Vermez o Južnoj Africi: Lavovi, Mesi, Mandela

Južna Afrika! Većini Evropljana je nepoznanica. Do nas dopiru priče o lavovima koji jedu ljude po ulicama, surovim kriminalcima i ograničenom kretanju bijelaca.

Vladimir Vermezović, sadašnji trener Partizana, tri godine je živio u najvećem južnoafričkom gradu - Johanesburgu. Ne samo da se nije pokajao što je sjedio na klupi Kajzer Čifsa već je pun pozitivnih priča o boravku u Južnoj Africi.

Odatle donesena iskustva su za njega neprocjenjiva. Za posjetioce MONDA pokušao je da demistifikuje mračne zablude o jugu "crnog kontinenta".

"Johanesburg je velegrad prečnika 120 kilometara, sa 12 miliona stanovnika. Standard je mnogo veći nego u mnogim evropskim zemljama. Ljudi imaju pogrešno mišljenje o Južnoj Africi, jer ona nema nikakve veze sa ostalim dijelom kontinenta. Daleko je naprednija i znatno je veći standard", podvukao je Vermezović tokom gostovanja u redakciji MONDA.

On kaže da nikada nije imao nijedan problem.

"Određena pravila moraju da se poštuju, i to je normalno. Ni u Njujorku ni u Londonu ne možeš da se krećeš baš gdje hoćeš, ali to je Afrika i zato ljudi svašta pričaju".

Osvrnuo se i na glasine, koje su do nas doprle, da tamo lavovi jedu ljude po ulicama. Prethodno se slatko nasmijao.

"To nema veze sa životom. Desi se da ljudi stradaju od divljih životinja, ali ne u gradu, već po selima. Ipak je to Afrika".

Vermezović je imao dodatno "obezbjeđenje". Bio je poznat i priznat, jer je trenirao najpopularniji klub u zemlji.

"Čifsi imaju 15-20 miliona registrovanih navijača. Fudbal je treći sport u Južnoj Africi, iza ragbija i kriketa, ali treba znatni da tamo važi za 'crni sport', a ima 90 odsto crnog stanovništva. Istina je, išao sam u krajeve grada gdje bijelci ne mogu da idu. U stvari, mogu da uđu, ali ne i da izađu".

Nije imao problem ni sa navijačima protivničkih klubova. I u Južnoj Africi su navijači dovedeni u red.

"Ranije je bilo ubistava poslije utakmica između Pirata i Čifsa, koji imaju rivalitet kao kod nas Partizan i Zvezda. Međutim, danas sjede jedni pored drugih na tribinama. Smirili su se, nema tuča".

Upravo su glasine o Južnoj Africi spriječile "orlove" da vide bar dio ljepota Johanesburga tokom boravka za vrijeme Svjetskog prvenstva 2010.

"Srpska reprezentacija jedina nije bila u 'Lajon parku'. Pa, tamo je lav ono što je ovdje vuk".

Imao je Vermezović u mnogo čemu da uživa u Južnoj Africi. Posebno je apostrofirao klimatske uslove.

"Najbolja klima na svijetu! Sada je tamo zima, ali je suva. Johanesburg se nalazi na 1.700 metara nadmorske visine i noću bude hladno. Sjećam se finala Svjetskog prvenstva, smrzao sam se kao nikada u životu, a bilo je sedam-osam stepeni Celzijusa! Nekako je drugačija hladnoća nego ovdje. Tokom ljeta bude vruće, živa se u termometru podigne i iznad 40. podeoka, ali i tada u hladu bude prijatno. Tokom ljeta, u popodnevnim satima, obavezno padaju tropske kiše".

Priči o Joburgu, kako ga "lokalci" od milošte zovu, nema kraja...

"To je grad sa najviše ručno zasađenog zelenila na svijetu. Takođe, grad sa najviše lamborginija i ferarija na svijetu. Policija vozi bmw. Svaki novi automobil koji se pojavi na svijetu - pojavi se prvo u Johanesburgu. I ne samo automobil. Zastupljene su sve svjetske kuhinje, a ima 11 zvaničnih jezika. Velika je populacija Portugalaca, Grka, Italijana... Hrana nije skupa. Kilogram škampa košta deset evra što je nama ovdje nezamislivo".

Ipak, jasno je da je briga o bezbjednosti važna u Južnoj Africi.

"Sigurnost je na prvom mjestu, zbog čega su recimo stanovi skuplji od kuća. Na prijmer, kuća od 250 kvadratnih metara, sa bazenom i teniskim terenom, može da se kupi za 100-200 hiljada. A stan od 120 kvadrata na četvrtom spratu je - 300. Na kućama može da se stavi ograda, pa i žica preko nje. Ali, neko dođe, prebaci ćebe preko žice i uđe vam u kuću".

Da je po Johanesburgu moguće bezbrižno šetati svjedoči i nevjerovaran primjer.

"Moj prijatelj, koji ima radnju u Santonu (elitni kraj grada), pričao mi je kako su jednom prilikom svi sve ostavili što su radili i počeli da trče. Pomislio je da se desila krađa ili ubistvo. Kada je bolje pogledao, vidio je Mesija i Maradonu koji šetaju. Bez obezbjeđenja!"

Kada podvuče crtu na trogodišnji boravak u Africi, kaže:

"Fenomenalno iskustvo. Mentalitet im je totalno drugačiji od našeg, a i među njima su velike razlike kod ljudi iz Kameruna, Konga, Nigerije, Južne Afrike, Tanzanije... Tako je i kod igrača. Na primjer, sa igračima iz Zimbabvea nema problema - pristojni su, poslušni, pismeni... To je zato što su odrasli i školovali se u polukomunističkom sistemu. Bobi Mugabe je to napravio da valja".

Ipak, sa tamnoputim igračima može da bude dosta problema.

"Kada mu nešto nije po volji, kada se 'zatvori' i 'povuče ručnu', ne postoji šansa da ga natjeraš da igra".

Vermezović je cijenjen u Južnoj Africi. Ugostio ga je čak i Nelson Mandela.

"Imam fotografiju i sa njim i sa njegovom ženom Vini".

Ispričao je anegdotu iz hotela u Port Elizabetu, gradu na obali Indijskog okeana.

"Oko ponoći se u hotelu pojavila se djevojka i obratila mi se: 'Vivi'. Tako su me zvali, jer im je bilo lakše nego da mi izgovaraju ime i prezime. Rekla mi je da jedna žena želi da me upozna. Insistirala je da to bude odmah. Ja sam otišao u predsjednički apartman, žena je ustala, zagrlila me, izljubila... Navijač je Čifsa i htela je da se slika samnom... Kada sam poslije igračima pokazao sliku, oni su se oduševili, a ja nisam znao s kim sam se upravo upoznao. Kada su mi rekli da je to Vini Mandela, vratio sam se kod nje da se slikamo i mojim telefonom".

A kod Nelsona Mandele je bio u kući, u društvu kuma Žarka Koprivice, nekadašnjeg košarkaša.

"Već je bio postao zaboravan", prisjeća se Vermezović.

"Pozdravili smo se sa domaćinom i sjeli... A onda je Mandela za Žareta pitao ko je on. Kada su mu objasnili, uslijedilo je sljedeće pitanje: 'A zašto se nije pozdravio sa mnom?' Šta će, Žare je ustao i ponovo se pozdravio", uz osmijeh je Vladimir Vermezović završio prisjećanje na tri godine provedene u Južnoj Africi.

(R.J, MONDO, foto Petar Stojanović, MONDO)