Manje od mjesec dana prije proslave 40. rođendana, Nedeljko Jovanović odlučio je da se povuče iz rukometa.
S ove tačke gledišta, ne tako čudna odluka.
Ali...
U intervjuu "Sportu", legendarni rukometaš ne samo Srbije i Jugoslavije, već Evrope i svijeta, naglašava da nije još nije imao namjeru da završi karijeru za ponos. Na to su ga, kako kaže, natjerali ljudi iz po svemu sudeći njegovog posljednjeg kluba - šampiona Srbije Kolubare.
Da li je tačno da vam Lazarevčani duguju veliku svotu novca i da niste više član tog kluba?
"Tačno je", odgovorio je popularni Neđa.
Na pitanje: "Da li je to ujedno i kraj karijere?", Jovanović je uz osmijeh odgovorio:
"Ne znam dokle bi trebalo da igram..."
On ne krije da je želio bar još sezonu, ali da se predomislio zbog situacije u Kolubari. Da li vas je to navelo na pomisao da je gotovo?
"Jednim dijelom, jeste".
Da li postoji ponuda koja bi vas "vratila u rukometni život"?
"Teško... Dugo pauziram, evo već je avgust, a ja ipak imam 40 godina", svjestan je Jovanović da bi teško "upalio motore" u ovom trenutku.
A, Partizan?
"Nisam razmišljao u tom pravcu. Mislim da je stvarno dosta... Prošla sezona u Kolubari bila mi je malo naporna. Ibarskom magistralom do Lazarevca... Da je relacija klub-igrač bila normalnija, možda bih razmišljao drugačije. Ovako... Ljudi iz kluba su obavili razgovore sa igračima koji su im potrebni. Mene niko nije zvao", primjetio je Jovanović.
"Dosta je...", nadovezao se.
"Jesam razmišljao i govorio na kraju sezone da ću igrati još jednu godinu, ali odluku sam donio spontano", dodaje Jovanović, koji kaže da ne razmišlja još o tome šta će raditi u budućnosti, "jer se trenutno odmara".
Jovanović je rođen 16. septembra 1970. godine, visok je 193 centimetara i težak 107 kilograma. On je 90-ih godina važio za najboljeg srednjeg beka Evrope, a sa reprezentacijom Jugoslavije bio je dva puta bronzani na Svjetskom prvenstvu (1999, 2001) i jednom na Evropskom prvenstvu (1996).
Bio je član jedne od najmoćnijih rukometnih reprezentacija, zajedno sa Draganom Škrbićem, Nenadom Peruničićem, Igorom Butulijom, Belim Stojanovićem, Zoranom Đorđićem, Dejanom Perićem, Aleksandrom Kneževićem, Rastkom Stefanovićem...
Mnogi, možda i s pravom, misle da su Neđa i ostali mogli više u drugoj polovini 90-ih i početkom novog milenijuma, ali nekako je bilo dovoljno samo gledati ga kako beskrupulozno kreće u prodor i postiže gol, dok ujedno prima pesnicu u lice.
Na klupskom nivou, Jovanović je igrao za veliki broj timova. Od Sinđelića, preko Metaloplastike, Partizana, Bidasoe, Teke, Portlanda, Alhesirasa, Rajhauzena, Nidervizbajha, Esena, Hamela, Gold kluba, Aratea, PIK Segeda, Insbruka, pa do Kolubare.
(MONDO)