Zaslužni sportisti, osvajači olimpijskih, svjetskih i evropskih medalja, primaju takozvane nacionalne penzije u RS, što nije slučaj u Federaciji BiH.
Već tri godine u Bosni i Hercegovini traje jedan od apsurda posve tipičnih za ovu državu. U Republici Srpskoj, naime, zaslužni sportisti, osvajači olimpijskih, svjetskih i evropskih medalja, primaju takozvane nacionalne penzije, a vlastiti status njihove kolege iz Federacije još nisu riješile. Početkom ove sedmice došlo je do nagovještaja kako će i to biti okončano do kraja marta, piše "Slobodna Evropa".
Priča prva: Gorostasni Zlatan Saračević, viseštruki prvak u bacanju kugle i diska, ali i rekorder u dizanju tegova, jamačno najbolji atletičar svih vremena u BiH, 30-godišnjicu otkad se okitio evropskim zlatom dočekuje na jednom, za šampiona u normalnim sredinama, nepriličnom mjestu:
"Kao zaslužni sportista, profesor i magistar radim u kanalizaciji za nekih 500, 600 maraka plate".
Priča druga: Slađana Golić i Vesna Bajkuša osvojile su srebrene medalje na Olimpijskom košarkaškom turniru. Slađa zato prima takozvanu nacionalnu penziju, Vesna ništa. Ali ne zato što je Bajkuša asistirala, a Golićeva poentirala, niti zato što pripadaju različitim etničkim grupama, nedajbože.
Jednostavno, prva živi u Banjaluci, a druga u Sarajevu. U Republici Srpskoj, naime, već tri godine svi sportisti iz reda zaslužnih, po kategorizaciji na državnom nivou, primaju odgovarajuće nadokande, priča Slađana Golić:
"Ja sam mislila da su te vrijednosti zaboravljene, izgubljene - i onda se desilo da su me jednostavno pozvali i saopštili mi da imam pravo na tu nacionalnu penziju".
Vesna Bajkuša, međutim, već tri godine, zajedno sa još osam drugih, trpi sramotu obijajući pragove nadležnih organa kako bi u federalnom dijelu zajedničke države, za zajedničku krv, znoj i suze, dobili kakvu-takvu satisfakciju:
"Raza Mujanović (na slici), Mara Lakić i ja bili smo na olimpijskim igrama zajedno sa Slađanom Golić. Njena medalja vrijedi - naša ne vrijedi".
Čeka se preregistracija sportskih saveza
U Republici Srpskoj, dakle, postoji zakon koji nosiocima olimpijskih i svjetskih odličja, te evropskim prvacima, zavisno od boje medalje, garantuje dvije i po ili tri prosječne plate do kraja života. Kako god ko to nazivao, čini se da se radi o pravednoj nadoknadi "za pod stare dane". Oni, međutim, iskreno pate što tako nije i u čitavoj državi.
Ante Josipović osvojio je Zlatnu boksersku medalju kad je Ivander Holifild bio srebrni. I kako mu to ne valorizovati: "Ja mislim da je to nepravda. Mene čudi zašto to u Sarajevu nije već regulisano".
Nije, pa nije. Zlaja Saračević svakodnevno, na tuzlanskom Tušnju, mora odgovoriti na bezbrojna pitanja svojih učenika:
"Treneru, vi ste najbolji, sportista ste vijeka našeg grada, zaslužni sportista ste BiH, a niste ništa dobili. Šta mi onda možemo očekivati"?
Vesna Bajkuša takođe je očekivala da će i sportisti iz Federacije, odmah kad se to desilo u Republici Srpskoj, dobiti zasluženu satisfakciju:
"To Federacija nije uradila - i mi smo jako ljuti na Federaciju".
Objašnjenje je došlo od pomoćnika federalnog ministra za kulturu i sport Mustafe Demira, mada sportisti nisu uvjereni kako su za sve sami krivi:
"Imali smo izuzetno veliki problem, koji je i danas prisutan, a to je da se sportski savezi koji su trebali da podnesu prijave, kao svugdje u svijetu, nisu u skladu sa zakonom preregistrovali i registrovali".
Bajkuša je bila među najupornijima kad je potraga za pravdom u pitanju. Uspjela je da pridobije naklonost državnog ministra za civilne poslove Sredoja Novića i on je pothranio vjeru u konačno rješenje:
"Obećao nam je da će do kraja mjeseca biti sve riješeno, ustvari da će se znati ko ima pravo na tu doživotnu nadoknadu i koliko će biti iznos te doživotne nadoknade".
Zaustaviti odliv talenata iz zemlje
Sport je i prema temeljnim aktima i prema nekidan usvojenoj državnoj strategiji u entitetskoj nadležnosti, pa je, osim dobre volje organa BiH, bilo neophodno lijepe vijesti koje je donijela Bajkuša provjeriti kod federalnog doministra Mustafe Demira:
"Pitanje je dana kada će se održati sjednica komisije i donijeti odluka. Meni je jako žao što ovo do sada nismo riješili jer su sportisti bili uskraćeni, ali evo - mislim da će ovo biti novi, veliki podstrek razvoju sporta u našoj zemlji".
A da će ovo biti novi podstrek za razvoj ovdašnjeg sporta svjedoče nam i Vesna Bajkuša i Slađana Golić, s početka naše priče:
"Ja kao trener reprezentacije moram da molim igrače da se odazovu na pripreme. A kad bi bio taj jedan vid nagrađivanja, mislim da bi se i više njih odazvalo tim pripremama i igralo bi možda sa još većim žarom za reprezentaciju".
"Konačno kad vide da se to jednog dana vrati, da je to što mi nismo imali vremena ni za prijatelje ni za familiju, možda ni za formiranje porodice. Ovo je veliki stimulans za mlade da znaju da i sa sportom mogu uspjeti, to je jedan pošten, naporan rad".
Naravno, otvorena je mogućnost i da se konačno zaustavi veliki odliv sportskih talenata iz ove zemlje. Štaviše, da se i djeca iz komšiluka počnu skupljati u bosanskohercegovačkoj avliji. Ante Josipović priča kako je nekidan savjetovao jednog mladog boksera iz Zagreba:
"Ja njemu kažem: ’Sinko, tebi je bolje da ideš ovdje na prvenstvo BiH i da tražiš sebi normu za Evropsko prvenstvo koje je u Moskvi u junu mjesecu, ali ako uzmeš neku medalju, ti si sa 33 godine u toj nacionalnoj penziji'".
Šampioni, sretno i dugovječno!
(MONDO)