Nekadašnji legendarni reprezentativac Jugoslavije Mirko Vičević sada kaže da je za Jugoslaviju igrao jer je morao. Srce je, kako kaže, kucalo za Hrvatsku.
Igrao je za reprezentacije SFRJ, SRJ i SCG, a onda je postao prvi kapiten nacionalnog tima Crne Gore. Kada je prije nekoliko godina trebalo da dođe u Crvenu zvezdu izazvao je ogroman skandal. Zbog Mirka Vičevića na bazenu na kome igraju crveno-bijeli vidjeli smo uvredljiv transparent, a nakon njega i ekspresan rastanak sa stručnjakom iz Kotora.
Vičević je rođen u Kotoru 1968. godine, ali u hrvatskoj porodici i na utakmici Crvene zvezde protiv Šapca desio se incident nakon koga je odmah otišao. Odnedavno je selektor vaterpolo selekcije Slovenije, a u razgovoru sa hrvatskim medijima prisjetio se te mučne epizode.
"Da, to što se dogodilo ne pripada sportu i bolje je da o tome ne pričamo. A i šta da uopšte pametno na to kažem? U Beograd sam otišao s najboljom namjerom da pomognem Zvezdi koja me dvije godine ranije takođe tražila za trenera. Odluka da dođem nije bila laka, ne zbog toga što je u pitanju Beograd, već jer sam imao klub u kojem sam radio i zato što imam troje male djece. Ipak, prihvatio sam poziv i sve je išlo jako dobro, a onda se dogodio incident grupe navijača koji me nisu željeli jer sam Hrvat. Tada sam se vratio kući", kazao je za "Indeks" Mirko Vičević.
DA SE VRATIM U KOTOR? NEMA ŠANSE!
I njegov brat Željko igrao je vaterpolo, a nakon što je sa nacionalnim timom Jugoslavije osvojio dva svjetska, jedno evropsko prvenstvo i Olimpijske igre u Seulu država je počela da se raspada. Pred početak Evropskog prvenstva 1991. godine Perica Buklić, Mislav Bezmalinović i Dubravko Šimenc su kao Hrvati napustili nacionalni tim. Vitomir Padovan i Željko Vičević su ostali, a Mirko Vičević koji je bio član Jadrana iz Splita takođe je igrao!
"Odluke su se mijenjale iz dana u dan. Kao član splitskog Jadrana, dobio sam uputstvo da napustim reprezentaciju. To sam prvo i uradio. Zatim je stigla odluka da ipak možemo da igramo. Onda nam je opet rečeno da bi bilo bolje da ne igramo. U vrlo kratkom vremenskom intervalu dobijali smo potpuno oprečne informacije i to je unosilo nemir u ekipi. Srce mi je govorilo da treba da podržim hrvatske igrače i da sa njima treba i ja da se povučem i vratim se. Ali, gdje? U Kotor? Da sam to uradio, da sam otišao, žrtvovao bih porodicu i sve ono što sam imao u Kotoru. Porodicu, sve. Ponavljam, srce mi je kucalo za Hrvatsku, to nije bilo sporno i to su znali svi moji saigrači, ali jednostavno s familijom koja je u ono doba živjela u Kotoru to nije bilo moguće. Ogroman pritisak na moju porodicu u Kotoru je bio i ranije, samo zato što sam igrao za hrvatski klub", rekao je Mirko Vičević za "Indeks".
SRCE MI JE KUCALO ZA HRVATSKU
Sada, mnogo godina kasnije kaže da je želio odmah da uskoči u bazen i zaigra za Hrvatsku. Ipak, situacija je bila takva da to nije bilo moguće.
"Mogao sam jedino da sam preselio cijelu porodicu, a to je bilo nemoguće. Nisam mogao da živim u Kotoru, a da tokom rata igram za Hrvatsku. U krajnjem slučaju, ja sam državljanin Crne Gore, a Kotor je dio Crne Gore. Kao građanin Kotora, kao neko ko je tu rođen, branio sam interese grada i države kojima sam tada pripadao. To što sam srcem pripadao drugoj strani, nije mi davalo nikakvu mogućnost da odlučim onako kako sam iskreno želio. Jesam li mogao da igram za Hrvatsku? Mogao sam, ali ne bez posljedica. Da sam tako odlučio, to bi značilo da bih morao da preselim cijelu porodicu, da izaberem i za sebe i za njih potpuno novi život", rekao je Vičević.
NEZAVISNA CRNA GORA? TREBALO JE '91!
Izvor: MN PRESSIgrao je godinama igrao za reprezentaciju SR Jugoslavije, kaže da je od samog početka bio za nezavisnost Crne Gore. Doduše, zaista je bio jedan od prvih koji su podržali tu ideju i raspad državne zajednice Srbije i Crne Gore.
"Od samog početka to sam želio. Još 1991. sam govorio da bi i Crna Gora trebalo da slijedi put Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine i da mora dobiti svoju samostalnost. Zbog tih stavova nisam bio baš omiljen u Crnoj Gori. To je bio moj najveći problem. Ne samo da nisam mogao kao Hrvat da igram za Hrvatsku, nego sam bio Hrvat u Crnoj Gori, a u to doba to nije bilo nešto poželjno ili opšteprihvatljivo. Uvijek sam smatrao da Crna Gora mora da ima svoju reprezentaciju. To se na kraju ipak dogodilo mnogo godina kasnije, kad sam bio na kraju karijere, ali sam sa zadovoljstvom za Crnu Goru odigrao prvu utakmicu u Trstu protiv Italije 2006. Nakon toga više nisam igrao, bio sam blizu 40. i procijenio sam da sad kad sam ispunio želju da igram za svoju zemlju, da bi bilo glupo mjesto uzimati mlađim i boljim igračima", rekao je Vičević koji je na tom meču bio kapiten tima.