"Volio sam da postignem gol, ali i napravim dribling, asistiram, igrao sam za navijače i zato su me voljeli", rekao Đurovski.
Legendarni fudbaler beogradskih “vječitih rivala” Crvene zvezde i Partizana, Milko Đurovski (50) bio je gost Prijedora, gdje je u sportskoj dvorani “Mladost” bio učesnik revijalnog meča veterana u organizaciji Škole fudbala “Braća Đurovski” iz Prijedora.
"Tokom osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka kvalitet fudbala na prostorima bivše Jugoslavije bio je najjači. I navijači su dobro poznavali “najljepšu sporednu stvar na svijetu” i isključivo zbog nje dolazili na stadione. Nije bilo frustracija, koje danas, nažalost, postoje, ali su dio opštih prilika u društvu. Svojevremeno moj prelazak iz Crvene zvezde u Partizan, nije donio probleme. Vjerovatno se danas ne bih odlučio za tako nešto. Nisam od ljudi koji se boje, ali ni od onih koji bi prihvatili da se osjećaju neprijatno i da ih ljudi ne doživljavaju isključivo kao sportiste",rekao je Đurovski za "Glas Srpske"..
Sa 12 godina je iz matičnog kluba Teteksa (Tetovo) otišao u Crvenu zvezdu. Isti dres nosio je njegov brat Boško koji za razliku od njega nije mijenjao “crveno-bijeli” dres dok nije otišao u inostranstvo.
"Kao da je juče bilo kada sam u prvoj polufinalnoj utakmici protiv berlinske Herte (1:0) u pohodu do finala Kupa UEFE, 11. aprila 1979. godine, zamijenio je na terenu Dušana Lukića i sa 16 godina, mjesec i 16 dana ušao u istoriju kao najmlađi prvotimac “crveno-bijelih” , prisjeća se Đurovski.
Ističe da ga nije pokolebalo ni što je sezonu 1979/80. proveo na “kaljenju” u beogradskom Čukaričkom, a po povratku do 1986. godine za najtrofejniji srpski i jugoslovenski klub odigrao, računajući prvenstvene, te susrete u domaćem i evrokupovima 144 utakmice (postigao 66 golova).
- Sa Zvezdom imam po dvije titule prvaka i osvajača Kupa. “Kovali” su me u zvijezde a onda su me fudbalski putevi odveli na drugi starnu Topčiderskog brda. Prešao sam u Partizan i četiri godine nosio “crno-bijeli” dres i u 83 meča postigao 43 gola. Osvojio sam tri trofeja u šampionatu, Kupu i Superkupu. Već sam rekao da su tada bila druga vremena i sa ovom današnjom pameti nikada ne bi išao iz tabora u tabor vječitih rivala", naglašava Đurovski.
Đurovski je igrao i za holandski Groningen sve do 1994. godine. Mogao bi se uskoro vratiti nakon gotovo dvije decenije u “zemlju lala”.
" Trener Groningena Robert Maskant, vjerovatno, od juna neće biti na klupi a moje ime pominju kao najozbiljnijeg kandidata da ga naslijedim. Trenutno sam, zbog takve mogućnosti bez angažmana u Mariboru, gdje i živim sa suprugom Andreom. Prošle godine u Skoplju sam stekao “profi-licencu”, a da bih bio imenovan za trenera u Holandiji potrebno je da prethodnih šest mjeseci nisam bio nigdje trener. Zato sam i napustio Austriju i tamošnji trećeligaški klub Polau, da ukoliko mi se ukaže ta prilika, preuzmem Groningen bio bi to za mene veliki izazov, ali u životu sam se oslanjao samo na rad, pa iako ne odem u Groningem, biće posla već negdje ", dodaje Đurovski.(MONDO)