Grbić za MONDO: Ne igram zbog statistike

Iz redova koji slijede saznaćete i šta će raditi posle igračke karijere i da li ga je stariji brat Vladimir tukao.

Gagarin: Da li si spreman da na SP igraš i manje od Vlada Petkovića, ako bude potrebe?

"Naravno, to uvijek! Nikada nisam jurio minutažu i ako je bolje za ekipu da igra Vlado, onda tako treba da bude. Na kraju krajeva, ovo je dugačko prvenstvo, igra se jako puno utakmica. Pozitivno je zbog nepredvidivosti, da kada nas skautiraju druge ekipe na znaju ko će da igra. Osim toga, dobro je da se odmorimo. Nemam sujetu izraženu u tome.

coa90: Kakva je atmosfera u ekipi s obzirom da rezultati na pripremnim utakmicama, očigledno, nisu na zavidnom nivou?

"Ne obraća se pretjerano pažnje na rezultat u pripremnom periodu, već je krajnji cilj da mi dođemo što spremniji na Svjetsko prvenstvo i da tamo počnemo da igramo dobro. Sasvim je normalno da u pripremnom periodu imamo poteškoća. Već sam rekao: hajde da mi izgubimo sve utakmice tokom priprema, ali da dođemo spremni i da napravimo bonus za sve poraze i da ih više nemamo u Italiji. To što sada gubimo me ne tangira, važno je da dobro treniramo."

NEDJA YEAH: Jel ti neostvarena želja svjetsko zlato i jel to jedini razlog što si produžio reprezentativnu karijeru?

"Ja ne sakupljam trofeje. Ne igram zbog statistike, ili da bih rekao da sam odigrao najviše mečeva, učestvovao na najviše svjetskih i evropskih prvenstava... Ne vuče me da igram zbog toga, ali ne kažem da bi mi se gadilo da se oprostim od reprezentativnog dresa sa zlatom na šampionatu sveta. Ipak, nije mi to imperativ zbog koga sam odlučio da nastavim da igram za reprezentaciju."

Nemanja 92: Da li misliš da imamo trenutno nekog igrača koji može da te zamijeni i ko bi to bio po tvom mišljenju?

"U samom startu ljudi griješe jer porede na primjer Vlada Petkovića i mene. Različiti smo i ne treba tražiti od njega da bude kao ja. Ne treba tražiti novog Nikolu, novog Ivana. Pa ni mali (Saša) Starović nije kao Miljković, ali on ima neke druge kvalitete. Ni ja u startu nisam bio kao Mirko Čulić, koga sam zamijenio u reprezentaciji. Niti sam ga ja imitirao, niti me je iko poredio sa njim. Već godinama unazad ponavljam da su ovi momci najbolje što imamo."

Nina87: Da li mislite da mlađi odbojkaši mogu da naprave uspjehe sa reprezentacijom koje ste Vi i Vaša generacija dostigli?

"Poređenja sa ranijim generacijama nisu niti konstruktivna niti afirmativna. Nadam se da je bronza u Svjetskoj ligi samo prva u nizu i važno je za njihovo samopouzdanje da su osjetili da to mogu. Nisam od onih koji se plaše da će mlađe generacije biti bolje."

Nikola: Da li sebe vidiš kao kapitena u Londonu 2012? Ako je odgovor NE,da li se vidiš kao selektor reprezentacije upravo u Londonu?

"U Londonu neću biti selektor, sigurno. Mi imamo selektora kome važi ugovor do Olimpijskih igara i s obzirom da mu dobro ide zašto bi se išta mijenjalo."

Player: Da li ćeš praviti neki oproštaj, npr. u Pioniru, da dođemo i da te ispratimo kako dolikuje jednom od najvećih srpskih sportista ikada?

"Ja ću nastaviti da igram za klub. Ne znam kako bi to mogli da upakujemo revijalnu utakmicu kao opraštanje od reprezentativnog dresa. Nije da mi nije padalo na pamet, ali sada je sve u domenu razmišljanja.

Maja: Da li profesionalni sportista ima problem po završetku karijere ako je sport jedino što zna da radi? Koji su tvoji planovi po završetku karijere?

"Profesionalnost se ogleda u tome da ja 100% budem posvećen sportu, ali ja ne dobijam penziju kada završim time da se bavim. Nemam pojma kako se grade kuće ili prodaju brodovi, a ne mogu da u svojoj 35. ili 40. godini. Evo već 25, 30 godina se bavim sportom i to je milje u kome maltene provodim život. Zbog toga meni nije strana ideja da ostanem u sportu, e sad ne znam da li ću biti trener, menadžer ili funkcioner u nekom klubu. To je svijet koji ja poznajem i tu sam stekao ime. Od svoje 19. godine razmišljam o tome šta ću raditi kada završim sa igranjem, ali ni dan danas nemam konkretan odgovor. Definitivno ne želim da sjedim skrštenih ruku", ispričao je Grbić i detaljnije se osvrnuo na trenerski poziv:

"I u Italiji me stalno pitaju kada ću da postanem trener. Znam da imam afiniteta ka tom poslu, jer ukazujem mlađima na greške, kako da to poprave i poboljšaju performanse celog tima. Ipak, trenerski posao zahtjeva mnogo više, a to je cjelokupna organizacija rada na treninzima i u teretani, na fizičkoj i taktičkoj pripremi. Sa aspekta igrača, ja kada završim utakmicu odem sa društvom na picu, imam slobodan dan, a trener to vrijeme koristi da analizira igru ekipe i osmisli kako da ona bude još bolja. Definitivno, mislim da bih imao afiniteta prema tome. Za sada ne razmišljam ozbiljno u tom pravcu. Ali sve zavisi od okolnosti u momentu kada budem prestao da se bavim odbojkom. Možda dođe ponuda od kluba koji ima dobre ambicije. Druga je stvar da krećem od drugoligaške ekipe, i dok dođem do prve lige dugačak je put. Zato kažem da će od više stvari zavisiti čime ću se baviti kada završim karijeru."

Novosađanin: Da li postoji šansa da se vratiš u Vojvodinu da završiš karijeru i možda neko mjesto u rukovodstvu kluba?

"Nema šanse. Ja već godinama igram vrhunsku odbojku i mislim da bi za mene bio stravičan stres kada bi moj nivo za toliko pao. Ovo nije nipodaštavanje srpske odbojke, ali je nivo kvaliteta zaista nemjerljiv. A što se tiče mjesta u upravi, čekam da završim karijeru pa da vidim da li će biti ponuda u tom smislu."

Miloš: Koji poraz reprezentacije te najviše boli?

"Možda onaj u Japanu 1998. Cijelo prvenstvo smo odigrali u jednom dahu, bili smo fantastični, priredili smo senzaciju plasmanom u finale. Igrali smo protiv Italije, koju smo u grupi pobijedili 3:0. Taj poraz mi je teško pao, jer sam tada sa 25 godina imao osjećaj da mi se nikada više u životu tako nešto neće ponoviti."

Kiki: Kad pogledaš unazad, da li se kaješ zbog nečega, bilo to privato ili vezano za karijeru?

"Bilo je situacija kada sam se u momentu kajao, ali sam kasnije shvatio da je to bila najbolja moguća odluka. Konkretan primjer je moj prelazak u Trevizo, kada sam imao 27 godina. Sisli je trofejna ekipa i želio sam da osvojim skudeto. Uletio sam u ekipu u kojoj su bili poremećeni odnosi. Te godine smo osvojili sve druge trofeje, bili privi u regularnom dijelu sezone, ali su nam se pred plej of povrijedila dva primača i na kraju nismo bili šampioni Italije. Mene su okrivili za neuspjehe i dobio sam šut kartu. Tada je to bila katastrofa za mene, ali tri mjeseca kasnije sam osvojio olimpijske igre. Iz tog iskustva sam postao potpuno drugi čovjek i puno je uticalo na moju karijeru."

Batman: Koji je najbolji igrač, po tebi, sa kim si zajedno igrao u ekipi?

"Ne bih pravio kategorizaciju, jer u svakom klubu sa kojim sam igrao mi je bilo lijepo da igram. Od Rafe Paskvala, Bernardija, Papija, Mastranđela, Huantorene, Kažickog... A neko ko mi potpuno odgovara na terenu i van njega je bugarski korektor Vlado Nikolov. On je čovjek koji mene jako cijeni. Ima svoje ideje i istrajan je, vrlo je rigorozan u sprovođenju taktičke discipline. On je ove godine sebi smanjio platu da bi mene doveo iz Trentina u Kuneo. Rizikovao je ogroman novac za premije zato što je vjerovao da kada dođem ja mi ćemo da osvojimo trofej. I uspjeli smo da uzmemo CEV kup."

Marko_10: Da li znaš pravila odbojkaške igre od reči do reči? Bukvalno u zapetu?!

"Ne, definitivno. Jedno od pitanja na DIF-u je koliko kvadratića ima odbojkaška mreža. I sad da pitaš sve odbojkaše nema šanse da će da ti kaže, bolji će biti neki student nego mi. Naravno da osnovna pravila moraju da se poznaju: kako se mijenjaš, kada ulazi libero..."

D. Petrović: Da li misliš da bi bilo dobro da se i u odbojci uvede "sokolovo oko" kao u tenisu?

"Ah... Ah...", najprije je Nikola više puta uzdahnuo kada smo pročitali ovo pitanje, a onda dodao:

"U Poljskoj su na finalu kupa i prvenstva uveli praksu da imaju kamere po linijama, postoje dvojica sudija za zapisničnim stolom koji gledaju samo to. Jednom po setu imaš pravo na čelendž. Na prošlogodišnjem finalu kupa, primjera radi, od petnaestak intervencija jedno 12 puta su bili u pravu. Donekle se slažem sa držanjem do tradicije da su i sudije sastavni dio igre, ali nepravda može da boli. Posebno mene. Jedna sudijska greška u posljednjim minutama meča postaje mnogo teška i odlučujuća za krajnji rezultat. Uopšte nije lijepo kada se ti mjesecima pripremaš za neko takmičenje i onda previd nekog spoljnog faktora bude presudan za plasman."

Bataika: Da li se čuješ sa Vujovićem?

"Goran i ja smo od 13. godine igrali u različitim reprezentativnim selekcijama, on je jedan od ljudi sa kojima se najbolje razumijem na terenu. Još uvijek igra u Latini, tako da se povremeno čujemo telefonom i vidimo."

MarkoČačak: Je l' te tukao Vanja?

"Ma, jok. Ma, kakvi. Ne."

Da li imaš neku manu?

"Ko nema mane? To je ljudski."

Miloš: Voliš li da popiješ nešto u slobodno vrijeme i šta?

"Volim da popijem, ne da se napijam. U Italiji sam otkrio crveno vino. A i zdravo je."

Cizik: Kako da odvedem u krevet koleginicu koja obožava odbojku i loži se na odbojkaše? Ja, naravno ne treniram, ali znam osnovna pravila.

"Pa... obuci dres!", našalio se Nikola.

Dexter: Da li ti je neko rekao da ličiš na Dejvida Duhovnija?

"Ne, ali mi je više njih reklo da ličim na Džonija Storma, koji glumi u filmu Fantastična četvorka."

(MONDO - A. Petrovski, foto: MN Press)