Partizan u Evroligi: To je kao dobar dan

Kada se pomene klupska košarka na ovom prostoru prva asocijacija, bez dileme, jeste Košarkaški klub Partizan.

Višegodišnji vladar srpskom i regionalnom košarkom, stalni je učesnik Evrolige i jedan od najpoštovanijih takmaca u najkvalitetnijem klupskom takmičenju.

Partizan u klupskoj košarci ima sve. Trofeje, ime, poštovanje, timski duh, mnogo pominjani element - sistem, navijače, atmosferu...

Nepravedno je beogradskom klubu svih ovih godina izmicala ta čuvena, evroligaška A licenca, ali i bez nje, Partizan je izgradio takav rejting koji ga svrstava u krem evropske klupske košarke.

Za razliku od većine velikih klubova evropskog "basketa", Partizan iz godine u godinu pravi novi tim i kao takav predstavlja fenomen. Fenomen, jer iz sezone u sezonu počinje sa potpuno drugačijom ekipom u odnosu na prethodnu, najčešće sa, grubo rečeno, "anonimusima", a onda pravi iznenađenja.

"Ako su ruže - procvjetaće", glasi jedna u moru misli glavnog arhitekte Partizanovih evropskih uspjeha, Duška Vujoševića. Da bi se nosio dres Partizana, senzacionalnog evropskog prvaka iz 1992. godine, nije potrebno biti samo dobar igrač, već prije svega kvalitetna osoba.
Zato se i jeste dogodila sezona 2009/10, kada je Partizan kao apsolutni autsajder došao do Fajnal fora u Parizu i odigrao dve utakmice koje su odlučene "na jednu loptu".

Put do završnog turnira u dvorani "Bersi" ostaće u analima. U krcatoj Areni, Partizan je u dva navrata savladao Makabi (81:73 i 76:67) i uz pobedu u gostima u prvoj utakmici (29 poena, sedam trojki Kecmana) prokrčio put do glavnog grada Francuske.

A tamo, u polufinalu, utakmica za infarkt. Olimpijakos je uz mnogo, mnogo sreće dobio na poen, a u borbi za treće mjesto, ponovo je sreća bila naklonjena rivalu - moskovskom CSKA.

Ali, ko je uopšte davao šanse crno-bijelima prije početka takmičenja te sezone!?

U prethodnih 15-ak godina Partizan je odigrao nezaboravne utakmice u Evroligi, a o grotlu "Pionira" se pisalo u superlativima. Mnogi igrači suparničkih ekipa ostajali su poslije utakmica da slušaju navijanje Grobara, u čudu i nevjerici, pogotovo ako bi njihov tim dobio. Nije mali broj onih koji su rekli da su im se noge odsekle ili da tako nešto nikada nisu doživjeli, čak i da se nadaju da će jednog dana ponovo igrati u toj dvorani o kojoj se priča.

NEZABORAVNE UTAKMICE

Teško je prisjetiti se svih epskih utakmica crno-bijelih u najjačem klupskom takmičenju i izdvojiti "posebne", jer su gotovo sve bile baš takve - posebne.

U sezoni kada je Partizan osvojio Evropu, kada je bio domaćin u tuđoj zemlji i mjestu Fuenlabrada, koja je i dan-danas obilježena crno-bijelim bojama, Partizan je samo jednom igrao u Beogradu, u četvrtfinalu protiv Kindera.

Ili koja godina prije toga, kada je Partizan dočekao Aris (1987/88), kada ni igla nije mogla da nađe svoje mjesto u Hali sportova, kada su gledaoci sjedili bukvalno do aut linije.

Nekoliko velikih evropskih klubova ima baš izražen rivalitet sa Partizanom, u smislu da ih žrijeb nekako uvijek spoji - Barselona, Makabi, Olimpijakos, Panatinaikos, pa i CSKA.

Partizan i moskovski "armejci" igrali su nezaboravnu "majstoricu" za F4 1998. godine, Pionir je, naravno bio krcat.

Početak novog milenijuma obilježio je susret Partizana i Makabija. Crno-bijeli su ubjedljivo poraženi u "Pioniru", ali su Grobari pjevali u hali dugo, dugo poslije toga, što je bilo prvi put da se tako nešto dešava. Čak su i igrači Makabija izašli iz svlačionica i u čudu posmatrali šta se dešava.

Kada se na žrijebu izvuče kuglica sa imenom Barselone, znajte da će i Partizan biti u toj grupi. Nije to pravilo, naravno, ali katalonski klub je, gotovo, sudbinski predodređen crno-bijelima. Ili obrnuto?

U sjećanju je onaj poraz od Barselone, kada je Saša Đorđević u dresu katalonskog kluba punio koš crno-bijelih, a navijači vikali: "Sale, dosta je!", ali mu to nikada nisu zamjerili. Štaviše! Prije početka meča organizovan je pravi omaž Saši Đorđeviću.

Slavili su se i porazi u "Pioniru", ali oni koji su, zapravo značili pobjedu. Takav je bio onaj u sezoni 2006/07. protiv Unikahe. Uprkos porazu, Partizan se plasirao, prvi put, u TOP 16 fazu u eri Duška Vujoševića.
Od tada je Partizan igrao tu fazu pet puta zaredom (dva puta Top 8, jednom F4), a niz je prekinut u sezoni 2011/12. kada je trener bio Vlada Jovanović.

Naravno, tu su i nezaboravne utakmice u Areni protiv Makabija (već su pomenute u tekstu) ili ona protiv Panatinaikosa (5. marta 2009. godine), kada se okupilo tačno 22.567 gledalaca, što je zvaničan rekord Evrolige.

ŠANSA PROTIV NANTERA I BUDIVELJNIKA

Partizan će 13. godinu zaredom igrati Evroligu! Podatak za svaki respekt. U tih 13 sezona uspio je da se domogne Fajnal fora u Parizu 2010, u nekoliko navrata mu je "za dlaku" izmicalo učešće u TOP 16, a samo dva-tri puta nije bio ravnopravan takmac u prvoj fazi.
U Grupi A sa Partizanom su: Barselona, CSKA, Fenerbahče, Budiveljnik i Nanter.

Odmah nakon žrijeba "pale" su prognoze da će se u Partizanovoj grupi tri ekipe boriti za pozicije u vrhu tabele, a preostale tri za četvrto mjesto i plasman u Top 16. Sve što se dogodilo tokom ljeta išlo je u prilog toj teoriji. Stoga će posebno važne biti utakmice protiv Nantera u Pioniru 25. oktobra, odnosno Budiveljnika u Areni 5. decembra, a naravno i gostovanja tim ekipama.

Barselona i CSKA, sa kojima su crno-bijeli igrali i prošle sezone (skor 0-4, u Pioniru oba poraza posle produžetka), individualno su kvalitetniji nego tada, dok Fenerbahče u najtrofejnijem evropskom treneru Željku Obradoviću konačno ima garant ozbiljnog rada. Partizan će sa francuskim i ukrajinskim prvakom voditi borbe poput onih sa Lijetuvos Ritasom i Bambergom 2012, iz kojih je izašao "kratkih rukava".

Ostaje da se vidi koliko crno-bijeli mogu da urade sa nešto iskusnijim, ali još nedovoljno ukomponovanim i u evropskim okvirima neafirmisanim sastavom, kojem fali povrijeđeni Davis Bertans, a utisak je i još poneki solidan igrač na pozicijama plejmejkera i krilnog centra.

"Papirnati" autsajderi na početku takmičenja mogu da se uzdaju u neuigranost favorita, čijim brojnim pojačanjima je po pravilu potrebno nekoliko mjeseci da bi zaigrali na nivou imena koje imaju u sastavu. Tako je, uostalom, CSKA bio na ivici poraza u Pioniru prošlog oktobra.

BARSELONA - U posljednjih pet sezona ima četiri nastupa na Fajnal foru i jednu titulu, u Parizu 2010. Snažnog Džavaija zamijenio je Džoi Dorsi, prvak Evrope 2011. sa Olimpijakosom. Umjesto vremešnog Jasikevičusa, tu je eksplozivni Džejkob Pulen, prošle sezone nesuđeni plejmejker Partizana. Inglsa i Valasa na krilu su naslijedili Slovenac Nahbar i Grk Papanikolau, dvostruki uzastopni osvajač Evrolige. Veliko pojačanje na centarskim pozicijama je Maćej Lampe iz Laborala. Navaro, Uertas i Sada drže bekovsku liniju, Lorbek i Tomić su stare uzdanice Ćavija Paskvala, a od Abrinjesa, Todorovića i Hezonje se očekuje da nastave sa napredovanjem. Bred Oleson zbog povrede neće igrati do decembra.

CSKA - Nastavlja se era Teodosića i Krstića u Moskvi. Od prošle godine ostao je i Micov, dok se Zoran Erceg vratio u Tursku. Mnogi smatraju da je ova sezona "sad ili nikad" za postojeći "kostur" ekipe CSKA, koji je prethodne dve sezone gubio od Olimpijakosa u polufinalu i finalu F4. Klub je Etoreu Mesini obezbijedio jači tim nego jesenas. Najzvučnije pojačanje je Kajl Hajns iz Olimpijakosa, centar visok svega 198 cm, a uz njega bek-krilo Vitalij Fridzon (Himki) i nekadašnji "plej" Makabija, bure baruta Džeremi Pargo. Uz Hrijapu, Kauna, Vimsa i Erona Džeksona, to je ekipa za najveće domete, ali pod izrazitim imperativom osvajanja trofeja.

FENERBAHČE - Velika ulaganja u turskoj košarci ne idu pod ruku sa vrhunskim rezultatima. Fenerbahče je prošle sezone probao sa Simoneom Pjaniđanijem, međutim, aktuelni selektor Italije loše je selektirao ekipu i pod pritiskom neuspjeha morao da ode nakon nepunih šest mjeseci. Čelnicima Fenera ispunila se želja da dovedu jednog od renomiranih srpskih stratega i to onog znatno mlađeg - Željka Obradovića. Popularni Žoc nagovorio je Bojana Bogdanovića da odloži odlazak u NBA, a doveo Linasa Kleizu, Nemanju Bjelicu i Luku Žorića. Obradović ima na raspolaganju najboljeg niskog napadača "jedan na jedan" u Evropi, Boa Mekejleba, univerzalnog Preldžića, "teškog" centra Savaša i modernijeg Karamana, a ima zadatak i da izvede na pravi put perspektivne Sipahija i Birsena.

NANTER - Čudo iz predgrađa Pariza, debituje u Evroligi. Nanter je već u svojoj drugoj sezoni u francuskom šampionatu uspio da osvoji titulu i to pošto je u plej-ofu startovao sa osme pozicije, pa je svaku plej-of rundu počinjao kao gost! Naravno. ni ovaj tim se neće zadovoljiti pukim učešćem u Evroligi. Dovedeni su iskusni internacionalci kao što su reprezentativni francuski centar Ali Traore (zimus došao u Crvenu zvezdu, ali nije prošao ljekarske preglede), Džekel Foster (ex-Alba), Ukrajinac Serhij Gladir, koji je zablistao na Eurobasketu u Sloveniji... Po nekoliko mladih domaćih i američkih igrača zaokružuje nepredvidljivi "roster" Nantera.

BUDIVELJNIK - Ne samo da je klub iz Kijeva debitant u elitnom kontinentalnom takmičenju, već bi se to moglo reći i za bilo koji drugi ukrajinski tim! Prema tome, nastup Budiveljnika od velikog je značaja za kompletan košarkaški sport u zemlji bivšeg SSSR, posebno ako se ima u vidu dobar "zalet", u vidu šestog mjesta reprezentacije na EP prošlog mjeseca. Na klupi Budiveljnika je selektor Letonije Ainars Bagackis, koji je ovog ljeta privukao plejmejkera svog nacionalnog tima Strelnieksa. Moć na tržištu pokazali su angažovanjem Litvanca Darjuša Lavrinoviča. Imaju četvoricu Amerikanaca sa NBA ili evropskim iskustvom, dok je od Ukrajinaca najveće ime veteran Artur Drozdov, koji je u mladosti igrao protiv Partizana kao član Po Orteza.

(Predrag Vujić, Ivan Bogunović - MONDO, Foto: MN Press)