Punoljetstvo "Saletove trojke"

A proglašavan je apsolutnim autsajderom.

NajprIJe iz razloga što je, zbog zahuktavanja sukoba u bivšoj Jugoslaviji, utakmice kao domaćin igrao u inostranstvu, a zatim i činjenice da je tim sa prosjekom od 21,7 godina bio najmlađi među "divovima" evropske košarke.

Najzad, na klupi Partizana sjeo je trener - početnik, jer je Željko Obradović praktično "iz patika" preuzeo ulogu učitelja dojučerašnjim saigračima.

Malo ko je tada mogao i da pomisli da će Partizan, čiju igru su nosili Aleksandar Đorđević i Predrag Danilović, ostvariti najveći uspjeh u istoriji klupske, ali i srpske košarke.

Na početku "nemoguće misije" crno-bijeli su odlučili da kao domaćini igraju u Fuenlabradi, predgrađu Madrida. Ta odluka je, pokazalo se, bila pun pogodak, jer su Španci pružili punu podršku mladom timu. Za uzvrat, imali su priliku da uživaju u sjajnim predstavama Beograđana koji su od starta rušili sve prognoze.

Od 14 utakmica u prvoj fazi takmičenja Partizan je dobio devet i izborio pravo da u mečevima za plasman na Fajnal-for igra protiv Knora iz Bolonje. Crno-bijeli su bili uspješniji u seriji (2:1) u kojoj su jedinu utakmicu odigrali u Beogradu, u hali Pionir.

Generacija koju su činili Đorđević, Danilović, Željko Rebrača, Zoran Stevanović, Mlađan Šilobad, Ivo Nakić, Vlada Dragutinović, Nikola Lončar, Slaviša Koprivica i pokojni Dragiša Šarić ušla je u istoriju.

Plasmanom među četiri najbolja evropska tima u Partizanu se, međutim, nisu zadovoljavali. Mnogi su se tada prisjećali Obradovićevih riječi s početka takmičenja kada je tvrdio da Partizan ima najbolji bekovski par u Evropi (Đorđević, Danilović), i da "ni u kom slučaju neće biti autsajder".

Tako je i bilo. Prvo je 14. aprila, u istanbulskoj dvorani "Abdi Ipekči", u polufinalu savladan Filips iz Milana (82:75), a onda dva dana kasnije i španski Huventud. Đorđević i Danilović, potpomognuti saigračima, igrali su "kao u transu" oba meča, a u završnici finalnog uslijedila je Đorđevićeva "trojka" koja je stavila tačku na najneizvjesnije finale u istoriji Evrolige - 71:70.

Na kraju, mora se konstatovati da je glavni "krivac" za jedinstveni podvig bio tadašnji direktor Partizana i vjerovatno najbolji srpski košarkaš svih vremena Dragan Kićanović, a nemjerljivu ulogu imao je i legendarni profesor Aleksandar Nikolić koji je često znao da kaže kako je bio samo pomoćnik Obradoviću.

Partizan - Filips 82:75 (31:35)

PARTIZAN: Danilović 22, Đorđević 21, Koprivica 14, Šilobad 10, Nakić 5, Rebrača 4, Dragutinović 4, Stevanović 2, Šaric, Lončar. Trener: Želko Obradović.
FILIPS: Doukins 21, Rodžers 19, Riva 14, Pitis 10, Pesina 4, Monteki 4, Ambrasa 3, Alberti, Blazi, Baldi. Trener: Majk D'Antoni.

Partizan - Huventud 71:70 (40:30)

PARTIZAN: Danilović 25, Đorđević 23, Stevanović 6, Nakić 5, Koprivica 4, Šilobad 4, Dragutinović 2, Lončar 2, Rebrača. Trener: Željko Obradović.

HUVENTUD: Prisli 20, Tomas Đofreza 18, Viljakampa 13, Rafael Đofreza 8, Morales 6, Tompson 5, Pardo, Ruf. Trener: Lolo Sainc.

Partizan je na Fajnal-foru učestvovao tri puta. Na premijernom izdanju završnog turnira sa četiri ekipe, u belgijskom Ganu, bio je treći pošto je u polufinalu poražen od Makabija (82:87), koji je kasnije izgubio u finalu od Filipsa (90:84). Crno-bijeli su u borbi za treće mjesto bilo bolji od Arisa (105:93).

Poslije 1992. kada je bio šampion Evrope, Partizan je igrao na Fajnal-foru i 1998. u Bareseloni. Pretrpio je dva poraza, od Kindera, koji je u finalu savladao AEK (58:44), a zatim i od Benetona (89:96).

Sledi mu četvrto učešće. U Parizu će, 7. maja od 21 sat, igrati u polufinalu protiv Olimpijakosa, dok će se tri sata ranije za finale boriti Barselona i CSKA.

(Tanjug)