Brazil je obradovao Srbiju i dao "orlovima" još jednu, posljednju šansu da se plasiraju u osminu finala Svjetskog prvenstva u Kataru. I ne smiju da je prokockaju u "kontejneru". /od reportera MONDA Milutina Vujičića iz Katara/
Hotel u kome su fudbaleri Srbije smješteni u Dohi udaljen je odokativno 15 minuta lagane šetnje od "Stadiona 974" na kome su prethodne noći igrali Brazil i Švajcarska, pa su vjerovatno i "orlovi" osjetili kako tlo podrhtava kada navijači krenu da skaču po limenim kontejnerima od kojih je napravljen stadion.
Vidjeli smo dvije "erupcije", prvu kada je Vinisijus postigao sjajan gol i potom saznao da ga je VAR poništio, a zatim i drugu radost nakon golčine Kazemira u kojoj ni maliciozni ne bi mogli da nađu neki problem. Na tribinama je bilo i desetak srpskih novinara, uključujući i reportera MONDA, a radost je bila gotovo u ravni sa golovima koji su nekoliko sati prije toga davali Pavlović, Sergej i Mitrović...
S obzirom na važnost utakmice i direktan uticaj na reprezentaciju Srbije, vjerujemo da su se i srpski fudbaleri u hotelu grlili koliko i srpski novinari sa brazilskim navijačima, vraćajući osmijeh na lice koji je u ponedjeljak po podne potpuno iščeznuo, posebno ako vam je dan dvostruko bio upropašten - prvo zbog trominutne katastrofe srpske odbrane, a potom i Uber vozača iz Malezije koji nas je vozio sat vremena i ostavio pet kilometara daleko od stadiona.
Sve to skoro da se i zaboravilo kada je Brazil odigrao za Srbiju (obrigado!) i učinio da nevjerovatno bolni remi sa Kamerunom (3:3) više i ne bude toliko dramatičan, pa čitava situacija u kojoj su se "orlovi" našli podsjeća na septembar 2021. godine. Tada je Srbija pokleknula protiv Irske i došla samo do boda na gostovanju u Dablinu (1:1), nakon čega je ostao samo jedan put za "orlove" - morali su preko Portugala na Svjetsko prvenstvo. Svi se dobro sjećamo kako se to završilo, a godinu i nešto jače poslije toga nalaze se u istom sosu iz koga vodi samo jedan put.
Opet se mi pitaju "orlovi" i opet je sve u njihovim rukama, ali je vrlo važno da u naredna 72 sata one "prestanu da se tresu". Pritisak je veliki, javnost nije toliko bezuslovno na strani fudbalera i selektora kao što je to bilo uoči Svjetskog prvenstva, ali dobro znamo kako raspoloženje navijača zavisi od rezultata i da se brod lako okrene u drugom smjeru ako se pobijedi. Znamo i da je u srpskom narodu najkraći put od "majstore" do "prevaro", a s obzirom na iskustva sa nekih prethodnih prvenstava - potrebna je samo milisekunda kako bi se stvorila teorija zavjere o tome zašto Srbija nije pobijedila. Ako nije u pitanju sudija, onda mora da je atmosfera i mora da postoje problemi između igrača, pa između igrača i selektora, jer šta drugo može da bude?
Pad u susretu sa Kamerunom je toliko očigledno došao iz taktičkih razloga (ulazak Stefana Mitrovića na lijevog štopera) da je bespredmetno i raspravljati o drugim problemima koji se insinuiraju za kafanskim stolovima i koji će bez ikakve sumnje stići i do reprezentativaca (ako već nisu) i možda napraviti upravo haos koji se sada potencira da postoji. I tu bi trebalo da nastupi Piksi i pretvori sve ovo u dobru stvar za Srbiju. Ako nešto ne može da mu se ospori, onda je to da umije da "podigne" igrače i napravi dobru atmosferu među njima, i sami već dvije godine ističu da se nikada bolje nisu osjećali kada se okupe na jednom mjestu, a vidjećemo sada kako će reagovati poslije teških riječi sa svih strana.
Na konstataciju da je selektor Piksi poslije meča rekao da je Srbija odigrala "amaterski" i "frustrirajuće", sjajan i vrlo zreo odgovor dao je Marko Grujić i pokazao koliko će fudbaleri slušati samo selektora, a ne analitičare poput Radeta Bogdanovića koji se trude da zabave narod pričajući "ono što niko ne smije", u stvari praveći od sebe poznate ličnosti: "To bi trebalo sve nas da pogodi i izazove pozitivnu reakciju. Ništa to nije lično, moramo to da prihvatimo kao odrasli ljudi, a ne kao djeca."
Pred tim odraslim ljudima je dovoljno vremena da se isprave sve taktičke boljke koje je Kamerun iskoristio, da se "ohladi" glava i da se na "kontejner stadionu" dobije Švajcarska koja je na ovom Svjetskom prvenstvu pokazala manje nego prije četiri godine u Rusiji, a kojoj sigurno neće biti svejedno što u direktnom susretu sa "orlovima" rješava pitanje prolaza.
Sve što je potrebno da bi Srbija došla do tri boda je da bude ono što mi je jedan novinar iz Londona u dresu Vest Hema rekao na utakmici Brazila i Švajcarske, analizirajući "haos" na "Al Žanubu" kome je prisustvovao u društvu naših navijača koji su ga oduševili: "Niste bili Srbija... Falilo vam je ono vaše rrrrrr", rekao je pokazujući mišiće, a kritikujući nonšalantnost pri vođstvu 3:1 kada su više ličili na recimo Brazil i njihov "žoga bonito".
U potrazi za lijepim fudbalom, Srbija je odstupila od "onog svog" i zaboravila da se brani, a recept za Švajcarsku već je opjevala omiljena Piksijeva pjevačica Aleksandra Prijović i možemo da je citiramo umjesto njega: "(Srbijo), dođi sebi dok još imaš kome".