Ako biste mogli pomisliti da uz toliko boja koje vidimo, više ne postoje boje koje bismo mogli nazvati novim, naučnici su ipak uspjeli otkriti novi svijet boja.
Ljudske oči, koliko god čovječanstvu omogućile da napreduju i stvaraju nevjerovatne stvari, ipak imaju brojna ograničenja u odnosu na one životinjske.
Tipično ljudsko oko može primijetiti manje od 10 miliona boja. S druge strane, pčele ne vide većinu boja koje mi vidimo jer nemaju receptore za crvenu boju, ali zato vide ultraljubičaste boje koje mi golim okom ne vidimo.
Ako biste mogli pomisliti da uz toliko boja koje vidimo, više ne postoje boje koje bismo mogli nazvati novim, naučnici su ipak uspjeli otkriti novi svijet boja.
U naučnom radu objavljenom u časopisu Science Advances, naučnici su korištenjem preciznog lasera stimulisali mrežnjače petoro dobrovoljaca i omogućili im da vide boje izvan našeg vidnog spektra. Dobrovoljci su tako vidjeli novu boju koju su naučnici nazvali "olo".
Profesor elektrotehnike i računarstva na Berkliju, Ren Ng i njegov tim, u svom su istraživanju željeli izbjeći temeljno ograničenje oka - istovremeno aktiviranje više vrsta stanica koje služe kao fotoreceptori i detektuju talase dužine svjetlosti.
Naime, ljudska mrežnjača sastavljena je od tri vrste takvih stanica, nazvanih čunjići. "S" čunjići primaju relativno kratke talase dužine koje vidimo kao plave, "M" čunjići reaguju na zelene, dok "L" čunjići reaguju na velike valne dužine kao crveno. Signali iz čunjića putuju u mozak gdje zapravo doživljavamo boju.
Međutim, ove se tri vrste čunjića, prilikom obrade svjetlosnih talasa preklapaju.
Ne postoji svjetlo na svijetu koje može aktivirati samo stanice M čunjića jer, ako se one aktiviraju, sigurno će se aktivirati i jedna ili obje druge vrste, pojašnjava profesor Ng.
Stoga su je odlučili "zaobići" razvivši tehniku koju su nazvali "Oz", po poznatom filmu "Čarobnjak iz Oza".
Njihova tehnika koristi lasere za precizno isporučivanje malih doza svjetlosti u odabrane stanice u oku - "M" stanice. Od petero "dobrovoljaca" troje su koautori studije, a dvoje njihove kolege sa Univerziteta u Vašingtonu koji nisu znali o čemu će biti istraživanje.
Dok je laser obasjavao njihovu mrežnjaču, morali su usmjeriti pogled u kvadratić svjetla. Tamo su ugledali "novu" boju koju su istraživači nazvali "olo", a opisuju je kao "plavo-zeleno s neviđenom zasićenošću". Najbliža bi joj bila boja koja ima heksadecimalnu oznaku #00ffcc.
Ako želite pokušati zamisliti olo, uzmite plavozelenu boju kao početnu tačku: Zamislite da prilagođavate postavke na računaru. Samu nijansu održavate postojanom, ali postupno povećavate zasićenost. U nekom trenutku dosegnete granicu onoga što vam zaslon može prikazati. Nastavljate povećavati zasićenost iznad onoga što možete pronaći u prirodnom svijetu sve dok ne dostignete granicu zasićenosti koju mogu primijetiti ljudi—što rezultira onim što biste vidjeli od laserskog pokazivača koji emituje gotovo potpuno plavozelenu svjetlost. Olo leži još dalje od toga, pokušao je objasniti Ng.
Dodatnim istraživanjem potvrdili su da je "olo" izvan normalnog ljudskog raspona vida.
Naučnici misle kako bi se njihova tehnika mogla iskoristiti kako bi se pacijentima koji ne vide sve boje zbog daltonizma, omogućilo da po prvi put iskuse one boje koje ne vide.
Međutim, upozorava Ng, to iskustvo ne bi bilo trajno niti bi ga se moglo nazvati tretmanom.
(Kurir.rs/.dnevnik.hr)