Nutricionista sa Stanforda tvrdi da je tajna zdrave ishrane zapravo mnogo jednostavnija nego što većina misli.
Zdrava ishrana ne mora da bude komplikovana ni stroga. Prema nutricionisti Kristoferu Gardneru, ključ je u tome da se kvalitetno hranimo – ne uvijek, već većinu vremena.
Kristofer Gardner, doktor nauka i stručnjak za ishranu sa Univerziteta Stanford, više od tri decenije proučava uticaj ishrane na naše zdravlje. Njegov zaključak mogao bi da razočara zagovornike strogih dijeta i komplikovanih režima ishrane: za zdravu ishranu nije potrebno težiti savršenstvu.
Pravilo 80:20
U svojoj novoj, nedavno objavljenoj knjizi Food Sense: What to Eat and Why ("Osjećaj za hranu: šta jesti i zašto"), Gardner zagovara jednostavno pravilo – hraniti se zdravo otprilike 80 odsto vremena, a preostalih 20 odsto ostaviti za fleksibilnost. Takav pristup, objašnjava on, olakšava stvaranje navika koje je moguće dugoročno održavati.
Gardner, koji vodi istraživanja u oblasti nutricionizma na Stanfordu, svoj pristup objasnio je u intervjuu za britanski list "Gardijan". Preporučuje da prednost damo povrću, voću, mahunarkama i drugim minimalno prerađenim namirnicama, ali naglašava da pritom ne mora baš svaki obrok da bude pažljivo isplaniran i kontrolisan.
Nasuprot čestom pristupu "sve ili ništa", koji podrazumijeva izbacivanje čitavih grupa namirnica, Gardner zagovara uravnotežen način ishrane koji može da se uklopi u svakodnevni život. U svojoj knjizi bavi se i popularnim raspravama o proteinima, dodacima ishrani i prerađenoj hrani, a svoje zaključke zasniva na decenijama kliničkih istraživanja.
Male promjene
Gardner ističe da svi pakovani i prerađeni proizvodi nisu automatski podjednako loši za zdravlje, kao i da oznake "vegansko" ili "biljnog porijekla" same po sebi ne garantuju bolji nutritivni kvalitet. Važnije je obratiti pažnju na sastav i hranjivu vrijednost namirnica nego na oznake i ambalažu.
Umjesto velikih i naglih promjena, predlaže jednostavne izmjene jelovnika. Za početak, povrće, mahunarke ili integralne žitarice mogu da zauzimaju veći dio tanjira, dok se količina mesa i drugih namirnica može prilagoditi ostatku obroka.
Takve promjene ne zahtjevaju posebne dijete, skupe dodatke ishrani niti praćenje svakog zalogaja. Naglasak je na izboru kvalitetnijih namirnica i načinu ishrane koji je moguće dugoročno održavati.
Glavna Gardnerova poruka veoma je jednostavna: važnije je kako se hranimo većinu vremena nego da pokušavamo da se svakog dana hranimo savršeno. Umjesto strogih zabrana i kratkotrajnih režima, on prednost daje održivim navikama koje ostavljaju prostor i za povremena odstupanja.
(Mondo)