Spahija za MONDO: Greg Popović je najbolji

Neven Spahija jedno je od najvećih trenerskih imena sa ovih prostora. Hrvatski stručnjak počeo je trenersku karijeru prije 13 godina i od tada niže titule.

Trener koji je osvajao nacionalna prvenstva sa Cibonom, Krkom, Lijetouvos Ritasom, Makabijem, Taukeramikom, Fenerbahčeom, Uleb kup sa Valensijom u razgovoru za MONDO ipak kaže da nije najtrofejniji hrvatski trener.

"Najtrofejniji hrvatski trener nisam ja, to je Mirko Novosel. Ako sam ja najtrofejniji hrvatski trener to je možda u zadnjih desetak godina. To priznanje laska ali je i obaveza. Ja sam pobjednik ne želim odustati, ne želim se zadovoljavati i nadam se da ću taj niz nastaviti. Ako to neko bude radio bolje nego ja onda ću mu ja čestitati".

Početak vaše karijere obilježio je sukob sa Josipom Sesarom. Uprava Cibone tada se između igrača i trenera odlučila za igrača, Sesar je ostao u klubu a Vi ste ga morali napustiti. Kako sada gledate na taj sukob i činjenicu da je sada Sesar u trenerskoj ulozi i to upravo u Ciboni?

"Danas, 12-13 godina poslije tog događaja mogu to prokomentarisati kao moju srećnu okolnost. Rezultat, ishod Cibonine odluke znamo. Vrlo interesantno je što je on danas trener. Meni je drago da je Sesar tamo i da dobro radi, ono što znam da ima dobru talentovanu generaciju i želim mu da uspije i da bolje shvati ondašnje vrijeme. Koliko bolje shvati ondašnje vrijeme to će mu biti lakše u trenerskoj karijeri".

Poslije Cibone preuzeli ste Krku gdje ste jedno vrijeme na poziciji plejmejkera imali Lakoviča i Ćapina, koji sada igra odlično u Radničkom iz Kragujevca i nekoliko puta proglašen je za MVP-a kola u ABA ligi. Da li ste zadovoljni njegovim igrama?

"Imao sam polusezonu njih dvojicu ali ona najbitnija sezona je sljedeća za Ćapina. On je krenuo kao titularni plejmejker i razvio se u ozbiljnog igrača. Meni je žao što se duže vrijeme nije zadržao u jednom klubu jer mislim da se radi o kvalitet koja možda nije prepoznata. S obzirom na svoj igrački rejting previše je klubova promijenio. Danas je jedan od najboljih igrača u ABA ligi".

Posljednji posao imali ste u Fenerbahčeu, s kojim ste osvojili pr venstvo i kup Turske, ali već sljedeće sezone morali da napustite klupu. Koji su razlozi lošijih rezultata, da li je isključiv krivac bio trener?

"Fenerbahče sam trenirao dve godine, imali smo jednu briljantnu sezonu i jednu jako slabu. Ne namjeravam tražiti opravdanja, bila je slaba i to je to. Ja danas nisam trener Fenerbahčea, oni su se odlučili za novog trenera i za puno puno veću investiciju, za nekih 40 odsto, ali do danas to rezultati ne opravdavaju. Po meni je problem samo jedan, a to je da se klub i ekipa koja pobjeđuje ne može stvoriti preko noći, treba vremena strpljenja, jedan program, dobro selektiranje igrača i povjerenje u trenera.

Sa Makabijem ste takođe osvojili duplu krunu, da li je rad u «ponosu Izraela» bio vrhunac Vaše dosadašnje karijere?

"Ne, apsolutno ne. To je samo jedna stepenica u mojoj karijeri. Makabi je možda najzvučnije ime koje sam trenirao ali recimo Kaha Laboral, nekadašnja Taukeramika je po meni bolji i organizovaniji kub koji bolje regrutuje igrače i klub u kojem sam ja napravio veći uspjeh"

Jedan od najvećih košarkaša sa ovih prostora, Dražen Petrović je bio vaš prijatelj. Da li se u Evropi poslije njega pojavio igrač takvog kvaliteta?

"Ne možemo kazati da nije. Dražen je jedna od najharizmatičnijih igrača sa ovih prostora, ali da li možemo reći da je najkvalitetniji, najbolji... On je prvi koji je napravio jedan iskorak u odnosu na evropsku košarku, on je taj koji je u očima američkih trenera omogućio igračima sa ovog prostora da puno lakše dođu na američko tržište. Ne možemo reći da igrači koji su se nešto kasnije pojavili kao Kukoč, Divac i na kraju Novicki nisu veličine njemu, ako ne i veće".

Kako gledate na situaciju da danas igrači sa prostora bivše Jugoslavije vrlo mladi odlaze u velike klubove i u NBA, dok u suprotnom smjeru u ovdašnje klubove dolaze američki igrači koji su možda i pri kraju karijere.

"To u svakom slučaju nije dobro, ali je neminovnost. To je na neki način pravilo tržišta i svega onoga što se dešava u evropskoj košarci. NBA kupi sve ono što vrijedi, najbolji evropski klubovi kupe ono što vrijedi, nemoguće je u tako kratkom roku proizvesti toliko kvalitetnih domaćih igrača na ovim prostorima tako da ste prisiljeni za malo novaca kupovati nešto što ne vrijedi onoliko koliko bi vrijedio vaš igrač da je ostao u klubu, razvijao se i odigrao bar četiri-pet sezona. Ali sport u odnosu na vrijeme kad su se proizvodili igrači kao što su Petrović, Kukoč, Rađa, Divac, Paspalj, Đorđević je danas na sasvim drugim osnovama i ne možemo ga porediti.

Od sljedeće godine u evropskoj košarci doći će do promjene pravila i ona će se priagoditi pravilima u NBA ligi? Da li je to dobro ili loše?

"Za mene postoji samo jedna košarka. Nama je NBA uvijek bio uzor i nekakav model. Ne vidim zašto toliko krovnih organizacija u svijetu, zašto toliko različitih pravila, sve to dezorjentiše anvijače i potencijalnu košarkašku publiku. Što se prije približimo jednom modelu i budemo imali jedinstvena pravila toliko ćemo prije imati više navijača i poklonika košarke. Previše pravila i previše liga je u Evropi".

Reprezentacija Hrvatske koju ste i vi vodili od 2001. do 2005. godine nije osvojila medalju još od 1995. godine. Poslije Evropskog prvenstva u Grčkoj Hrvatska je na evropskim smotrama bilježila je loše rezultate, Na Oimpijskim igrama u Pekingu, bila je šesta a na svjetskim prvenstvima gotovo da nije učestvovala, bila je samo na SP u Kini 2010 kada je zauzela 14. mjesto. Koji su razlozi loših rezultata Hrvatske?

"Košarka je poslije fudbala u svijetu sport broj dva. Sve imalo ozbiljne zemlje investiraju jako puno u košarku. Ne bih želio potcijeniti neke druge sportove, svaki sport je bitan, pogotovo za one koji u njemu rade, koji se finansiraju i koji se njime bave, međutim uspjeti u košarci je zaista teško. Mi smo mala zemlja, imamo mi talenta ali ga imaju i drugi. Evo samo jedna komparacija, nekad kad su reprezentacija Jugoslavije ili Cibona ili Split osvajali titule prvaka Evrope u tom momentu je košarka igrala Rusija, Italija, Španija i Jugoslavij, Pogledajte koliko zemalja u Evropi danas igra na ozbiljnom nivou košarku. To se ne može porediti. Svaki plasman reprezentacije sa ovih prostora među šest reprezentacija u Evropi za mene je veliki uspjeh".

Šta očekujete od selekcije Hrvatske na EP u Sloveniji?

"Imamo dobru generaciju, nadam se da ćemo napraviti i dobru hemiju među njima, nadam se da će se odazvati svi igrači za koje selektor smatra da trebaju igrati i sa malo sreće mislim da bi mogli napraviti kvalitetan rezultat.

Šta može Srbija? Da li se slažete sa vašim mentorom Mirkom Novoselom koji je rekao da ne očekuje mnogo od Srbije i Makedonije?

"Mirko je uvijek radikalniji od mene u izjavama, međutim to mu daje za pravo njegovo iskustvo i sve što je u životu postigao u košarci. Ne želim biti diplomat, nego jednostavno u ovom momentu ne vidim razlog zašto bi BiH, Hrvatska ili Slovenija napravila bolji rezultat od Slovenije. Srbija ima možda najboljeg trenera među selektorima u Evropi, Srbija je odigrala slabije kvalifikacije, ali to za Evropsko prvenstvo po meni ne znači ništa".

Jedan od problema sa kojima bi se mogle suočiti reprezentacije sa ovih prostora je onaj koji se apostrofirali kao novu bolest na ovim prostorima – neodazivanje igrača? Kako riješiti taj problem?

"Tu nema borbe. Morate imati dobro organizovan savez, računajući i trenera, koji su spremni uvjeriti te igrače da dođu pod nacionalnu zastavu, da se pokuša na neki način pomoći toj zemlji, državi da se taj sport brendira. Igrači su deset mjeseci u klubovima, a 45 dana u reprezentaciji. Deset mjeseci je prilično iscrpljujuće, tamo se zarađuje novac, tamo se bori za trofeje, svaki trening svaka utakmica je bitna. Tih dva mjeseca igrači žele iskoristiti za odmor da bi ponovo bili spremni za onih deset mjeseci. Sudbina je u njihovim rukama, da li oni žele ili ne žele napraviti taj dodatni napor".

Dosta selekcija nedostatak igrača na nakim pozicijama pokušava da pokrije naturalizovanim igračima. Da li je to opravdano?

"Danas su okolnosti takve da ako ja budem selektor reprezentacije ja bih igrao po pravilima po kojim igraju svi. Ako nemam igrača na poziciji plejmejkera koji je bolji od onog Amerikanca sa hrvatskim pasošem igrao bi on. Ali generalno ja sam protiv toga. Ne vidim razlog da se stranim državljanima daju pasoši da igraju za države u kojima se nisu rodili, odgojili i nisu produkt te škole".

Jugoslovenska škola košarke je poslije američke najjača u svijetu, selekcija bivše Jugoslavije, osvajala je brojne titule i bila jedna od najjačih selekcija na svijetu? Da li se očekivati da se naša košarka vrati u svjetski vrh i šta je potrebno uraditi da se to desi?

"Ona i jeste na starim stazama slave, ali u ovom momentu proizvodnjom igrača koji vrlo rano odlaze. Pravilo da iz ABA lige pobjednik ide u Evroligu je bitan korak u napretku,. Mislim da će ulaskom Hrvatske u EU, kao i ostalih zemalja, biti puno više interesanata koji će sponzorisati te programe jer mi ne možemo reći da novac nije bitan. Novac je bitan koliko i znanje. Ako imate novac to vam neće pomoći, ali kad se objedine i jedno i drugo onda će sigurno biti ponovo dobrih klupskih rezultata u Evropi. Naši treneri su najbolji treneri u Evropi. Tehnologija i metodika treninga koja se razvila na ovim prostorima je najbolja u Evropi i ja u to nemam nikakve sumnje, Međutim razlika u finansiranju jednog španskog ili bilo kog drugog kluba i kluba sa ovih prostora je velika. Sam Fenerbahče ima duplo veći budžet nego svi klubovi u regiji zajeedno. Mislim i da su reprezentacije tu, samo kako od jedne reprezentacije napraviti šest pa onda opet svaka od tih da bude kandidat za medalju. To je naučna fantastika. Ako to nekom uspije, kao što je to uspjelo nedavno Srbiji svaka čast. Mislim da to nije realno. Ako bi kojim slučajem spojite dve bar, ako do ta 72 igrača napravite npr dve reprezentacije to bilo bi drugačije. Ja često u razgovoru sa kolegama iz Španije kažem evo napravite vi sad šest reprezentacija pa ćemo vidjeti koliko će se njih plasirati na Evropsko prvenstvo, vidjećemo koja će od njih osvojiti zlatnu medalju».

Koliko pratite ABA ligu i kakvi su vaši utisci o dosadašnjem toku sezone.

"Ona je najneizvjesnija dosad. Svake godine bi ABA liga i trebala biti neizvjesnija i bolja. Sa novim pravilom da se iz ABA lige ide u Evroligu je napravljen najveći iskorak. To je pravilo koje će najviše unaprijediti ABA ligu. Naravno da pratim ABA ligu, ove sezone ona po meni ima dva iznenađenja, prvo je ugodno, veliko iznenađenje a to su rezultati i igra Igokee i ja im na tome zaista čestitam, svim igračim i funkcionerima i treneru. Zaisto je impresivno sve što su dosad napravili. S druge strane imamo na moju ličnu žalost kao hrvatskog trenera, veliko neugodno iznenađenje – Cedevitu i jako slab plasman hrvatskih klubova. Nadam se da će se to promijeniti".

Vi se ne libite da govorite i o problemima, a kao jedan od najvećih istakli ste ponašanje aktera utakmica.

"Mislim da tu navijači nisu na prvom mjestu. Ako jedan navijač vidi loše ponašanje određenog trenera ili nekog funkcionera, ako navijači poslije utakmice čitaju slabije izjave u svakom slučaju ne možemo od njih očekivati da se ponašaju bolje. Mislim da je na svima nama jedna velika odgovornost, sad pogotovo kad dajemo evroligaša, da se kvalitetnije i civilizovanije ponašamo i da na taj način doprinesemo da ta liga bude na jednom većem nivou. Po meni ona bi u perspektivi trebala biti ako ne prva ona u tri najjače lige u Evropi".

Trenutno je to španska liga, a klubovi iz Španije i ove godine su među najboljima i u Evroligi.

"To za mene nije iznenađenje, ja sam u toj ligi radio. To je najbolja liga u Evropi, ona je i ispred Evrolige. Postoje ekipe koje su sedme ili osem u ACB ligi, koje sad trenutno igraju Evroligu i dobro igraju. Mi smo imali sistem biranja timova koji će igrati Evroligu iz nacionalnih prvenstava npr. hrvatska liga daje evroligaša i taj tim ima jednu ili nijednu pobjedu u Evroligi. Cibona u zadnje dve godine u evopskim takmičenjima ima skor 0-23. mislim da su to porazne činjenice. Uvjeravam vas da će klubovi koji izbore plasman u Evroligu kroz ABA ligu koja je puno jače takmičenje neće imati jednu pobjedu u Evroligi ili u Ulebkupu 0-12. To garantujem".

Koji su vaši favoriti u Evroligi ove sezone i da li se može govoriti o favoritima poslije prošlogodišnjeg finala?

"Mislim da je CSKA bio izraziti favorit Evrolige. Na kraju neke krupne pogreške u finalnoj utakmici i jedna nevjerovatna upornost i kvalitet olipijakosa doveli su do iznenađenja za sve nas koji radimo u košarci. Ove godine mislim da je puno izjednačenije i vrlo teško je prognozirati pobjednika. Ima puno više utakmica, smatram da je to izuzetan potez Evrolige da poveća broj utakmica do dolaska na Fajnal for. Mislim da ćemo gledati najizjednačeniju Evroligu".

Ko je po vama najbolji trener u ovom trenutku i zašto?

"Greg Popović. Mislim da njegovi razultati to pokazuju, da njegov kontinuitet to pokazuje. Trenutno voe sezone San Antonio ruši sva pravila, niko nije očekivao ponovo, mislim da su ponovo najbolje rangirana ekipa Amerike, a istovremeno najstarija ili jedna od najstarijih. Njegovo umijeće da drži tim na okupu, da napravi najbolju hemiju tima, da igra u petorci sa igračima za koje puno trenera nikad nije ni čulo i da usto pobjeđuje onda je to za mene veliki rezultat i zato ga ja smatram najvećim trenerom na svijetu".

A koga biste izdvojili sa naših prostora?

"Ovi prostori su dali velike evropske trenere. To su treneri koji su edukovali sve evropske trenere. Dobro je Nebojša Popović rekao, nije nas niko učio, mi smo druge učili. On je rukometaš, ja sam košarkaš, ali eto kad je košarka u pitanju, mi smo jako puno učili od Amerikanaca i mi smo tu lekciju savladali. Učimo i dalje, ali smo je savladali. Rezultat toga je ogroman broj igrača koji igraju ili su igrali u NBA ligi. Teško je reći ko je najbolji. Ranko Žeravica nema uspjeha koliko ima jedan Željko Obradović i kada gledamo uspjehe najlakše je reći Željko Obradović je najbolji trener Evrope svih vremena. Ako on nije taj on je sigurno među tri najbolja. Ali doprinos trenera te generacije, jednog Ace Nikolića, Ranka Žeravice, Mirka Novosela, Dude Ivkovića, Pešića, Tanjevića pa na kraju sad do Željka Obradovića je fascinantan, ali to se ne može valorizovati".

U svojoj karijeri trenirali ste najboljeg bh. košarkaša Mirzu Teletovića i praktično ste ga vi ostavili u ekipi Kahe Laboral gdje je on kasnije zablistao i na kraju otišao u NBA ligu. Kako komentarišete činjenicu da sada igra vrlo malo, iako je u NBA otišao kao najbolji strelac Evrolige?

"Radi se o jednom vrlo talentovanom igraču i mislim da on neće odustati. Mislim da je primjer Dražena Petrovića svim sportistima i trenerima jedan pozitivan primjer da nikad ne treba odustati i ja se nadam da će Mirzino vrijeme doći. Imam privilegiju da poznajem Pi džej Karlisima i biću u prilici da s njim porazgovaram i da saznam koji je realn problem Teletovića u ovom momentu i zašto ne igra onoliko koliko bi po mom mišljenju trebao igrati".

Nedavno ste se vratili iz Kine, govorilo se o tome da ćete preuzeti selekciju te zemlje, ali ste se ipak vratili. Koji je vaš sljedeći posao?

"Imam i drugih ponuda. Dobro ću odvagati prije nego što preuzmem neki tim. Neke sam odbio smatrajući da ne treba da preuzmem ekipu, na neki način to je i rizik, jer svaki put kad odbijete posao u ovim vremenima, recesiji krizi, kako za sve tako i za nas košarkaške trenere, to nije dobro. Ja sam čovjek koji voli preuzeti rizik. Ne bih da otkrivam ponude, ali oni koji prate košarku lako bi mogli naslutiti gdje ću nastaviti karijeru".

Izjavili ste da je lakše biti selektor nego raditi u klubu, ali ipak birate da radite na klupskom nivou. Zašto?

"Ja biram klupski posao jer ne mogu živjeti od reprezentativnog. Lakše je biti selektor apsolutno. Vi dobijete gotove igrače na koje i nemate praktično veliki uticaj, imate mjesec dana priprema i dve sedmice takmičenja. Tu vi možete biti bolje plasiran u odnosu na neku reprezentaciju i po faktoru sreće. U kluspkoj košarci to je gotovo nemoguće jer vi u klupskoj košarci imate takmičenje s pripremama 10 mjeseci i morate tri puta doći top formu. Prvi put je kad igrate Kup, poslije toga ako ste kvalitetan tim i ako ste dogurali daleko u Evropi tamo u aprilu ili početkom maja igrate završnicu evropskih kupova i nakon toga vas očekuje plej of. To nema nikakvog smisla ali takmičenje u Evropi ej takvo. U NBA imate regularnu sezonu i plej of. Treneri tamo znaju kako tempirati formu za jedna period u sezoni. U reprezentaciji to nije slučaj".

Učestovali ste nedavno na sportkom simpoziju u sarajevu Simposar 2013. Koliko takvi događaji mogu doprinijeti razvoju i poboljšanju sporta?

"Ovo je jedini put ka razvoju sporta. Ja moram priznati ja sam na moju nesreću a na Bahinu (sportski novinar Sbahudin Topalbečirević, op.a.) sreću tu, jer nemam ugovor. Kada me pozvao rekao sam da ću doći ako ne budem imao ugovor. Kada sam se pojavio, kada sam vidio kako to sve izgleda i odslušao sve što sam imao priliku da čujem, ne mogu kazati da sam nesrećan što sam došao, već naprotiv, samo da sam ponosan i da bih ovakvih seminara trebalo biti više jer samo kad čujete druge kako rade možete napredovati. Ako se zavučete u sebe i ako kao trener slušate po cijeli dan sebe i vaše pomoćnike, ako en vidite tuđi trening, ako ne čujete tuđu ideju i tuđu filozofiju ona ćete vrlo teško uspjeti u životu".

Vi ste poznati po tome što koristite svaku priliku da učestvujete u NBA kampovima i naučite nešto novo. Da li današnji treneri dovoljno rade na svojoj edukaciji?

"Mislim da je to individualno. Ja sada ne mogu govoriti o stanju u BiH ili Srbiji, ali za Hrvatsju sznam otprlike da oni to ne rade dovoljno dobro, moje kolege trebalo bi puno više da se edukuju. Znam sistem edukacije, sistem postavljanja trenera na funkciju i mislim da se to ne radi dobro, da se mora raditi puno bolje i da se u sebe mora investirati puno više".

(Goran Arbutina – MONDO)