Irena Sendler (1910-2008), Poljakinja koja je iz Varšavskog geta u Drugom svjetskom ratu spasila oko 2.500 jevrejske djece, umrla je 12. maja 2008. godine.
Poznata pod pseudonimom Jolanta, Irena je bila socijalna radnica, koja se protivila diskriminaciji Jevreja.
Nakon okupacije Poljske, iskoristila je svoju poziciju i poznanstva kako bi pomogla žrtvama okupatora. Pomagala je Jevrejima u getu gdje su teški higijenski uslovi i glad oduzimali živote.
Organizovala je bijeg iz logora i sigurna mjesta za skrovišta, a kada je 1942. godine osnovana organizacija "Žegota",koja je pripadala poljskom pokretu otpora, postala je jedan od njenih glavnih aktivista.
Irena je, koristeći svoj posao - nadziranje sanitarnih uslova - izvodila djecu sakrivajući ih na različite načine.
Sva spasena djeca zbrinuta su u sirotištima i u porodicama koje su bile spremne da pomognu.
Gestapo je uhapsio Irenu Sendler 1943. i, nakon što je teško pretučena, osudio je na smrt.
Članovi organizacije "Žegota" uspjeli su da oslobode Irenu podmićivanjem stražara, ali su joj u zatvoru prethodno polomili ruke i i noge i onda je ostavili u šumi.
Prije toga, nacisti su već zalijepili plakate na kojima je pisalo da je Irena pogubljena.
Nakon rata ona je iskopala teglice u koje je spremala papiriće sa podacima o svakom spasenom djetetu kako bi pronašla njihove roditelje, ali većina ih je već bila pogubljena u koncentracionom logoru Treblinka.
Do 1999. godine svijet nije znao za Irenu i njen život. Te godine četvoro studenata iz SAD započelo je svoj projekat za Dan nacionalne istorije i otkrilo istinu o Ireninom podvigu.
Godine 2007. nomininovana je za Nobelovu nagradu za mir, a poljski parlament odao joj je počast za "organizovanje spasavanja najbespomoćnijih žrtava nacističke ideologije - jevrejske djece".
Umrla je 2008. godine u 98. godini.
Irenin humani čin podsjeća na još veći podvig Diane Budisavljević, koja je iz ustaških konclogora u Drugom svjetskom ratu spasila oko 12.000 srpske djece.
