Sale Nacionale priznao da je u jednom trenutku karijere ''sočno i moćno'' vrijeđao Dražena Petrovića, ali i da je bio jako tužan kad je čuo vijesti o pogibiji ''košarkaškog Mocarta''.
Legendarni srpski košarkaš prisjetio se svađe sa Draženom Petrovićem u intervjuu za magazin o vinima ''Wine Style'', ali i prijateljstva sa Dinom Rađom i Tonijem Kukočem.
Sale se prvo nećkao oko tvrdnje da ''zbog Dražena nije imao mjesta u reprezentaciji velike Jugoslavije'', da bi na kraju priznao da je hrvatski košarkaš bio najvećim dijelom zaslužan za to.
''Dobro, tako mislim. Dražen mi je u lice pred kraj sezone rekao: ‘Mali, zapamtićeš kad si igrao u reprezentaciji’. Tu sam ga izvrijeđao ‘sočno i moćno’, ali nisam shvatio da je to u njegovoj moći'', rekao je Đorđević.
Uprkos varnicama između možda i najboljih košarkaša u istoriji jugoslovenske košarke, Đorđevića je užasnula vijest o nesreći u kojoj je Dražen izgubio život.
''Osjećao sam se jako loše. Znam da sam dva sata plakao bez obzira što je postojalo jako rivalvstvo između nas. Dok je bio u vojsci u Beogradu, izlazili smo zajedno i bili prijatelji. Čak je i lijepo o meni govorio. Rekao mi je da je šteta što igram u Partizanu, koji je imao mnogo reprezentativaca i da bih, da sam u nekom drugom klubu kao što je Šibenka u kojoj je on tada igrao, imao mnogo više mjesta''.
Đorđević je dodao da su odnosi bili tada odlični, osim rivalstva na parketu, koji je prirodan u sportu.
''Imali smo jako dobar odnos i u reprezentaciji, osim tog duela koji je izašao iz suparništva s njim i njegovim bratom Acom na terenu. Bilo je stalno nekih prepirki, udaraca, košarkaških konflikata, ali to je prirodno. S druge strane, Dražen je svima bio putokaz kako se postižu uspjesi, kako se trenira, koliko moraš biti posvećen cilju i koliko možeš dati za svoj tim. On je stvarno želio da bude savršen, najbolji, imao je tu jezivu, jezivu želju za pobjedom, strahovitu ambiciju... I to što je sebi zacrtao, on je ostvario u krajnjem slučaju, bez obzira na kraću karijeru nego što je mogla da bude. Sigurno je jedan od trojice najboljih igrača svih vremena s ovih prostora''.
Đorđević se prisjetio i da ga je Krešimir Ćosić, tadašnji selektor ''plavih'', poveo na Evropsko prvenstvo 1987. godine iako je s upalom sinusa odležao posljednjih sedam dana priprema.
''Krešo je odlučio da me povede. Ušao sam na -10 i preokrenuo tok utakmice za bronzu. Postigao sam posljednjih deset koševa Španiji i osvojili smo medalju. Taj rezultat za nas bio je razočarenje jer je tada postojalo veliko rivalstvo između Dražena i Nikosa Galisa. Dražen nije bio starter protiv Grka u grupnoj fazi i tu je puklo između njega i Kreše. Odigrao je malo, onako... Dosta dobro, ali ne kako su svi očekivali. A i Grčka je bila spremna da osvoji zlato. Tad ili nikad''.
Srpski košarkaš se potom osvrnuo na Krešinog nasljednika - Dušana Ivkovića, koji ga je dvije godine kasnije izostavio sa spiska reprezentativaca.
''Niko ne zna da je tri dana prije objavljivanja spiska, nakon što je Partizan osvojio Kup Koraća i Kup Jugoslavije, Duda Ivković izjavio da sam najbolji plejmejker reprezentacije. Ja to čuvam. ‘Saša Đorđević je najbolji jugoslovenski plej sa fantastično odigranom sezonom’. S time se svi slažemo (smijeh)''.
Đorđević je takođe priznao da je bio ljut na selektora, ali sa ove vremenske distance razumije Dudin potez.
''Šta će ti još jedan napadački bek koji nije dovoljno orjentisan na odbranu. Imaš Dražena i Acu, koji je radio baš ono što je Draženu trebalo - prenosio loptu, igrao odbranu i šutirao trojke, a još se igralo u Zagrebu? Mislim, mi smo rasturili sve na tom EP-u 1989. godine, bili su Dino Rađa, Toni Kukoč, Vlade Divac, Dražen, Žarko Paspalj, Zoran Čutura, Stojko Vranković, Danko Cvjetičanin, Jure Zdovc, koji je držao cijelu odbranu na prednjoj liniji. Rasturili bi ih sa mnom ili bez mene, ali sam bio tužan, smatrao sam da nisam dobio priliku''.
Nije uspio da pogleda film ''Jednom braća'', koji govori o prijateljstvu Divca i Dražena.
''Ne, zvao me Vlade, ali nisam bio tu. Gledao sam samo odlomke, jako mi je bilo teško. Znam da je film napravljen da ljudi malo razmisle šta smo sve na ovim prostorima propustili za ovih 15 godina pošto smo, kao nacija, idioti''.
Za kraj se prisjetio oproštajne utakmice u Beogradu, na koju su došli Rađa i Kukoč, a publika je na nogama 15 minuta skandirala: "Toni, Toni...".
''Isitna, evo sad sam se ponovno naježio. Bilo je to nevjerovatno i vrlo lijepo. Vidi, njih su dvojica karakterno vrlo različiti. Dino je stalno namrgođen na terenu, ali s nama je bio uvijek za šalu, za večernji izlazak. Toni je genijalac, ali nas nikada u tome nije pratio. Na terenu je plijenio, bio je nešto nesvakidašnje. Pojavi se na terenu onako žgoljav, mlitav, mekan, mrtav, pa izmisli neku foru koju nikada niko nije vidio. Ne možeš ga čuvati. A, Dino... Dino je bio igračina. Bio je inteligentan, imao je nevjerovatnu tehniku i fantastične radne navike. Htio je pobjedu u svakoj utakmici. Znaš da Dino i dalje trenira k'o konj? '', naglasio je Đorđević.
(MONDO)