SERBIA OPEN: Zdravstvujte Marat

Teniser, koji se penzionisao ove godine, voli da dođe u glavni grad Srbije, a tokom posljednjeg boravka u novembru prošle godine izjavio je da mu je ideja da sličan turnir ovom beogradskom organizuje i u Rusiji.

Po dolasku u teniski kompleks na Dorćolu porodica Đoković priredila je srdačnu dobrodošlicu Safinu i organizovala ručak, a kako je rekao u neformalnom razgovoru jedva čeka da poslije gledanja mečeva ode u noćni život, koji obožava.

Čuveno Maratovo finale US Opena iz 2000. godine, ali i način na koji je lomio rekete i šarmirao dame tokom mečeva, možete pogledati na našem web portalu www.mondo.rs.

Predstavljamo vam tenisera, koji je pobijedio dvojicu možda najboljih igrača svih vremena, bio broj jedan na svijetu, jedan je od najinteresantnijih igrača na terenu, ima vrlo zanimljiv pogled na život...

Marat Mihailovič Safin rođen je 27. januara 1980. i tatarskog je porijekla. Maratov otac Mubin bio je direktor malog teniskog kluba u Moskvi gdje je on sa šest godina i počeo da trenira tenis iako je više od svega želio da postane fudbaler. Prvi učitelj bila mu je majka Rausa Islanova, sa kojom je vježbao sve do svoje 13. godine.

"Moji roditelji su mislili da neću biti dobar fudbaler pa su me gurali u tenis. Nisam želio da igram tenis već fudbal. Dugo me je trenirala majka, šest godina. Sada je slušam samo u privatnom životu", rekao je Marat., koji je profesionalnu karijeru započeo 1997. a već naredne godine je sezonu završio u Top 50.

Najsvjetliji momenat Safinove karijere bio je osvajanje US opena 2000. i to pošto je u finalu u tri seta savladao tada četvorostrukog šampiona njujorškog grend slema Pita Samprasa, koji pet godina prije toga nije izgubio nijedno od osam grend slem finala.

"Bio sam mnogo nervozan pred to finale, ali htio sam da izađem na teren da osvojim jedan set i pokažem ljudima da sam teniser. Ni sam ne znam kako sam pobijedio Pita. Ponekad jednostavno moraš da udaraš loptice zatvorenih očiju, upravo to sam radio i upalilo je" objasnio je svojevremeno Safin, koji je prvi reket svijeta bio ukupno devet nedelja, u novembru i decembru 2000.

Godinu 2004. počeo je igajući finale Australija opena u kome je poražen od Rodžera Federera i sa 82. pozicije došao je do 32.

Ipak, njegovo učešće te godine u Melburnu pamtiće se po tome što je na terenu ukupno proveo 21 sat i šest minuta igrajući 30 setova i to je najviše u grend slem eri!

Naredne godine na istom mjestu osvojio je svoj drugi grend slem. U polufinalu je pobijedio Federera, koji je još tada bio broj jedan, i to u epskom meču u pet setova. Safin je tada prekinuo niz od 26 pobjeda Švajcarca nad igračima iz Top 10, a meč je opisao kao „borbu mozgova“.

U finalu je u četiri seta savladao domaćeg favorita Lejtona Hjuita. U nastavku sezone opet nije imao sreće, jer je povrijedio lijevo koljeno zbog čega je opet morao da pauzira. Inače, Marat je izračunao da je zbog zdravstvenih problema izgubio tri godine profesionalne karijere.

Dva puta je pomogao Rusiji da osvoji Dejvis kup (prije toga 2002. i 2006.), ali zato je 2007. odlučio da preskoči polufinalni susret protiv Njemačke i umjesto toga planinario, što je izazvalo veće čuđenje nego ijedan njegov ekscentrični potez do tada. Energični Safin je mjesec dana posvetio osvajanju Himalaja, odnosno Čo Ojua, šestog najvišeg vrha svijeta (8201 metar).

"Kada se penješ na planinu niko ti ne plaća novac za to, pa možeš da radiš šta god poželiš. Igram tenis zato što je to moj posao" objasnio je tada Marat i dodao:

"Otvorio sam oči za neke nove stvari. Shvatate li da je tenis samo dio života?! Nije li podrugljivo da ti se cio život sastoji od odlaska u krevet u deset i ustajanja u osam ujutru uz razmišljanje šta ćeš jesti za doručak jer je potrebno da izdržiš trening. Život je isuviše kratak da bi upali u zamku i stajali tamo".

Upravo zbog svog nemirnog duha Marat Safin je imao armiju obožavaoca, kojima je tokom 12 godina profesionalne karijere poručivao da "ne budu previše uzbuđeni kada pobjeđuje, niti depresivni kada gubi, već samo da ostanu kul“. A on ponekad nije mogao da ostane kul i jedan od njegovih zaštitnih znakova bio je lomljenje reketa. Rekord mu je 48 za mjesec dana! Tokom 2005. stradalo je njih oko 300.

Rus je svjestan da osvajanjem ukupno 15 trofeja, od čega samo dva grend slema, nije iskoristio ni dio svog ogromnog talenta za tenis. Safin, koji je sebe nazvao "Jojo iz Moskve", na opasku da ima potencijala za mnogo više filozofski replicira:

"Mogao sam da budem bolji, a mogao sam da budem i lošiji. Nikada neću saznati šta bi se desilo da sam neke stvari u životu radio drugačije i da li možda ne bih postao teniser, ili s druge strane da li bih bio još bolji. Ali tu sam gdje sam i zaista sam srećan i zahvalan na životu koji imam".

Živčani momak bez dlake na jeziku svoju profesionalnu tenisku karijeru okončao je novembra prošle godine na Mastersu u Parizu, koji je tri puta osvajao.

Još ranije je izjavio da porodicu planira tek po završetku karijere i da "najprije mora da pronađe pravu ženu a ona mora da ga podržava i razumije".

"Teško je naći takvu u današnje vrijeme", smatra Marat Safin, koji se zabavljao sa Darijom Žukovom, kasnije izabranicom milijardera Romana Abramoviča, pa sa glumicom Jelenom Korikovom, glavnom protagonistkinjom u seriji "Knjeginja Anastasija“, a bio je i u jednogodišnjoj vezi sa ruskom pop pjevačicom Nastjom Asipovom.

Na razočarenje mnogih žena koje sijeku vene za njim Marat Safin je priznao da mu još uvijek mama pere odjeću kada se vrati kući u Moskvu, a o kuvanju nema ni govora.

"Porodica nije sa mnom, nemam djevojku, nemam dečka i nemam djecu, pa zato i nikada ne večeram kod kuće. Uvijek jedem sa prijateljima u restoranu, to je poseban život i uživam u njemu."

Kada je jedan modni fotograf upitao Marata Safina šta simbolizuje tatu na njegovom lijevom ramenu Rus je spremno odgovorio: "živi brzo, umri mlad". Kasnije je objasnio da taj kineski znak zapravo označava majmuna, ali da mu je simpatično što ljudi kada im kaže ovo prvo reaguju sa "vau! Stvarno?!".

Safin ima još dvije tetovaže: sunce na gornjem dijelu leđa i oko na desnom ramenu.

"To je kao sa pjesmama. Sjećam se nekih pesama zbog uspomena, a sa tetovažama je slična stvar. Svaki tatu ima značenje za mene. To će ostati uz mene. Imam mnogo uspomena, dobrih i loših. Nisam razočaran što sam ih napravio, ali se nadam da ih neću više raditi" glasio je Safinov filozofski odgovor, kao i uvijek.

Priča o "Divljem Rusu" je zapravo storija o krajnostima, ali šta god mislili o Maratu Safinu, jedno mu morate priznati: njegov smijeh je zaista zarazan.

(MONDO)