Sindrom hroničnog umora mnogi shvataju olako, a zapravo je riječ o oboljenju koje može da ima opasne komplikacije.
"Hronično sam umoran", rečenica je koju je dosta ljudi tako olako izgovorila. Ipak, sa prefiksom "sindrom" označava oboljenje koje može da ima opasne posljedice. Nedostatak energije, čak i u toku mirovanja i premorenost nakon spavanja, samo su neki od mogućih pokazatelja hroničnog umora. Kako prepoznati ovaj sindrom, koji su prvi simptomi i da li se hronični umor liječi, objasnila je Ina Ignjatović iz Udruženja obolelih od hroničnog umora i krize svijesti.
"Sindrom hroničnog umora je neurološko oboljenje koje napada autonomni nervni sistem, srce i mozak. Osnovni simptom je umor koji ne prolazi poslije prospavane noći i traje duže od šest mjeseci. To nije običan umor, već kada poslije najmanje aktivnosti, odmah osjetite ogromnu iscrpljenost organizma. Drugi simptomi koji prate sindrom hroničnog umora su česte infekcije, temperature, problemi sa probavama, otečeni limfni čvorovi, česte upale grla, neurološki problemi. Čovjek preleži infekciju za par dana, a zamislite takvo stanje koje traje mjesecima ili godinama", rekla je Ina u "Jutru" na Prvoj.
Sindrom hroničnog umora nije lako prepoznati.
"Teško je, moraju prvo da se isključe sve druge bolesti da bi se nakon toga dijagnostikovao sindrom hroničnog umora. U osnovi sindroma su virusne infekcije, bakterijske i to su najčešće one koje ste u detinjstvu preležali. Najčešće IgG krene da skače i da raste, obično bude abnormalno visoke vrijednosti, da nekad i aparat ne može da izmeri toliko visoku vrjednost. Ako je IGG uvećan više od šest puta, smatra se da već pravi problem u organizmu. Što se tiče učestalosti, sve više ljudi poslije preležane korone ima hroničan umor, a sve više naučnika smatra da je to isto stanje. Korona je samo jači virus koji pre dovede do tog stanja", objasnila je Ina.
LIJEČENJE
"Terapija su vitamini, ishrana bez glutena, laktoze, rafinisanog šećera. Takođe, mnogo toga od nas zavisi, jer mi sami sebi dajemo snagu i energiju. Vođenje ovog Udruženja mi daje adrenalin koji me pokreće. Meni to pomaže", rekla je Ina i dodala da sindrom hroničnog umora može da ima komplikacije.
"Hronični umor može da dovede do brojnih komplikacija, čak i smrtnog ishoda. Uvijek se zaboravi riječ ispred hroničnog umora, a to je sindrom. Mislim da je veći problem u tome što sam naziv bolesti dovodi do toga da ljudi ne shvataju ozbiljno. Bolest ne izgleda, ona napada, iako čovjek spolja ne mora da djeluje umorno. Kriza svijesti je kad neko izgubi potpuno svijest, ali i stanje kada imate vrtoglavice. U mom slučaju nisam gubila svijest, ali sam hiljadu puta imala osjećaj da ću da padnem u nesvijest. Najčešće se javlja od 35. do 50. godine života, češće kod žena", objasnila je Ina Ignjatović.
(MONDO)