malim, svakodnevnim trenucima. Priroda, ljubavni odnosi, tišina – sve to nam može doneti duboku sreću. Možda se to dešava u tišini šetnje kroz šumu, dok slušamo šapat vjetra, ili kada dijelimo nježnu riječ s voljenim osobama. Tada osjećamo mir u svom srcu, jer znamo da su naša osjećanja, na neki način, veći i snažniji od svih naših misli i intelektualnih težnji. To je unutrašnji mir koji nam ne može biti oduzet ni spoljnim okolnostima.
Zadovoljstvo u tišini je najmoćnije jer nas povezuje sa samim sobom i sa svetom oko nas na najdubljem nivou.
Na kraju, sve ove tri vrste zadovoljstva imaju moć da nas obogate. Istinsko zadovoljstvo dolazi iz unutrašnje posvećenosti, iz duhovnog otkrića i iz tihe harmonije sa svijetom. I kao što Litvak kaže: "Sposobnost uživanja proširuje naše mogućnosti.“
Kada naučimo da uživamo u životu na svim nivoima, otvaramo vrata novim mogućnostima i dubljim iskustvima.
(MONDO/Sensa)