Majkl Daglas objavio je knjigu koju je simbolično nazvao "Jedna paklena vožnja".
Američki glumac i producent Majkl Daglas sanjao je da postane vozač trkačkih automobila nakon što je sa Stivom Mekvinom jurio 240 km/h u Porscheu 908 pokojnog glumca.
Više od 50 godina kasnije, za fotografisanje za naslovnu stranu časopisa PEOPLE, vozio je ulicama Njujorka u kabrioletu Aston Martin iz 1962. godine, rijetkom oldtajmer sportskom automobilu.
Smiješeći se, Daglas je vozio mnogo sporije od 240 km/h, a bio je zabrinut da bi neko mogao da ošteti automobil vrijedan milion dolara. Nakon vožnje istakao je da je vožnja bila "uzbudljiva, a istovremeno i zastrašujuća" i da ga je podsjetila na pokojnog Mekvina.
"To su divne uspomene", rekao je Daglas.
Dvostruki dobitnik Oskara u posljednje vrijeme mnogo se osvrće na prošlost. U protekle dvije godine, zvijezda filmova "Fatalna privlačnost" i "Niskih strasti" radila je sa koscenaristima Šejnom Salernom i Majklom Flemingom Mlađim na opsežnim memoarima o svom životu posvećenom snimanju filmova, nestašlucima i ostavljanju traga u Holivudu, ali i životu u sjenci svog slavnog oca, Kirka Daglasa.
"Knjigu sam nazvao 'Jedna paklena vožnja', jer je bila kao rolerkoster, počevši od djetinjstva", objasnio je glumac.
Haotičan život
Daglas je odrastao seleći se između Holivuda i Istočne obale, nakon što su se njegovi roditelji, trostruki kandidat za Oskara i ikona filma "Spartak" Kirk Daglas i glumica Dajana Dil, razišli kada je bio mlad.
U Los Anđelesu je, uz svog impresivnog oca, koji je imao vulkanski temperament i često bio zaokupljen karijerom, posjećivao filmske setove i prisustvovao zabavama koje je njegov otac organizovao sa prijateljima poput Frenka Sinatre, Berta Lankastera i Gregorija Peka.
U Njujorku je jednom zamalo bio kidnapovan, vjerovatno zbog svojih poznatih roditelja. Ipak, u posljednjem trenutku uspio je da pobjegne liftom. Između ostalog, zakleo se da nikada neće postati glumac nakon što je vidio koliko dugo mu je otac bio odsutan.
"Negodovao sam zbog toga", priznao je Daglas.
Ipak, na kraju je krenuo stopama svojih roditelja i ušao u svijet zabave. Napravio je pauzu u kasnim dvadesetim godinama, kada je dobio glavnu ulogu u ABC-jevoj drami "Ulice San Franciska", a potom producirao hvaljeni film "Let iznad kukavičjeg gnijezda".
Knjiga pokriva te trijumfe, osvajanje Oskara u 31. godini za film "Let iznad kukavičjeg gnezda", postajanje jednog od vodećih producenata i glavnog glumca u filmovima poput "Romansa u kamenu", kao i osvajanje Oskara za najboljeg glumca za ulogu sumnjivog bogataša Gordona Geka.
"Život je haotičan, pa su stoga takvi i neki dijelovi ove knjige", priznao je Majkl.
"Droga je bila dio kulture"
Otvoreno je govorio i o sopstvenoj upotrebi droge, prisjećajući se kako je jednom zaspao sa slamkom u nosu nakon noći tokom koje je koristio kokain.
"Trava i sve ostalo bilo je samo dio kulture. Ali onda je postalo mračnije. A onda, pazite šta želite, jer kada je moja karijera postala zaista zauzeta, i kao glumca i kao produkcijske kuće... Između toga i mog prvog braka sa Diandrom, koji je imao poteškoća, i mog sina Kamerona, koji je i sam imao problema sa drogom, bio sam preplavljen, pod velikim pritiskom i počeo sam da se sve više upetljavam u kokain. Mislim da je to bio veliki dio neuspjeha mog prvog braka i odlaska na rehabilitaciju. Ali onda sam pomislio da je važno pričati o tome", govorio je Daglas, a potom se dotakao sedmogodišnjeg boravka u zatvoru zbog optužbi za drogu.
"Svakako postoji krivica zbog moje upotrebe droge, bez obzira na to da li me je možda posmatrao kao mladu osobu ili ne", istakao je glumac.
Po prvi put govorio je o romantičnoj vezi koju je imao sa Ketlin Tarner tokom snimanja blokbastera iz 1984. godine "Romansa u kamenu", kao i sa Džin Triplhorn, koleginicom iz trilera "Niske strasti" iz 1992. godine, sa kojom je bio tokom burnog braka sa Diandrom, od koje se razveo 1995. godine.
"Bio je nevjerovatno zaštitnički nastrojen", primjećuje Salerno, koji kaže da je Daglas pozvao žene da pita za njihovu dozvolu prije nego što je ispričao njihove priče.
"Nisam nikoga imenovao zbog zareza na futroli ili nečeg sličnog. To su ljudi sa kojima sam imao veze u životu", rekao je Daglas.
Majkl nikada nije namjeravao da ispriča sve. Autor i scenarista koji poznaje glumca decenijama, Salerno, godinama je nagovarao Daglasa da napiše memoare. Odgovor je uvijek bio "ne", sve dok jednog dana nije promijenio mišljenje.
"Pretpostavljam da to dolazi sa punjenjem osamdesetih i gledanjem na nasljeđe koje moj otac i ja imamo kao dvije generacije, i oko 160 ili 170 filmova za preko 80 godina. Dakle, to je bio važan dio. Sada imam unuke, 8 i 5 godina. Oni imaju malo istorije o svom dedi. I shvatio sam da mi je to zaista pomoglo da se sjetim mnogih stvari koje sam zaboravio", rekao je Daglas.
Jedna od tema koje se stalno ponavljaju u knjizi jeste Daglasov odnos sa njegovim ocem Kirkom i "težina njegovog nasljeđa", kako ga Daglas naziva.
"Bio je Supermen i svako dijete bi samo pogledalo svog oca i reklo: 'Kako bih ikada mogao biti čovek kakav je on?' Nosio sam se sa tim, njegovim ogromnim prisustvom i pritiskom tako što sam se zatvorio".
Zbližili su se kasnije u životu, nakon što je Kirk preživio pad helikoptera 1991. godine i ubrzo nakon toga doživio moždani udar.
"Potpuno se promijenio. Nažalost, glumci su poznati po tome što su prilično egocentrični. Tatino saosjećanje prema porodici, prema svijetu, preuzelo je kontrolu i nova osoba se razvila. Uživali smo i uživali u trećem činu očevog života. To nas je mnogo zbližilo".
Daglas je govorio o načinu na koji se Kirk, koji je preminuo 2020. godine u 103. godini, promijenio i načinu na koji se on sam promijenio nakon što mu je 2010. godine dijagnostikovan rak jezika u četvrtom stadijumu.
Pogledajte fotografije Kirka pred smrt:
"Tokom hemoterapije i zračenja, onesvijestivši se i vidjeći podršku koju sam dobio od svoje djece, koja nisu baš sve razumjela, ali dovoljno da znaju da je tata bolestan, zaista me je podsjetilo na ideju koliko je porodica bliska i koliko je Ketrin bila divna i podržavajuća", rekao je glumac.
"To je odigralo važnu ulogu u smislu usporavanja i njegovanja onih koji su vam najbliži. Nakon toga, moji prioriteti su se promijenili", dodao je Majkl.
Danas živi mirnije
Daglas nije imao veliki film ili projekat od 2024. godine, kada je igrao Bendžamina Frenklina u seriji "Frenklin". Zadovoljan je što vidi Zitu-Džouns i svoju djecu kako blistaju u svojim projektima.
A kao svoju najnoviju ulogu ističe:
"Odgovoran sam porodici za planiranje odmora."
(MONDO)