... ima nešto i u adrenalinu, drugarstvu i donošenju suza radosnica. Vaterpolo reprezentativac Srbije nam je ispričao još ikakav je pjevač, a kakav glumac i šta planira da radi po završetku karijere.
Živko Gocić bio je u srijedu gost redakcije MONDA. Posjetioci našeg portala su ga dobro "izrešetali" pitanjima, ali su po nešto imali da ga pitaju i novinari MONDA.
Naravno, najprije smo počeli od očekivanja na Evropskom prvenstvu u Hrvatskoj, koje startuje u nedjelju, a gdje vaterpolo reprezentacija Srbije brani srebrnu medalju. Aktuelni svjetski prvaci su u petak ujutru autobusom otputovali u Zagreb.
Mada su ovog ljeta bili vrlo uspješni, Gocić ne obećava da će se vaterpolisti iz hrvatske prijestonice vratiti sa zlatom. Kaže samo da će se boriti za medalju.
Mi (novinari MONDA) nikada nismo imali priliku da se popnemo na pobjedničko postolje. Opiši nam taj osjećaj kada se zbog tvog, odnosno uspjeha ekipe čiji si dio izvodi "Bože pravde".
"Intoniranje himne je nevjerovatan osjećaj, zbog toga i radiš sve ovo. To je nešto što svaki mladi sportista sanja da mu se desi. Meni se, srećom taj san ispunio, i zbog toga se jednostavno živi. Intoniranje himne na pobjedničkom postolju te jednostavno dovodi do suza. Jedva sam se suzdržao da ne zaplačem kada smo trijumfovali na Svjetskom prvenstvu", ispričao je Živko i emotivno dodao:
"Sjećam se kada smo se poslije osvajanja zlata u Rimu vozili otvorenim autobusom po gradu. Kod Arene sam vidio jednu ženu od pedesetak godina sa dvoje djece, svi su plakali. Nevjerovatan je osjećaj kada nekome doneseš suze radosnice. Šta čovjek može više da poželi?"
Da li, ipak, ima nešto što si poželio, a još nisi ostvario na sportskom polju?
"To su olimpijsko zlato i Evroliga sa Partizanom. Ovo drugo mi se vjerovatno neće pružiti prilika da osvojim".
Imao si dosta uspjeha i sa reprezentacijom i sa Partizanom, međutim poznato je da vaterpolisti nisu među najplaćenijim sportistima. Da li bi se mijenjao sa prosječnim NBA igračem, koji zarađuje mnogo više i sjedi na klupi?
"Naravno da se ne bih mijenjao, bez obzira na to što on ima milionski ugovor, jer novac nije garant sreće. Vjerovatno i taj prosječan NBA igrač želi da bude prvak svijeta, a to nije postigao. Nije sve u novcu, dakle".
Nije sve u novcu, ima nešto i u motivaciji, posebno kada je u pitanju nastup za nacionalni tim zar ne?
"Mi sportisti smo čudna sorta. Imamo adrenalin koji nas pokreće i motiviše, uz to igranje za svoju zemlju, možda je to ključna stvar. Naša prednost u odnosu na neke druge reprezentacija, koje to možda nemaju, je timski duh. Mi smo jedan divan spoj ljudi, svi smo super drugari, kao porodica. Kumovi smo jedni drugima, krstili smo međusobno djecu i družimo se van reprezentacije".
Šta bi bilo u slučaju da u nacionalnom timu nemaš nekoga s kim bi se družio, a znamo i za takve situacije?
"Ne bih zbog toga odustao od reprezentacije. Samo igranje za svoju zemlju je san svakog sportiste, velika odgovornost i ponos".
Istina je: štipamo se, grebemo se...
Selektora Dejana Udovičića često porede sa košarkaškim trenerom Duškom Vujoševićem. U čemu je njegova tajna?
"On je rastao sa nama i mi smo sa njim , vodio je generaciju koja je bila u Partizanu, a uporedo sa tim trenirao i mlađe kategorije reprezentacije. Zna nas u dušu, kao i mi njega. Zna kako da nam priđe i to je ustvari njegov najveći plus".
Kakva je situacija sa budućim naraštajem? Ko će zamijeniti Udovičića, Prlainovića, Gocića?
"Naravno da imamo mlađe igrače koji će nas naslijediti, ali ne želim da ih imenujem da se neko ne uvrijedi. Vjerujem da će nas stići i prestići i od srca ću se radovati njihovim uspjesima kada budem završio karijeru", rekao je 28-godišnji Beograđanin i dodao da planira da igra još četiri, pet godina.
Dakle, već razmišljaš i o "kačenju kapice o klin"? Hoćeš li živjeti od nacionalne penzije, kao svjetski prvak, ili već odvajaš neki kapital?
"Mi vaterpolisti imamo dva života, kao i većina sportista. Nismo u situaciji da kupimo deset, petnaest nekretnina i da imamo zagarantovani mjesečni prihod. A čak i da jesam, ne vjerujem da bih to uradio. Prije svega zato što želim da imam ispunjen dan i sad mi se dešava da kada imam pauzu dva, tri dana ne znam šta ću sa sobom. To je zapravo i moje najveće strahovanje kada je u pitanju završetak karijere. Trebaće mi novi izazov u životu".
A da se ponovo rodiš da li bi bio vaterpolista ili bi se bavio nekim drugim sportom?
"Da ponovo biram ne znam da li bih bio sportista. Ako bih baš morao da se mijenjam, onda bih bio neki košarkaš. Na primjer, volio bih da doživim ono što je Predrag Danilović i budem dio te ekipe", otkrio je Živko Gocić i dodao da je njegova druga velika strast u životu je muzika.
"Nekoliko godina sam kao dječak svirao harmoniku i žao mi je što nisam završio makar nižu muzičku školu. Na žalost, sada sam dosta toga i zaboravio da sviram. Ipak, prijatelji mi često kažu da sam `juke box`, jer znam sve vrste muzike. Dobro se provedem i na narodnjacima i na tehno žurkama, a bio sam i na mnogim rok koncertima u Beogradu i Evropi. To ipak ne znači da sam parti manijak!"
Da se vratimo još malo na vaterpolo. Kako odgovaraš na pitanja običnih ljudi o tome šta radite ispod vode? Uvriježeno je mišljenje da vaterpolisti ne sjeku nokte da bi se grebali.
"Pored toga što stalno imamo kontrolu, ljudi me često pitaju to za nokte. Ali, evo vidite da su isječeni! Pitaju me i da li se mi štipamo, hvatamo za genitalije... Moj odgovor na svako njihovo pitanje je: da", priča kroz smijeh Gocić.
Vjerovatno te često pitaju i o pravilima, ona nisu baš striktno definisana.
"I nas to opterećuje jer ne znamo koja su pravila. Na žalost, ne postoje kao u drugim sportovima jasna pravila, nego je 60-70% situacija slobodan sudijski kriterijum. Zato je, uopšte, nama vaterpolistima teško da običnim ljudima objasnimo neke situacije i da šira masa razumije vaterpolo".
Kako se dosta toga dešava ispod vode što arbitri ne mogu da vide, bolje prolaze teatralne face. Ko su najbolji glumci među vaterpolistima?
"U srpskoj vaterpolo školi zabranjeno je foliranje i agresija prema protivniku, ali zna se ko su najbolji glumci u svjetskom vaterpolu – Španci, Italijani, Grci. Sebe bih ocijenio kao solidnog glumca".
A koji vaterpolo je najbolji za oko?
"Mađarski vaterpolo je najatraktivniji, oni su kao NBA – plivaj i šutiraj. To je ono što publika voli da vidi i moram da priznam da se i meni najviše dopada".
(MONDO - A. Petrovski, P. Vujić, video: P. Stojanović)