Atletičarka Ivana Španović je gostujući u MONDU otkrila o čemu razmišlja na zaletištu, zašto je morala da napusti Zrenjanin, da li joj smeta što je ljudi doživljavaju kao atraktivnu djevojku.
Nakon što su čitaoci MONDA pitali Ivanu Španović uglavnom o privatnom životu, svjetska juniorska šampionka, evropska juniorska vicešampionka, univerzitetska prvakinja, učesnica OI 2008, tri ovosezonska mitinga Dijamantske lige i državna rekorderka u disciplini skok u dalj nam je uglavnom pričala o svom putu ka uspjehu.
Na stadion je prvi put došla sa sedam godina. Prisjeća se da je sa drugom i probala sve discipline, osim bacanja. Kako se i njena mama svojevremeno bavila skokom u dalj, logično to je disciplina u kojoj je odmah bila najbolja, tako da se tu i zadržala. Kaže da je privlači višeboj, ali da je on izuzetno naporan i "ne zna da li bi imala hrabrosti da se njime bavi".
Ističe da joj podrška publike veoma znači, a svoju izjavu da sama sebi predsavlja najvećeg rivala objašnjava ovako:
"Takmičim se sa svojim očekivanjima i sama sa sobom. Trudim se uvijek da dam svoj maksimum. Imam neki ritual, uvijek iste stvari govorim sebi. Pošto ne ide uvijek onako kako zamislim govorim sebi da će sve biti u redu, čak i da ne ispunim očekivanja sebe i drugih. Uvijek traže od mene da obećam više nego što mogu da ispunim, a realno vrijedim. To me najviše optereti. Ne optereti me to da li ću pobijediti ili uzeti medalju, nego da opravdam očekivanja".
Zato Španovićeva i ne želi da obeća medalju na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. Kaže da joj je cilj da traje i da se sa posebnom pažnjom priprema za London i Rio de Ženairo četiri godine kasnije.
Nakon učešća na Olimpijskim igrama u Pekingu Ivana je glasno razmišljala o odlasku u inostranstvo, kako bi stekla uslove da napreduje i postiže vrhunske rezultate i u seniorskoj konkurenciji. Dve godine kasnije, Španovićeva kaže da to ne znači da bi nastupala za neku drugu zemlju.
"Imala sam ponude, svake godine dobijam od koledža iz Amerike, Španaca, ali sam rekla ljudima iz Saveza da mi ih ne prosljeđuju. Sigurno bih imala bolje uslove, ali više vjerujem svom i trenerovom radu, nego uslovima koje bih tamo dobila. Zato što poznajemo jedno drugog, radim cijeli život sa njim. Malo teže dolazim do rezultata, ali sve dok ih ima nema potrebe da išta mijenjam."
Državu neće mijenjati, ali bila je primorana da promijeni grad. Evo i zašto...
"Iz Zrenjanina sam otišla jer su me drugi treneri Proletera smatrali kao prijetnju za ostale atletičare, da oni nisu mogli da dođu do izražaja od mene. Zaključavali su svlačionice, teretane, mijenjali brave... Nisam se osjećala tamo poželjnom, a i nisam imala gdje da treniram, tako da sam prešla u Novi Sad."
Studentkinja druge godine poslovne ekonomije od marta živi u Novom Sadu u stanu koji je još 2008. kada je postala juniorska svjetska šampionka dobila od tog grada.
Kaže da joj upravo "srpska Atina" odgovara po načinu života i da joj je draža nego Beograd. U prijestonici je rado viđen gost i u javnom životu, ali Ivana kaže da ne voli svuda da se pojavljuje posebno kada za to nema povoda.
Poželjna je i između ostalog zbog svoje atraktivne pojave.
"Posljednjih nekoliko godina kako sam počela da ostvarujem rezultate ljudi su me zapazili. To je između ostalog zbog moje frizure koja se jako često mijenja. Prija mi pažnja, kako god izazvana, ali mi je sport prioritet. Draga mi je što me ljudi najprije znaju kao atletičarku, pa tek onda kao lijepu ili interesantnu, svejedno", odgovara 20-godišnja Ivana Španović.
(MONDO - A. Petrovski)