Sada gledamo "orlove" na drugom Svjetskom prvenstvu koje se igra na Filipinima, a zbog naše reprezentacije jedan Mundobasket koji je trebalo ovdje da se održi je otkazan! Od izvještača MONDA sa Mundobasketa Nikole Lalovića
"Ja sam odgovoran za sigurnost nacije, a ne senator Padilja ili Košarkaški savez Filipina. Moja je procjena da je prisustvo košarkaša Jugoslavije u Manili pretnja za našu sigurnost i zato im zabranjujem dolazak", rekao je oktobra 1962. godine predsjednik Filipina Diosdado Makapagal. I tu počinje naša priča!
Trenutno se na Filipinima igra Svjetsko prvenstvo u košarci i cela Srbija sanja o tome da se istorija ponovi. Dok smo bili deo Jugoslavije u Manili smo uspeli da 1978. godine osvojimo svjetsko zlato pobedom nad Sovjetskim Savezom u nevjerovatno neizvjesnom finalu poslije produžetka. Ovo je sada drugo takmičenje na Filipinima, a moglo je biti treće!
FIBA je odlučila da iskoristi veliku popularnost košarke na Filipinima i da ovoj ogromnoj i mnogoljudnoj državi podari organizaciju Svjetskog prvenstva 1962. godine. Zlatna generacija filipinske košarke predvođena Karlosom Lojzagom uspjela je da na Mundobasketu 1954. godine osvoji bronzu, a onda su uspjeli da osvoje i četiri uzastopna zlata na Azijskim igrama. Kada su u na Azijskim igrama u Džakarti 1962. godine sa timom u kome su pored Lojzage bili Narsiso Bernardo, Eduardo Pačeko, Albert "Big Boj" Rejnoso, Kurt Bahman, Edgardo Roke, Manuel Jokson, Alfonso Markes, uzeli Nadurata, Kristobal Ramas, Engrasio Arazas i Heronimo Kruz četrvrti put zaredom uzeli četvrto uzastopno zlato u košarci nadali su se velikim stvarima na domaćem terenu! Možda uz pomoć publike ponovo mogu daleko. A onda su im Jugosloveni, komunisti i špijuni pokvarili sve!
RADIVOJ KORAĆ, ACA NIKOLIĆ, AMERIČKE VOJNE BAZE I RAKETNE KRIZE
FIBA je odredila Filipine za domaćine Svjetskog prvenstva 1962. godine, a ako pogledate na vikipediji vidjećete da se četvrti Mundobasket odigrao u Brazilu 1963. godine. Na njemu Filipina nije bilo, a Jugoslavija je otišla predvođena Acom Nikolićem sa klupe, a Radivojem Koraćem, Pinom Đerđom, Ivom Daneuom i Vladimirom Cvetkovićem na terenu i osvojila srebro. A upravo su ti pobrojani ljudi bili krivi za odlaganje takmičenja!
Filipini su se nakon duge borbe sa španskim kolonizatorima našli pod američkom vlašću, pa su bili kolonija Sjedinjenih Američkih Država od kraja XIX vijeka pa do Drugog svjetskog rata. Zatim ih je okupirao Japan, a po okončanju rata razorenoj zemlji je konačno data nezavisnost. Maliciozni bi rekli zato što se Amerikancima bombardovana Manila nije obnavljala, srećom ovdje takvih nema...
Ipak naravno da u Aziji od početka hladnog rata Amerika nije imala nikakvu namjeru da odustane od svog političkog uticaja, pa su dvije najveće mornaričke baze SAD van samih Sjedinjenih Država bile na FIlipinima. Uticaj na ovdašnju politiku je bio jasan, a sa druge strane Komunistička partija Filipina je 1969. godine podigla ustanak i vodi gerilsku borbu za vlast koja i do danas traje u ovoj državi. Ako pogledate kada se desio rat u Vijetnamu, kada je izbila Kubanska raketna kriza jasno je da su šezdesete i sedamdesete bile zapaljive godine. Predsjednik Filipina Diosdado Masapagal je tada samoinicijativno, protivno željama Košarkaškog saveza Filipina, Košarkaške federacije Azije na čijem je čelu tada bio Filipinac i FIBA rešio da u njegovoj državi neće igrati komunisti! Naravno mislio je na timove Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, pritom jedne od favorita za osvajanje medalje na prvenstvu. Zašto je Jugoslaviji pripala ta čast da se zbog nje otkaže prvenstvo, nije poznato. Možda su Jugosloveni prvi dolazili u Manilu pa im je prvima zabranjen pristup, pa poslije Sovjeti nisu ni probali da stignu u Manilu...
"Od svih kontinenata Azija je pod najvećom prijetnjom od komunističke ekspanzije. Zbog toga narod Azije i njegovi lideri moraju da se vrlo ozbiljno postaraju o svojoj bezbednosti", rekao je predsjednik Filipina u zvaničnom obraćanju povodom odbijanja da se Jugoslovenima izdaju vize i dodao: "Ako su Filipini trenutno sigurniji od opasnosti komunističke subverzije od drugih azijskih država, jedan od faktora je naša fizička odvojenost morem od azijske obale. Ova sigurnosna prednost ne bi trebalo da se izgubi ohrabrivanjem popuštanja naše antikomunističke pozicije".
Taj govor je održao 14. okotbra 1962. godine kada je objašnjavao zbog čega njegova država ne treba da dozvoli komunistima ulazak u zemlju. Komunisti nisu došli, ali nije ni Mundobasket.
JUGOSLOVENSKI ŠPIJUNI, KOMUNISTIČKE GERILE I PROPALI TURNIR
"Nadolazeće Svjetsko prvenstvo će komunistima dati legitiman razlog da uđu u našu zemlju i to ne samo zbog tajnih špijunskih operacija već i kako bi propagandom omekšali filipinski stav prema komunizmu i kako bi promovisali uspostavljanje kulturnih odnosa. Prisustvo komunističke delegacije čiji interesi nisu nužno povezani sa ciljevima igre je primijećeno među Sovjetima i navodi da će komunističke zemlje imati cilj da promovišu niihovu politićku stvar", naveo je Makapagal u manifestu koji je tih dana izdao, pošto očigledno saopštenja nije falilo.
Tih dana je govorio o Jugoslaviji kao o "neprijateljskoj zemlji", pozivao se na pakt o međusobnoj odbrambenoj saradnji sa SAD iz 1951. godine po kome bi Amerika pomogla Filipinima u slučaju strane agresije, a sve to zbog lokalnih komunista. Komunistički ustanak na Filipinima počeo je 1969. godine, a očigledno je da su i sedam godina ranije odnosi između ostataka filipinskih partizana Hukbalahapa i od njih osnovane Komunističke partije i zvanične vlasti bili nategnuti, Masapagal se plašio ustanka koji će doći toliko da je zabranio Radivoju Koraću, Ivu Daneu, Aci Nikoliću, kao i Aleksandru Gomeljskom, Aleksandru Petrovu i Genadiju Volnovu da uđu u zemlju.
"Košarka nije komunizam", rekao je jednom prilikom legendarni NCAA trener Džon Kalipari, ali, bar tih šezdesetih bez komunizma nije bilo košarke!
DRUGI TURNIR? MOŽE, ALI IGRAJTE ZA SEBE!
KORAĆ, KOMUNISTI I RAKETNE KRIZE: MONDO iz Manile - Ovo je priča o zabranjenom Svjetskom prvenstvu na Filipinima!
Probao je sve kako bi spasao ugled kako sebe tako i filipinske košarke predsjednik Masapagal, ali mu nije uspjelo. FIBA nije popustila i nije im padalo na pamet da održe takmićenje bez dva tima koji će sljedeće godine u Brazilu završiti drugi (Jugoslavija) i treći (SSSR). Ipak, Filipinci su svoje Svjetsko prvenstvo održali!
Od 1. do 13. decembra održan je turnir na kome su igrali Filipini kao domaćin uz Sjedinjene Američke Države, Francusku, Australiju, Tajvan i Brazil. Domaćin je završio kao peti, Amerikanci su turnir osvojili, ali to nikoga nije zanimalo. To nije bilo Svjetsko prvenstvo!
Veliko je pitanje šta bi se desilo da je turnir ipak održan. Možda bi uz pomoć publike i domaćeg terena Filipini ipak uspjeli da se domognu svoje druge medalje na Mundobasketu i tako postanu nedostižna azijska košarkaška sila?
Ovako, Kina im je preuzela primat i zavladala na Azijskim igrama, a od te 1963. do danas Filipini su učestvovali na četiri Svjetska prvensrtva i od posljednjih 20 odigranih mečeva na Mundobasketima imaju samo jednu pobjedu - 2014. godine kada su poslije produžetka savladali Senegal. Iz te perspektive, tek se vidi šteta koju je ova odluka napravila filipinskoj košarci. Lojzaga i drugovi su mogli da imaju svoj "Last Dance" koji bi se i danas prepričavao na ulicama Manile (i Kvezon Sitija, naravno), Ovako, u meču sa Kinom i Saletom Đorđevićem probaće da ne ponovo ne ostanu bez pobjede na Mundobasketu!