Najbolja rukometašica Irana nestala je tokom Svjetskog prvenstva u Španiji i zatražila politički azil.
Sve češće se dešava da tokom velikih sportskih događaja nestaju sportisti iz siromašnih zemalja. Vole sport, žele njime da se bave, ali kako bi obezbijedili bolju budućnost sebe i svoje porodice - nekada se odluče i da se "izgube" tokom turnira i ostanu u zemlji domaćina.
Tako je tokom Svjetskog prvenstva u rukometu za žene u Španiji nestalo nekoliko sportistkinja. Ni traga ni glasa nema od pet rukometašica Kameruna, ali i najbolje igračice Irana.
U pitanju je Šagajeg Bapiri (30) koja je blistala u dresu Irana, međutim njena reprezentacija je turnir završila na pretposljednjem mjestu, a ona je odlučila da se ne vrati kući. Odlazak na Svjetsko prvenstvo u Španiju bio joj je samo način kako bi zatražila azil pošto je u Iranu "nevidljiva".
Tako nijedna TV stanica iz Irana nije emitovala nastup rukometašica, pošto i inače ne prenose sportska takmičenja kod dama, dok Bapiri ističe i da su ih pred polazak ismijavali.
"Samo ćete nas brukati, bolje da ne idete...", navodno su joj rekli navijači.
Nakon što je Bapiri "nestala" u Španiji, zatražila je politički azil, a potom se oglasila za "Glas Amerike". Ispričala je potresne detalje koje svijet do sada možda nije znao, kao i sa kakvim sve problemima se nosila pošto je odlučila da se bavi rukometom u Iranu.
"Naša noćna mora počela je i prije odlaska na Svjetsko prvenstvo. Kada je objavljen popis pozvanih igračica, nedostajale su dvije najbolje rukometašice koje imamo u Iranu. Bila sam šokirana. U početku sam mislila da je to samo greška Saveza. Konačno, kasnije se na ovu temu pojavio i tekst u kojem se opravdano kritikovao izostanak dvije devojke. Ovaj tekst je podijeljen na društvenim mrežama i ja sam se složila sa onim što je napisano, zbog čega sam isti test 'lajkovala', kao i neke druge rukometašice. Sljedećeg dana predstavnik našeg Saveza je počeo da nas napada i da viče. Prijetili su nam da ni mi nećemo otići u Španiju na Svjetsko prvenstvo i da će nas obrisati sa spiska. Na kraju sam ja počela da govorim. Rekla sam da ne mogu tako da nas tretiraju zbog jednog lajka i zbog našeg mišljenja", rekla je rukometašica Irana.
Potresna priča iranske rukometašice koja je pobjegla iz zemlje! "Muž ima pravo da tuče ženu jednom godišnje"!?
Nakon toga su joj tražili da se izvini, što je odbila.
"Onda je počeo još jedan skandal. Jedan od naših trenera htio je da sve rukometašice koje su lajkovale tekst budu smaknute sa spiska. Nakon dugih rasprava, vraćene smo na treninge, ali smo bile uznemirene. Lično sam se osjećala nemoćno, pogotovo jer mi je rečeno da imam dva dana da im pokažem da zaslužujem da idem na Svjetsko prvenstvo. Na kraju sam se spasila, ostala sam na spisku".
Bapiri ne želi da se vrati u Iran jer kaže da se tamo "događa nešto loše što ne može da prihvati", pošto je za 30 godina života u ovoj zemlji vidjela svašta.
"Toliko je ograničenja za žene u Iranu... Ne znam ni kako da vam to objasnim. Mnogo patimo u Iranu. U iranskom društvu postoji ogromna razlika između muškaraca i žena. Da vam navedem jedan primjer koji nema veze sa sportom. Moju košminicu u Iranu redovno je tukao muž. Kad je konačno podnijela tužbu protiv njega, sudija joj je rekao: "Gospođo, u Iranu muž ima pravo da vas tuče jednom godišnje". Nakon tog odgovora ta žena je odustala od razvoda, advokata, svega. Bila je tako šokirana", ispričala je rukometašica Irana.
Njoj se na Svjetskom prvenstvu desila i velika neprijatnost.
"Na našoj prvoj utakmici na Svjetskom prvenstvu protivnik mi je nesvjesno skinuo 'veo' sa glave. Ne možete ni da zamislite kako me je nakon toga nagrdio selektor, iako se kasnije događalo to i drugim igračicama. Druge je mirno upozoravao da paze na to da im ne padne veo s glave, a na mene se drao. Kad su mi "izašla" dva pramena kose, on je počeo da vrišti. Rekla sam mu da mi u Iranu na silu moramo da prihvatimo hidžab, iako se ne slažemo s njim, ali ovdje, tokom utakmica, nisam bila kriva. Slučajno me protivnik povukao i veo mi je spao. Sve u svemu, ne mogu da prihvatim da me tako tretiraju, zato sam zatražila azil i odlučila da ostanem u Španiji".
(MONDO)