Oštar komentar legende srpskog rukometa.
Legendarni srpski rukometaš Nedeljko Neđa Jovanović (53) oštro je kritikovao reprezentaciju Srbije poslije debakla na Evropskom prvenstvu u Njemačkoj. Nakon što "orlovi" tri puta uzastopno nisu prošli prvu fazu Evropskog prvenstva, Jovanović je direktno uperio prst ka igračima i rekao da u ovom trenutku oni snose najveću krivicu.
"Imali smo i mi kikseve, ali oni nikad nisu bili tragični i katastrofalni kakvi su u posljednjih godina u rukometu", počeo je Jovanović pričom o svojoj generaciji, sa kojom je osvajao medalje u bivšoj SFR Jugoslaviji, a onda je bronze na Evropskom prvenstvu 1996, na svjetskim prvenstvima 1999. i 20001. godine, uz nastup u polufinalu Olimpijskih igara u Sidneju 2000.
"Mislim da je prije svega rukomet kao sport i kao dinamična igra specifična priča. Ima tu mnogo više faktora nego što provijava u današnje vrijeme. Sad navode da je kriva predsjednica Saveza, njen muž... To su najobičnije gluposti. Ta predsjednica je naslijedila ovog selektora od prethodne garniture. Njen muž može da priča šta hoće i to ne treba da interesuje bilo koga, on nije mogao da utiče na predsjednicu nikako, jer znam Milenu od njenih juniorskih dana. Na nju niko ne može da utiče", rekao je on za TV Hepi.
Jovanović je takoše bio dio stručnog štaba reprezentacije u mandatu selektora Nenada Peruničića, od 2018. do 2020, kada takođe nije bilo rezultata. "Ti treneri koji su provijavali, prolazili kroz seniore, imaju svoj dio krivice i svoj dio pozitivnih stvari, ali ne može jedan čovjek da utiče na grupu ljudi. Znači, momci na terenu odlučuju. Oni mogu da izgrade i podignu grupu, ali i da je unize. Postigli smo to što smo postigli, to traje već duži period i tu ne bi trebalo da pametujemo, nego neka se oni sami pogledaju u ogledalo i kažu sebi istinu u lice. Da se ne skrivamo i ne bježimo, jer ako to budemo radili, nikad neće biti bolje."
Prije 12 godina, Srbija je bila vicešampion Evrope na prvenstvu u Srbiji. "Nije to samo taj uspjeh, imali smo mi i ženski rukomet sa fantastičnim rezultatom. To je bila kvalitetna osnova i platforma za dalji razvoj i učešće i države i Saveza u cijeloj priči, bili smo na Olimpijskim igrama deseti... To očigledno priča o nečemu."
Slave svaki gol Srbije, a sve je to laž! Neđa Jovanović: Šta treba, gospodine, da ti pošaljem faks?
Uz samokritiku je govorio i o svom mandatu u nacionalnom timu. "I Matić i Perić i Peruničić, sa kim sam ja bio, ništa to nije doprinijelo, niti će doprinijeti. Pričamo o atmosferi, koja je super sa gospodinom Đeronom, fin je čovjek, donio je sve što je trebalo... I šta bi? Ništa nam ne valja - kad grdiš, kad si fin, opet je rezultat nikakav. Bio sam na sceni i znam kako izgleda. Samo moj prijatelj, onaj do mene lijevo i desno, ispred i iza mene... Ako nemamo dogovor, ništa nećemo uraditi. Ova generacija je specifična jer se raduje poslije svakog gola, pozivaju koga, publiku da uđe u teren? To se radi ljudi moji na kraju, kad daš najvažniji, presudni gol, pa skači na tribine, skini se go. Ovo nema veze, sve je laž. Možda sam grub, ali od ovoga boljitka neće biti."
"Sve to polazi ne samo od početka treninga, nego i od kuće, vaspitanja... Da analiziramo i široko i duboko, ali nema vremena. Mislim da taj kvalitet koji smatraju da imaju nije dovoljan i nije takav kvalitet. To nije dobro. Ne vezuju se, nisu čvrsti, psihički stabilni... Kad sam bio kod Peruničića, ustajao sam za vrijeme utakmice i govorio 'Nemoj tako, daj ovako...' Sutra je bio sastanak. 'Neđa je malo negativan, nemojte molim vas tako'. Pa, šta treba, gospodine, da ti pošaljem faks, da ga primiš i analiziraš da li ćeš da prihvatiš savjet ili kritiku? Žao mi je, izvini molim te. Evo, imali ste finog gospodina, pa ste napravili seriju od tri godine 'fantastično'. To su momci koji imaju vrhunske plate. Znam odlično, ne možda za sve, ali znam većinu i tamo se bore i daju sve od sebe, a zašto ne za reprezentaciju, državu? Zašto da se ne vrate kući da ih dočekuju? Crnogorce dočekuje njih 100, zašto, za pobjedu nad Srbijom? Hajde da budemo energičniji, bolji, da imamo pristup 'da nas danas niko neće pobijediti niko'. A, onda kriv je predsjednik, ovaj - onaj. Ma, ne brate, krivi su igrači."
"Pričamo na kraju o bodu protiv Islanda... Ma, nemoj? A igrate po jedan meč nedjeljno? Moja generacija je imala 11 utakmica u 13 dana, pa se ni na šta nije žalila. Imali smo motiv i sve što se dešavalo u tim ratnim godinama bilo nam je motiv. Ljudi znaju, svjesni su, imam 53 godine i sreću me, ima danas takvih šampiona, šta ima meni da govori 'Gdje si, legendo?'. Ljudi cijene i sjećaju se, identifikuju se sa načinom igre i ponašanja. Koga danas da pozovemo na rukomet?"
Jovanović je pročitao kako stoje stvari u mladim kategorijama superligaških klubova. "Imam informaciju kako to izgleda u mlađim kategorijama ekipa koje su u Superligi. Vojvodina ima kompletno sve generacije, Metaloplastika ima sve. Partizan skoro da nema ništa, ima nešto malo u mini-ligi 2007. i 2008. godine. A, moram da istaknem da je Partizan pozitivna priča, ljudi su ušli u klub, rad sa mladima i sa seniorskom ekipom biće debelo promijenjena. Dinamo ima 2006. godište, Dubočica sve, Zvezda ponešto, ali katastrofalne selekcije. Radnički solidno, Jugović skoro ništa, Vranje, Obilić ništa, Proleter nešto, ali bez plasmana na srpskim prvenstvima u mlađim kategorijama..."