Legenda banjalučkog i jugoslovenskog sporta, gimnastičar i profesor Mirko Petričević, preminuo je u srijedu u 83. godini. Čuveni Piki ostaće, međutim, zauvijek u srcima stanovnika Banjaluke, grada kojeg je svojim radom uveliko zadužio.
Banjaluka je ostala bez reprezentativca Jugoslavije u gimnastici, magistra fizičke kulture, uglednog profesora i voditelja emisije "Sportski vremeplov" na Radiju RS, ali Mirko Petričević Piki bio je mnogo više od toga.
Tokom cijelog svog života bio je simbol banjalučkog sporta, primjer i idol mnogim banjalučkim gimnastičarima, ali i svim ostalim sportistima koje je podstakao i vaspitao da se bave fizičkom aktivnošću i da to čine na najbolji mogući način.
Petričević je bio vrsni gimnastičar, za vrijeme studija u Beogradu član tamošnjeg GK Željezničar, a po povratku u Banjaluku član DTV Partizan.
Bio je reprezentativac tadašnje Jugoslavije i malo je nedostajalo da ostvari san svakog sportiste – da nastupi na Olimpijskim igrama. Petričević se 1956. godine sa reprezentacijom na Bledu spremao za nastup na OI u Melburnu, ali im je sedam dana pred polazak
Odlukom predsjednika RS, Mirko Petričević je 2012. godine odlikovan Ordenom Njegoša Prvog reda, za zasluge u razvoju sporta na ovim prostorima,
saopšteno da nema novca za gimnastičku ekipu. Bilo je to jedno od rijetkih, ali veliko razočaranje u njegovom životu, rekao je nekoliko decenija kasnije u jednom intervjuu.
Mirko Petričević je prvi dobitnik priznanja za najboljeg sportistu na ovim prostorima, u izboru dnevnog lista Glas Srpske, 1955. godine.
Bilo je to odmah poslije njegovog povratka iz Beograda, gdje je završio Državni institut za fiskulturu, a iz tog vremena sjeća ga se dr Nikola Gaćeša, takođe član te prve generacije beogradskog DIF-a.
"Prvi put Pikija sam zapazio na studijama na DIF-u, Petričević je u to vrijeme bio eminentni sportista, državni reprezentativac u gimnastici i u tom pogledu najupečatljiviji na fakultetu. Gledajući njega kako vježba učili smo i on je bio jak zamajac da se više posvetim gimnastici. Bio mi je, da kažem, vrlo ozbiljan stariji kolega i u tim odnosima smo ostali do današnjih dana, posljednji put vidjeli smo se prije nekoliko mjeseci".
Iako je imao mogućnost da ostane u Beogradu kao asistent na fakultetu, Petričević je odlučio da se vrati u svoj grad i posveti se pedagoškom radu sa djecom.
"On je bio čovjek koji je i kao profesor i kao univerzitetski profesor htio nekog nešto da nauči. To je bilo tipično za njega. Znao je red, rad i disciplina, to je iz gimnastike, to je kod svakog gimnastičara tako. Izrazito je volio svoj posao, nije volio ni svoje kolege ni druge koji nisu poštovali tu profesiju, a da ne pričam koliko je cijenio nas koji radimo u gimnastici , koji nastavljamo negdje gdje je on stao", priča nam prof. dr Snežana Bijelić koja je sa Petričevićem dugo sarađivala.
Piki, kako ga ona i mnogi drugi oslovljavaju, bio je jedna od prvih osoba koja je upoznala kada je došla u Banjaluku iz Osijeka 1985. godine i od tada je trajala njihova saradnja, ali i iskreno prijateljstvo.
"Tada više nije radio u klubu, ali je neprekidno bio tu u gimnastici. Savjetovao nas je kako i šta raditi. U našem sportu jako je važno imati čovjeka koji poznaje druge ljude u drugim državama, gradovima, a da je u tom gimnastičkom svijetu i onda nas je on sve povezivao. Godinama je, i kada je prestao da se bavi gimnastikom, dolazio u salu, pratio sve to, odlazio na takmičenja, bio je sudija... Obožavao je sport, obožavao je salu, obožavao je ljude s kojima je radio“.
"Piki nije volio da se vježbe rade ofrlje. Dok je bio kod nas profesor na antropomotorici strašno je insistirao da vježbe budu pravilne, da to bude korektno, da to bude sa gimnastičkim stavom, pravilno držanje tijela, da bude kao strela prav. On je imao običaj reći prav kao strela kao što je bio Miroslav Cerar" (slovenački gimnastičar, osvajač dve zlatne medalje na OI 1964. i 1968. godine, višestruki evropski i svjetski prvak, op.a.)
Petričević je uvijek promovisao ideju važnosti bavljenja fizičkom aktivnošću, i to ne samo gimnastikom. Bio je gimnastičar i volio je taj sport, ali bilo mu je stvarno važno da ljudi shvate važnost vježbanja.
"On je nama usadio to koliko je važno da djeca zavole sport. Govorio je nije bitno da djeca treniraju samo zbog takmičenja, bitno je trenirati zbog zdravlja, strašno je vjerovao u onu parolu 'U zdravom tijelu zdrav duh', bio je poklonik i tako je i živio. Piki je čovjek koji se nije vozio autom, hodao je pješice, bio je vitalan, bio je poklonik ideje da se djeca moraju baviti fizičkom aktivnošću, da se moraju opredijeliti za sport. Mislim da mu je to životna misao bila - da je važno da djeca u mlađem periodu zavole fizičku aktivnost", ističe Bijelićeva.
Piki joj je davao knjige o gimnastici, pričao joj o mnogim stvarima, ali se kako kaže, nije mnogo vraćao na njegove takmičarske dane, već se bavio budućnošću, onim što dolazi i što treba raditi.
"Kada kažete Piki puna vam usta. Piki su puna usta čovjeka, prijatelja. Bio je mnogo stariji od mene, ali imate osjećaj da imate prijatelja, profesora, starijeg kolegu, gimnastičara, jednostavno kad kažeš Piki puna ti usta svega toga".
I poslije ovog rata, iako u poznim godinama, profesor Petričević radio je sve za sport u Banjaluci, organizovao je Male olimpijske igre, a posebnu pažnju i vrijeme posvećivao je, naravno, gimnastici.
"Značilo mu je puno da se gimnastika vrati u grad, Banjaluka je prije bila poznata po dobrim gimnastičarima. U ratno doba je to zamrlo. Imao veliku želju da vidi oformljen savez i u tome smo uspjeli, osnovali smo Gimnastički savez RS i on je bio počasni predsjednik, kao i GSBiH koji će uskoro u Taškentu postati član Međunarodne gimnastičke federacije“, kaže Bijelićeva.
Njegovo djelo godinama i decenijama je bilo primjetno ne samo u gimnastici, već i mnogim drugim sportovima. Profesor Petričević proveo je dane, sate, godine u sali i na terenima Tehničke škole u Banjaluci, a predavao je brojnim uspješnim i vrhunskim sportistima. Abaz Arslanagić, Miroslav Nikić, Jerolim Karadža bili su njegovi učenici, kao i brojni drugi košarkaši, rukometaši, fudbaleri...
"Bio je primjer mnogim generacijama sportista, ne samo gimnastike već i svih ostalih sportovva, njegovo dostignuće teško će dostići sportisti sa ovih prostora", kaže dr Gaćeša i dodaje:
Miroslav Mirko Petričević biće sahranjen u petak, 12. septembra u 13 časova, na groblju Sveti Pantelija u Banjaluci, a komemoracija će biti održana istog dana u 11 časova u Banskom dvoru.
"Pikijevim odlaskom Banjaluka je izgubila mnogo, izgubila je legendarnog sportistu da ovih krajeva, a posebno gube mladi gimnastički naraštaji koji se sada formiraju u našem društvu. Petričević je bio jedan od idola mladima sa ovih sportista".
U ime onih kojima je predavao, vaspitao ih i naučio da se bave sportom možemo samo da kažemo: Profesore Petričeviću, zbogom i hvala vam!