Čuveni fudbaler i trener Vahid Halilhodžić bio je ranjen tokom devedesetih u svom gradu.
Vahid Halilhodžić (71) odveo je Maroko na Svjetsko prvenstvo u Kataru, ali mu je Savez onda "zario nož u leđa" i otpustio ga, tako da su "Lavovi sa Atlasa" bez njega došli do istorijskog uspjeha - četvrtog mjesta na Mundijalu. Da stvar bude gora, isto su mu ranije učinili i Obala Slonovače i Japan, međutim to nikako ne može da obriše činjenicu da je u pitanju sjajan trener, jedan od najboljih sa ovih prostora za koga i danas vlada veliko interesovanje iako je u poznim godinama.
Ono što mnogi ne znaju o njemu je da je njegova životna priča poprilično burna, a najteži trenutak bio je svakako kada je 1992. godine tokom rata u Bosni i Hercegovini ranjen. Bivši fudbaler i trener iz Jablanice se nedjeljama oporavljao od ranjavanja, da bi u maju 1993. godine napustio Mostar nakon prijetnji koje je navodno dobio od ozloglašene oružane formacije Hrvata sa područja Bosne i Hercegovine (Hrvatsko vijeće odbrane, HVO). Na kraju mu je i kuća spaljena, a zbog svih ratnih dešavanja postao je državljanin Francuske 1997. godine.
Uvijek je s prezirom govorio o nacionalistima i "huškanju" ratom na ovim prostorima, a dobro se pamti intervju koji je dao nakon što je ranjen u dvorištu vlastite kuće u Mostaru. "Yutel", odnosno novinar Omer Vatrić, intervjuisao je tada Halilhodžića dok se oporavljao od ranjavanja.
Uperili 30-40 pušaka u mene! Legenda jugoslovenskog fudbala ranjena, spalili mu kuću: "Bježi, Vaha, ubiće te!"
"U trenutku te velike pucnjave bio sam ispred svog kafića. I vidio sam tu pucnjavu iz pravca moje kuće. Imao sam razgovor sa suprugom, koja mi je rekla da se oko moje kuće jako puca. Bez puno razmišljanja sjeo sam u auto i odjurio prema Rondou što sam brže mogao. Kad sam došao do kružnog toka, vidio sam puno naoružanih ljudi. S moje lijeve strane bila je vojska iza platana. Možda 15 do 20 ljudi s uperenim oružjem. S druge strane bila je rezervna policija sa troje patrolnih automobila. Ja sam u tom trenutku ušao između njih i pucnjava je potpuno prestala. Pokušao sam da uspostavim vezu između njih između komandira dvije strane, pa sam krenuo prema vojsci pokušavajući da se predstavim", ispričao je "Vaha" prije više od 30 godina.
"Prestanite da pucate, biće rata, svi ćemo izginuti. U tom trenutku mi je vojnik koji je bio najbliži rekao: 'Stani, upucaću te, ubiću te!.' I dalje sam išao nadajući se da će me prepoznati, htio sam da me prepozna i vidi da nisam naoružan. Iza njega mi je još jedan vojnik oštrim tonom rekao: 'Ako mi se malo približiš, upucaću te i ubiću te, bježi kući.' U tom trenutku iza mojih leđa rezervna policija je vrištala i govorila: 'Vaha, bježi kući, ubiće te.' Kad sam se okrenuo, vidio sam da su ciljali mene i nišanili su, mislio sam da će pucati sto odsto."
"Vidio sam po pogledu vojnika koji je bio bliže meni. Sjeo sam u auto, našao sam preplašenu porodicu kod kuće, a onda sam uzeo pištolj. Rekla mi je supruga da su iza mene neka lica iza kuće, pa sam izašao ispred, stavio sam pištolj pozadi u pojas pantalona da me ne bi neko vidio od vojske ili rezervne milicije. Počeli su da se skupljaju neki poznanici i prijatelji i htjeli su da ispričam šta se dogodila. Pričao sam, vidio sam da me pištolj žulja i izvadio sam ga, opalio je i pogodio me i ja sam pao. To je ta čitava priča i taj čitav događaj. Šta da poručim građanima Mostara? Osjećam se jadno, bijedno, doživio sam da u svom gradu u kom živim da bude upereno 30-40 pušaka u mene. Pokušao sam nešto da napravimo, da ispadnem nekakav heroj, da li sam uspio, nisu pucali, ali... Mostar je došao na ivicu kataklizme. Ne bih želio da slike apokalipse Vukovara, grada koji ne postoji, da se dese ovom gradu."
Halilhodžić je rekao da "niko ne bi oprostio da se to desi" i svi bi bili krivi za to: "Svi ti koji žele da razore grad, a ovaj narod je naučio da živi u slozi, oni žele da ga kanoniziraju... Dobio sam puno poziva iz Beograda, Zagreba, Požarevca, Kruševca, Ljubljane, Makarske, Splita, ne znam više odakle, svima se zahvaljujem."
Podsjetimo, Halilhodžić je kao igrač ostavio dubok trag u Veležu, za koji je igrao od 1971. do 1981. godine, a potom je otišao u Francusku gdje je postizao golove u dresu Nanta i Pari Sen Žermena. Bio je i reprezentativac Jugoslavije i na 15 nastupa ima osam golova. Osim pomenutih klubova, trenirao je i Lil, Ren, Pari Sen Žermen, Dinamo Zagreb, Trabzonspor, Nant kao i mnoge druge timove.
(MONDO - M. V.)