Koliko ljudi na svijetu zna šta je i gdje je Srbija?! Oni kojima je "ta riječ" poznata poistovećuju je sa Jugoslavijom, za koju je sinonim - Tito.
Često pomislim da mi jedini imamo geografiju u školi. Znam gdje je Surinam, znam i gdje je Lesoto, a da na karti svijeta nađem Nikaragvu trebalo bi mi manje od dvije sekunde. Tek toliko da razlučim gdje joj je granica sa Hondurasom.
Ne hvalim se što sam oduvijek imao peticu iz geografije, jer skoro svi oko mene znaju isto što i ja.
A ljudi uglavnom nemaju pojma ni da postoji Srbija, a kamoli gdje je. To je masovna pojava na planeti zemlji, pa i u Južnoj Africi.
Na pomen Srbije mahom se svi namršte u državi organizatora 19. Svjetskog prvenstva. Oni koje fudbal ne zanima, ne znaju da je učesnik Mundijala, samim tim ne znaju ni da postoji, a drugima je, kada se čelo vrati u normalan položaj, baš zanimljivo da saznaju gdje se nalazi ta zemlja koja je u grupi sa Njemačkom, Ganom i Australijom, čije lokacije dobro poznaju.
E, tu dolazimo do Jugoslavije.
Prvi korak u jednostavnom objašnjavanju pozicije Srbije na karti svijeta je pitanje: "Znate li gdje je Jugoslavija?"
I to svi znaju.
Onda slijedi priča o tome kako Jugoslavija ne postoji već 19 godina, kako su se bivše republike osamostalile, a kako je najveća od njih ostala da živi sama kao "Srbija".
I svi klimaju glavom i govore da razumiju, ali, utisak je, da skoro niko ne bi mogao da je nađe u atlasu.
Naravno, priča o zajednici sa Crnom Gorom se izbjegava kako ne bi unosila dodatnu zabunu u ionako već zbunjujuće predavanje iz geografije i istorije.
"TITO NAS JE DOBRO ČUVAO"
Od smrti maršala Josipa Broza Tita prošlo je 30 godina, ali ga planeta zemlja i dalje pamti. Logično, posebno ga pamte "nesvrstani".
Čuvena je priča o tome kako je majka malog Didijea Drogbu prozvala "Tito" po uzoru na jugoslovenskog vođu kome se divila. Najbolji igrač Obale Slonovače i danas se rado prisjeća tog nadimka.
A Tita se vrlo dobro sjećaju i u Južnoj Africi i poistovećuju ga sa svim "jugoslovenskim narodima". Doduše, imaju problem da razaznaju ko su Slovenci, a ko Slovaci... Ali, to je neka druga priča.
Slučajan susret sa tamnoputim stanovnikom Johanesburga je samo jedan u nizu sličnih dokaza pribavljenih u Južnoj Africi o vječnoj slavi maršala iz Kumroveca.
"Nemojte da ste tužni. Pa uzeli ste bod protiv Amerikanaca, proći ćete dalje sigurno", obratio se "lokalac" srpskim izvještačima sa Mundijala misleći da su Englezi.
Uslijedio je uobičajeni odgovor u situacijama kada Srbe, kojima je to dozlogrdilo, poistovećuju sa drugim nacijama.
"Mi smo iz Srbije", uslijedio je sinhronizovan odgovor iz svih prisutnih "grla".
A onda i neuobičajena reakcija mještana najvećeg grada Južne Afrike - nije bilo mrštenja. Naprotiv. Osmijeh Južnoafrikanca se razvukao do ušiju.
"Pa to je Jugoslavija"...
I dok svi klimaju glavom u potvrdnom smjeru, monolog je otpočeo:
"Nekada sam bio u Jugoslaviji... Bili smo u Zagrebu... Nas sedmorica... Tito nas je baš dobro čuvao", sa sjetnim izrazom lica sjećao se "dobrih starih vremena".
Izgleda da je Drogbina majka bila u pravu kada je sinu dala nadimak, koji nikada neće izumrijeti i po kome će se pamtiti mnogi narodi i narodnosti.
Pored toga, potez gospođe Drogbe je očigledno imao i vaspitni karakter, jer joj je dijete postalo vođa o kome će se još dugo pričati...
(izvještač Monda sa Mundijala - Rade Jakšić)