Priča Dragana Pešmalbeka je zaista jedinstvena. Srbin koji nije čuo ni riječ srpskog u kući sam je naučio svoj jezik. Promijenio je sport sa 16 godina i sada je bio heroj u pobjedi nad Španijom.

Srbija je napravila pravu senzaciju pošto je savladala Španiju na svom terenu 27:25 (11:10), a ključni igrač srpskog tima u ovoj pobjedi bio je Dragan Pešmalbek. Ne samo da je postiao četiri gola i bio jedan od najefikasnijih, nego je iznudio nekoliko isključenja i nekoliko sedmeraca u ključnim momentima.
Španci mu nisu mogli ništa na crti, a pivot Vesprema je sada dobio mnogo minuta i odužio se selektoru Daliboru Čuturi na povjerenju na pravi način. Pokazao je da mu i najbolji na crti u Evropi ne mogu ništa, a njegova sportska priča i to kako je zaigrao za Srbiju su nevjerovatni!
Do ranih dvadesetih nije znao srpski, a do 16. se bavio drugim sportom. Sam je naučio da priča jezikom zemlje odakle mu je majka, iako je rođen u drugoj državi. Dragan Pešmalbek je izabrao Srbiju, a sada vidimo koliko je to bitno za "orlove", kakav je to igračl!
Pešmalbek nije znao ni riječ srpskog prije Senjamina Burića
Dragan Pešmalbek je rođen u Bretanji od majke Srpkinje i oca Francuza. U opširnom intervjuu za MONDO jednom prilikom je istakao da mu zbog srpskog imena nije bilo lako u državi u kojoj je rođen.
"Kada si dijelom stranac i neko ti je iz druge države u Francuskoj te svi zezaju. Kad čuješ Dragan znaš da to nije francusko ime. Tamo i ne znaju da kažu Dragan, jer se "an" na kraju čita kao "o" pa kažu Dragon. Uvijek sam ih ispravljao i uvijek sam morao da objašnjavam odakle sam, ali to je važno za mene, da objasnim gdje su moji. I uvijek kada je Srbija igrala sa Francuskom navijao sam za Srbiju", objasnio je Pešmalbek za MONDO.
Srpski nije naučio sve dok u Nantu nije stigao u tim gdje ga je sačekao pivot selekcije Bosne i Hercegovine Senjamin Burić. Kada je čuo kritike novog saigrača, riješio je da sam nauči jezik svojih predaka.
"Ne znam zašto, ali u kući nikada nismo pričali na srpskom. U Srbiji nisam mogao da se sporazumijevam, znao sam nekoliko riječi, ali to nije bilo dovoljno. Dolazio sam često sa majkom i jednom kada sam bio kod rođaka u Beogradu bio sam mnogo zbunjen jer nisam ništa mogao da pričam. Poslije toga kada sam se vratio u Nant rekao sam: 'E sad je gotovo, moram da uradim nešto!' Moja majka je imala neku knjigu iz Jugoslavije iz sedamdesetih i tako sam počeo da učim. U Nantu su bili Senjamin Burić i Jerko Matulić kada sam došao u klub i sa njima sam vježbao", rekao je Pešmalbek.
Htio da bude Nemanja Vidić
Nije Dragan Pešmalbek htio da bude rukometaš, htio je da bude Nemanja Vidić! Do 16. godine je trenirao fudbal u Renu, a kada je vidio da od profesionalne karijere nema ništa, riješio je da pođe stopama majke Snežane koja se bavila rukometom.
"Fudbal je težak sport i nije bio za mene. Ja sam trenirao kao lud, sa 12-13 godina sam se budio u šest ujutru i vraćao se u osam uveče kući. Nažalost nisam uspio, ali sam dobio neki karakter koji mi sad pomaže u rukometu. Naravno da sam imao idole, pratio sam Vidića dok sam bio u školi i on je zauvijek ostao omiljeni sportista, nisam mogao više, a nisam uspio. Rađeni su neki testovi u rukometnom klubu u Renu, ja sam otišao tamo iako nikada nisam ozbiljno igrao rukomet i tako sam počeo", kaže sada jedan od najboljih pivota u Evropi.
Na kraju je stigao i do omladinske selekcije Francuske, a i do seniora. Ipak, srce je na kraju reklo Srbija i upravo je protiv "trikolora debitovao za srpski nacionalni tim.
"Bilo je to nešto baš posebno. Dvije godine prije toga sam trenirao sa Francuskom i bio sam na spisku reprezentacije, a onda odjednom igram protiv Francuske. Takav je život. Moram da dam sve od sebe za Srbiju! Mi smo dali sve što smo mogli, ali zbog korone imali smo dosta problema i nažalost nismo uspjeli da pobijedimo. Ali sad smo spremni", rekao nam je Dragan Pešmalbek - na tečnom srpskom!