Glumac Nenad Jezdić podkaste nazvao "pošastima"
Glumac Nenad Jezdić, kojeg već 4 godine gledamo u seriji "Kamiondžije", progovorio je o projektu koji konačno mogu zajedno da gledaju svi članovi porodice, jer nema spornih scena i dijaloga sa psovkama, ali se dotakao i informativnog programa i podkasta.
"Ja sam imao poziv poslije prve sezone. Pozvao me je drugar da mi kaže: čovječe, stvarno divno, svaka vam čast. Konačno, poslije mnogo godina sjedim ispred televizora. Tu mi je majka, tu su mi djeca, tu mi je žena. Ovdje nema ničeg nedoličnog", rekao je Jezdić za Super TV i dodao da je važno to što se emituje kroz serije:
"Znate, jednom sam davno čuo od jako važne figure, pojave i velikog duhovnika iz našeg naroda. Rekao mi je: često, dobro mora da uzme oblik zla, da bi zlo vidjelo koliko je zlo. E sad, ako mi svjedočimo nečemo što je zlo na TV-u, mi glumci smo pozvani da svjedočimo upravo u to ime. Da se možda i narugamo zlu i da mu stavimo do znanja koliko je zlo. Ovdje nema ničeg zlog. Imao sam i ovakvih i onakvih uloga. Ako bude zdravlja, vjerovatno ću imati još. Ali ovo je relaksirajuće u svakom smislu i nekako opuštajuće. I u svakom smislu sam opušten i spokojan. I glumački, i mentalno, i duhovno, i kolegijalno, i kako god".
"To nije Jutarnji program, nego cirkuska balada" Nenad Jezdić nikad žešći: Svako može da priča šta hoće, jezivo je
O velikom broju komercijalnih serija i hiperprodukciji Nenad kaže da se može dvojako gledati.
"Svakako je dobro za mlade glumce da se rade, a uopšte dobro je za glumce da glumci rade. Nama je važno kao emotivnim bićima, a glumci jesu emotivna i emocionalna i misaona bića. Zahvaljujući ovoj turbulenciji informatičkoj i ovoj turbulenciji u brzini prenosa svačijeg mišljenja, ja u posljednje vrijeme se zgrožavam koliko naš posao ljudi osporavaju. Kamiondžije nisu za poređene, ali ja sam odrastao na tim serijama. To su bile serije koje sam gledao u prisustvu svoje bake i svog deke, svojih roditelja i svojih stričeva, tetaka, strina i tako dalje. To je nešto što je nestalo sa televizije i to nije komercijalno. Ovo je jako zanimljivo u ovom projektu što nas suštinski može da i zbližava ono što uočavamo da jesu naše greške, a ono što eventualno dobro uradimo, to je samo još jedan od razlog više da se volimo, da se poštujemo".
Čini se da junaci ove serije pokušavaju da uspiju u životu ali na dobronameran način.
Mnoge njegove kolege su se oproba i u producentskim vodama. Slične izlete je imao i Jezdić ali, za sada, ne planira da mu to bude primat.
"Kao mlađi sam razmišljao o tome, čak imam i firmu. Međutim, producentski posao je jako odgovoran posao, jako težak posao. Producentski posao je, čini mi se, sublimacija svih ovih estetskih poriva o kojima pričam kada je pitanje televizijski projekat. Ja sam se oprobao kao producent u pozorištu, do sada jedanput, dva puta, i to su bili uspješni projekti. A televizija, ja je smatram jako odgovornom, jako važnim i bitnim elementom našeg postojanja i funkcionisanja. I zato se ne usuđujem da radim bilo šta što bi me moglo dovesti u jedan kontekst ekonomije i ekonomike, kada je televizija u pitanju. Za sada ne, ali nikad ne reci, nikad. Meni posao nije stran, mimo ovoga što inače radim kao glumac i u čemu sam možda i najuspešniji. Ali treba misliti o tome šta su i kakvi su ti projekti oko kojih treba da se okupimo, koje su to teme, koje su to ideje, koje su to vrijednosti o kojima mi hoćemo da pričamo. U redu je podcast vrcavo duhovito, u redu je neka autorska emisija da bude vrcava i duhovito, ali neka se ne zove Jutarnji program ili informativni program, neka se zove cirkuska balada. Ja sam možda i staromodan, ali televiziju izuzetno i vrlo ozbiljno doživljavam. I kada sam na televiziji, putem televizije, i svjedočio nešto što je amoralno, što je nasilno, što je... Bilo je samo da bih se narugao zlu, ne da bih ga promovisao".
"Podkasti su pošast modernog društva"
"To što televizija prestaje da bude ono što jeste svrha njena, to što je danas televizija posreće pod najezdom ovih podkasta, pod najezdom prostora gdje svako može da priča šta hoće, gdje svako može da priča kako hoće, gdje svako može o svojim nekim senzacijama, ljubavnim, biznismenskim, može da priča, to je, čini mi se, problem društva. To je jako veliki problem društva, ali televizija je, smatram, još uvijek moćnija nad tom pošasti. Meni su ovi podkasti, ova brzina i ova razmjena informacija, onako jezive. Jezive i ako bih ušao u nekakve producentske vode, ako bih se upuštao u nekakav producentski projekat, morao bih u svakom smislu, mentalnom, moralnom, materijalnom posebno, da stanem iza tog projekta i da ga branim na sav glas.
BONUS VIDEO:
(Blic, MONDO)