Najbolji vaterpolisti Srbije ostaju prepušteni sami sebi, čim se spusti zavjesa na veliko takmičenje, tvrdi Filip Filipović.
Jedan od asova srpskog i svjetskog vaterpola, u intervjuu "Večernjim novostima" pita dokle će u sport da se ulaže mizerno, a zauzvrat se očekuje titula?
Naravno, to ne važi za sve, ali vaterpolisti su definitivno navikli narod na vrhunske rezultate. Kada malo "zapne", kao na Olimpijskim igrama u Pekingu, padaju pod udar kritike, rađaju se afere...
"Resursi imaju svoj početak i kraj, a mi se polako bližimo svom kraju. Posljednjih godina nismo ulagali u mlađe kategorije i samo možemo da očekujemo od ove generacije da zaboravi na bilo kakav vid egzistencije i posveti se svojoj zemlji. Ali, pitanje je dokle", rekao je Filipović za "Novosti".
"Kada dođe kraj, narod i mediji koji nas dižu u nebesa poslije osvojenih zlatnih medalja, gurnuće nas u provaliju tako da se nećemo osvjestiti. To je ono što me plaši", dodao je ljevoruki golgeter, praveći paralelu sa pažnjom kojom su bili obasuti tokom finalnog turnira Svjetske lige u Nišu.
Srbija je prošle godine u Rimu postala prvak svijeta, iako su neki široj javnosti nepoznati momci "preko noći" uskočili na mjesta Vujasinovića, Šapića, Ćirića, Šefika i drugih.
Prošle nedelje je uz veliki napor osvojena (relativno nebitna) Svjetska liga. Uskoro slijedi Svjetski kup u Oradei, pa Evropsko prvenstvo u Zagrebu... Fizički i psihološki pritisci su ogromni.
"Od malena nam je utisnuto da želimo da budemo najbolji i da priznajemo samo zlato. Kako sazrijevamo, saznajemo da je i učešće na EP, SP ili Olimpijskim igrama uspjeh. Znamo da mnogo naprednije zemlje od Srbije bivaju srećne zbog učešća na velikim takmičenjima", priča Filipović.
"Ali ako ovdje ni zlato ne garantuje budućnost, ako najboljim igračima ne mogu da se obezbijede uslovi kakvi im priliče, onda bi zaista trebalo svi da se pokupimo i da odemo".
Filipović je naglasio da uslovi u kojima rade vaterpolisti nisu samo problem tog sporta, nego i Olimpijskog komiteta, pa i države Srbije.
"Sve je pripisano krizi, ali od kukanja nemamo ništa. Samo može da bude gore. Mi imamo snage i ideje da premostimo neke stvari premostimo, ali nikako ne bi trebalo probleme gurati pod tepih".
(MONDO, foto: Betaphoto)