• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Ljajić za MONDO: Odužiću se Partizanu

Talentovani, 17-godišnji igrač odbio ponude evropskih velikana, jer želi da ostavi trag u Humskoj i srpskom fudbalu.

 Ljajić za MONDO: Odužiću se Partizanu Izvor: MONDO

Partizanova fabrika bisera ne gasi pogone. Tek što je na aukciji prodat najsjajniji (Stevan Jovetić Fiorentini), pojavio se novi, koji preti da baci senku na prethodnog - Adem Ljajić.

Talentovani fudbaler (rođen 29. septembra 1991. u Novom Pazaru) spada u grupu onih koje publika najviše voli i za koje kaže da "jedu loptu". Dribling mu je zaštitni znak, ali ne i jedini adut.

O Ljajiću se mnogo priča u fudbalskim krugovima, ali njega priče ne pogađaju, niti ga dižu u oblake. Ne zanosi se "avionima i kamionima", iako je već mogao da ih ima.

Posle priključenja prvom timu crno-belih i odrađenih prvih priprema na Tari, iako još kadet, na sva pitanja i dalje odgovara sa dečačkim osmehom, skromno, nikako ne želeći da sebe stavi u prvi plan.

Kada i kako si došao u Partizan?

"Bio sam član privatne fudbalske škole Bajra Župića u Novom Pazaru i selekcije zapadne Srbije na turniru u Velikom Gradištu. Dok sam između utakmica jeo, prišao je trener Dušan Trbojević i pitao mog oca da li bi me pustio u Partizan. Tata me nije odmah pustio, jer sam bio mali, ali je bilo jasno da ću završiti u Humskoj. U Beograd sam došao 10. oktobra 2005. Zahvalan sam čika Trbi, da nije bilo njega, ne bih bio ovde", počeo je Adem Ljajić priču za MONDO.

Sa kim živiš u Beogradu, ko ti najviše pomaže?

"Živim sam, snalazim se. Normalno je da me nostalgija nije zaobišla, ali je sve lakše uz drugove iz Partizana. Svi se družimo. Roditelji me redovno posećuju".


Kakvo mišljenje imaš o prvom učitelju, o kojem se i dan-danas na južnoj tribini često priča?

"Bajro mi je mnogo pomogao. Naučio me je prvim fudbalskim koracima. Župić je legenda Partizana i Novog Pazara".

Iskustvo je pokazalo da oni koji su kao mladi otišli iz Partizana u inostranstvo nisu napravili karijere kakve su se očekivale. Da li si se vodio tuđim iskustvima kad si odlučio da odbiješ ponude evropskih velikana?

"Mogao sam da odem u Inter, Arsenal, Mančester junajted, Ajaks i Spartak iz Moskve, ali smo moj menadžer, otac i ja odlučili da je najbolje da ostanem i pokušam da u Partizanu i srpskom fudbalu ostavim trag. Hoću da se odužim klubu koji mi je dao sve i bez kojeg ne bih došao dovde. Finansije nisu opterećivale mog oca. Prvenstveno želim da uspem u fudbalu, a pare će doći same".

U koji inostrani klub bi jednog dana voleo da odeš?

"Nisam razmišljao. Za sada mi je samo Partizan u mislima. Inače, od stranih klubova, ako me to pitate, navijam za Juventus".

Da li ti je Rasim Ljajić, inače član uprave Partizana i ministar za socijalna pitanja u Vladi republike Srbije, rođak i da li zbog njega imaš protekciju?

"Rasim Ljajić mi nije rođak. Istina je da je odavno prijatelj mog oca i da se i dan-danas čuju telefonom, naročito otkako sam u prvom timu Partizana. Rasim se samo raspituje kako sam".

Kakvi su ti prvi utisci posle priključenja prvom timu?

"Do pre mesec dana sam skupljao lopte na utakmicama prvog tima i uvek sam stajao ispod istočne tribine kako bih imao dobar pregled. A sada sam prvotimac. Svi igrači mi pomažu, savetuju..."

Kakve su šanse da zaigraš za prvi tim već u narednoj sezoni, s obzirom na to da za tvoju poziciju konkurišu Zajem i Lazić?

"Ne plašim se konkurencije. Za mene ima vremena. Drago mi je što sam uopšte ušao u prvi tim, ali se neću zadovoljiti time. Boriću se za minutažu".

Utisak je da si na prvim treninzima kod trenera Jokanovića "stegnut". Ima li treme?

"U kadetima sam imao potpunu slobodu u igri, a sada ima malo straha, ali strah je najbolji motivator".

Prvotimci te nisu tek sada upoznali. Čuli su za tebe i tvoje sposobnosti i ranije.

"Milovan Sikimić mi je rekao da me je često iz lože posmatrao kako se na atletskoj stazi poigravam sa loptom. Kaže, kad je utakmica dosadna, zanimljivije mu je da gleda kako žongliram".

Koja pozicija u timu ti najviše odgovara?

"U kadetima Partizana igram u vezi, po desnoj strani. Selektor kadetske reprezentacije Dejan Đurđević me je stavljao iza leđa napadača, a odgovara mi i jedno i drugo. Ipak, više mi 'leži' da igram po desnom krilu".

Šta ti je najjače oružje?

"Dribling. Volim da driblam i držim loptu kod sebe. Trener Trbojević voli takve igrače i daje mi veliku slobodu u kadetskom timu".

Koji su ti nedostaci u igri?

"Definitivno moram da popravim igru glavom i u odbrani. I naravno, fizičku spremu".

Osim brojnih trofeja, timskih i ličnih, šta pamtiš sa međunarodnih turnira mlađih kategorija?

"Dva crvena kartona... Prigovarao sam sudiji... Temperamentan sam na terenu, ali sam video da to ničemu ne vodi. Smirio sam se".

Posle nezvaničnog klupskog šampionata sveta za kadete u Španiji, "Mundijalita", tamošnji mediji, uključujući i "Marku", pisali su hvalospeve o Ademu Ljajiću. Kako je to uticalo na tebe?

"Prija, ali me ne opterećuje. Najvažnije mi je da ostanem čvrsto na zemlji".

Ideš li na Partizanove utakmice kad ne moraš?

"Naravno. U Humskoj utakmice gledam sa atletske staze, na stadionu Crvene zvezde sa južne tribine. Sa klupskim drugovima idem i na Partizanove košarkaške utakmice. Uvek pevamo i navijamo".

Kada si prvi put gledao večiti derbi?

"Bilo je to 2006. Gledao sam ga iz tunela, imao sam osećaj da ja igram. Bilo je 0:0. Sve vreme sam slušao pesmu sa Juga, Sever se nije čuo".

Koja ti je omiljena navijačka pesma?

"Trener Trbojević uvek nosi disk sa navijačkim pesmama, pa ih svi sve znamo, a u autobusu posle pobeda najčešće pevamo - Titula, titula", zaključio je Adem Ljajić.

Adem Ljajić u kratkim crtama

Ko ti je idol?

"Kaka".

Koji broj nosiš na dresu, a koji bi voleo?

"U mlađim kategorijama Partizana sam nosio osmicu, a u reprezentaciji desetku. Nije važno, ne igraju brojevi".

Voliš li još neki sport osim fudbala?

"Volim da igram basket".

Gde izlaziš?

"Ne izlazim mnogo, najčešće prošetam sa drugovima".

Koju muziku slušaš?

"Slušam sve vrste muzike, i domaću i stranu, i narodnu i zabavnu".

Svojevremeno je Albert Nađ plejadu mladih igrača (Jovetić, Gulan, Obradović) nazvao "bitlsima" zbog duge kose. Da li voliš "Bitlse" ili kopiraš imidž svog idola iz Milana?

"Ne kopiram nikoga. Jednostavno, sviđa mi se ovakva frizura".

O čemu maštaš?

"Da se ustalim u prvom timu Partizana i ostavim trag u klubu", bez dileme je Adem Ljajić.

(www.mtsmondo.com)

Komentari 0

Komentar je uspješno poslat.

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

NAJNOVIJE

Kolumna - Nebojša Šatara

Navijači

MONDO Tim kola

FK BORAC

RK BORAC