Kapiten Čelsija u ispovijesti "Dejli Mejlu" izjavio da već pet godina nije sto odsto spreman i da je vrijeme da povede računa o zdravlju.
"Ne želim da po završetku karijere brojim trofeje u invalidskim kolicima. Radije ću se igrati sa djecom ispred kuće", rekao je Džon Teri, koji je zbog problema sa nervom u nozi prošle nedelje odlučio da ode na višenedeljnu pauzu.
Štoper Čelsija i reprezentacije Engleske tvrdi da ne može tačno da se sjeti kada je posljednji put igrao lišen različitih bolova.
"Bilo je to prije pet godina, možda i više... Ne mogu tačno da se sjetim. Uzimaš anti-inflamatore i trpiš. Većina fudbalera će vam reći da uglavnom funkcionišu na taj način. Utakmice još i nisu problem, jer te 'vozi' adrenalin. Frka je kada dan poslije treba izaći na trening, a boli te svaki pokret".
Teri je rekao da je svjestan kako neki misle da je folirao povredu, kako bi izbjegao poziv Fabija Kapela za utakmicu sa Francuskom.
"Mislili su da ću u subotu da igram za Čelsi protiv Birmingema. Ali neću... Punim 30 godina i moram da počnem da vodim računa o sebi".
On je dodao da je trenutna povreda najgora sa kojom se suočio u karijeri. Ipak, gledajući kako Sanderlend puni mrežu Petra Čeha prošle nedelje, nije mogao da ne upita sebe šta bi bilo da je odlučio da još malo trpi i igra.
Teri je ispričao i anegdotu iz sezone 2005/06, kada mu je Vejn Runi uklizao u članak, pa je na poluvremenu dobio deset kopči i injekciju. Tadašnji menadžer Žoze Murinjo želio je da pobijedi Mančester junajted što ubjedljivije i nije dolazilo u obzir da oslabi ekipu.
"Vodili smo sa 3:0 i ja sam svaki čas gledao ka klupi, ne bi li me Murinjo zamijenio. Ali nisam mogao da uhvatim njegov pogled. Bio je u fazonu 'ne damo nikome da se zeza sa nama'. I bio sam ponosan što sam ostao na terenu do kraja. Jedino što više nisam mogao da stojim!"
(MONDO)