RiTE Ugljevik ne može koristiti bilo koju vrstu uglja. Inženjer objašnjava zašto je neophodan termomiks i šta otežava pokretanje termoelektrane.
Premijer Republike Srpske Savo Minić najavio je da će biti obezbijeđen ugalj i da bi Rudnik i Termoelektrana (RiTE) Ugljevik trebalo da počne sa radom u roku od najviše deset dana, ali nije precizirao odakle će ugalj biti nabavljen i po kojoj cijeni.
Kada je novinar BHRT-a Vladimir Šušak postavio pitanje o porijeklu i cijeni uglja, umjesto odgovora reagovao je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, koji je novinaru poručio da nije javnost i da ga BHRT ne interesuje.
Međutim, problem nije samo u nabavci uglja, već i u njegovim tehničkim karakteristikama, zbog kojih se rad termoelektrane ne može jednostavno pokrenuti korišćenjem bilo koje vrste uglja.
Kako za CAPITAL objašnjava inženjer dobro upućen u ovu oblast, koji je insistirao na anonimnosti, ložište, filteri i šljakeri u termoelektrani projektuju se i podešavaju prema karakteristikama uglja za koji je postrojenje namijenjeno.
"Filteri i šljakeri u TE Ugljevik podešeni su prema uglju iz Ugljevika, odnosno prema njegovoj kalorijskoj vrijednosti, količina pepela, učešću nečistoća poput sumpora i drugim tehničkim karakteristikama", objašnjava sagovornik.
Prema njegovim riječima, termoelektrane ne koriste isključivo neku drugu vrstu uglja, već se pravi takozvani termomiks, odnosno mješavina domaćeg uglja i uglja iz drugog izvora.
"Termomiks se pravi tako da se 10-20 odsto tog drugog uglja miješa sa domicilnim ugljem prema čijim karakteristikama je podešeno i projektovano ložište. To znači da se ne može dovesti bilo kakav ugalj i ložiti, već se može 10-20 odsto tog uglja dodati uglju iz Ugljevika, a rudnik u Ugljeviku trenutno nema ni minimalne količine nakopanog uglja", navodi inženjer.
Koji ugalj bi mogao da se koristi?
Kao moguće izvore dodatnog uglja sagovornik navodi Bukovu Kosu kod Prijedora, koja je pod koncesijom firme Drvo-Export, iza koje stoji teslićki biznismen Srđan Klječanin Rufi, te rudnik Kamengrad kod Sanskog Mosta, kojim raspolaže kompanija Lager iz Posušja.
Kao primjer navodi Termoelektranu Kakanj, koja uz ugalj iz Kaknja i Breze koristi i ugalj iz Kamengrada, ali samo kao dio mješavine.
"TE Kakanj pored uglja iz Kaknja i Breze za koji je projektovano ložište koristi i ugalj iz Kamengrada, ali isključivo kao dio termomiksa u kojem ugalj iz Kamengrada čini 10-20 odsto", objašnjava sagovornik.
Ugalj se, dodaje, može nabavljati i na međunarodnom tržištu, uključujući Rumuniju i Bugarsku, odakle bi se mogao dopremati baržama do Brčkog. Moguća je i nabavka sa udaljenijih tržišta, uz transport preko luke Ploče.
Ipak, ključni problem ostaje nedostatak uglja iz Ugljevika, koji bi trebalo da čini osnovu mješavine.
"Međutim, osnovni problem je nedostatak uglja iz Ugljevika s kojim treba da se miješa nabavljeni ugalj. To dalje govori da se problem u RiTE Ugljevik može riješiti samo nabavkom dodatne mehanizacije o čemu su juče govorili Dodik i Minić, pri čemu su propustili da kažu ko je odgovoran što je taj sektor u RiTE Ugljevik za dvije decenije njihove vladavine potpuno desetkovan", zaključuje inženjer.
Vršilac dužnosti generalnog direktora RiTE Ugljevik Žarko Novaković kratko je porukom odgovorio da se za više informacija treba obratiti generalnom direktoru Elektroprivrede Republike Srpske Luki Petroviću. Petrović nije odgovarao na pozive portala CAPITAL.
