Promijenio je Rusiju, da li će i sebe

Svijet ne bi trebalo da strahuje od ponovnog izbora Vladimira Putina (60) za predsjednika Rusije, smatraju analitičari, jer se u godinama koje je proveo kao predsjednik i premijer pokazao kao garant stabilnosti zemlje i kao čovjek otvoren za širenje ekonomske saradnje.

Sve drugo je unutrašnje pitanje Rusije i njenih građana koji su više nego jasno njemu i svim drugim političarima u zemlji stavili do znanja šta sve treba da se promijeni u ekonomskoj i političkoj sferi.

Od kada je prvi put izabran za predsjednika prije 12 godina, Putinova politička karijera i popularnost u ruskom narodu neprestano je rasla, a uporedo sa njom i moć Rusije, koja se tokom devedesetih godina našla na veoma niskim granama.

Putin je rođen 7. oktobra 1952. u tadašnjem Lenjingradu.

Završio je Pravni fakultet.

Osamdesetih godina prošlog vijeka radio je kao agent KGB u Njemačkoj.

Prvi predsjednika vlade Sankt Peterburga postao je 1994, a od 1996. godine je u Kremlju gdje je do 2000, kada je prvi put postao predsjednik Rusije, obavljao više dužnosti.

U periodu od 1996. do 2000. godine bio je direktor Federalne službe bezbjednosti, ali i predsjednik Vlade (od avgusta do decembra 1999. godine).

Drugi predsjednički mandat osvojio je 2004. godine.

Oženjen je i ima dvije kćerke.

Kada se ponovo nađe u Kremlju, Putin ali i Rusija će se suočiti sa novim izazovima potpuno različitim od onih prije 12 godina kada su kriminalne bande harale ulicama, cijena nafte na svjetskom tržištu bila niska i kada je bjesnjela oružana pobuna u Čečeniji.

U njegovom predizbornom programu dominirala su obećanja da će se obračunati sa korupcijom, siromaštvom, nekompetentnošću državnih činovnika, da će pokrenuti industriju i povećati ulaganja u obrazovni sistem, kao i da će modernizovati armiju i učiniti je najmoćnijom u svijetu.

Zvižduci Putinu uoči decembarskih parlamentarnih izbora u Olimpijskom centru u Moskvi gdje se on obratio publici bokserskog meča, bili su prvi očigledan znak da on više ne uživa prijašnje, takoreći apsolutno povjerenje građana.

Prvi put od početka državničke karijere Putin je aktivno učestvovao u predizbornoj kampanji i prvi put se svojim pristalicama obratio na predizbornom mitingu, ali to je istovremeno zvučalo i kao svojevrsno obraćanje međunarodnoj zajednici.

Tokom kampanje Putin se nije sučeljavao sa protivkandidatima niti ih je pominjao imenom.

Zato je iskoristio priliku da otkrije neke podatke iz svoje biografije koji su bili nepoznati javnosti - da je tajno kršten kao beba i da je imao starijeg brata koji je umro tokom opsade Lenjingrada u Drugom svjetskom ratu.

Modernizacija Rusije trebalo bi da bude njegov prioritet.

Privredna, vojna, ekonomska, ali i politička, jer je sasvim jasno da srednja klasa ruskog društva koja je formirana u godinama Putinove vlasti ne želi samo čvrstu ruku u Kremlju, nego i nekoga ko će umjeti da odgovori na narasle demokratske potrebe.

Više puta je ponovio da će voditi bespoštednu borbu protiv terorista, a čuvena je njegova izjava od prije nekoliko godina da će teroriste pronalaziti i "tamaniti po klozetima" ako treba, a u njegovu odlučnost da se obračuna sa njima ne treba sumnjati.

Kada je riječ o odnosima sa SAD, Putin je jasno stavio do znanja da je protivraketni štit kamen spoticanja i zatražio da pored usmenih uvjeravanja dobije i pisane garancije da taj sistem neće predstavljati prijetnju za Rusiju.

Za američkog predsjednika Baraka Obamu izjavio je da vjeruje da je "iskren čovjek" i da je njegov predlog o "resetovanju" odnosa između Moskve i Vašingtona zaista bio iskren, iako činjenice govore da su ovi odnosi na najnižoj tački od vremena hladnog rata.

Kada je riječ o Srbiji, a posebno o pitanju Kosova, tu ne treba očekivati ni najmanje odstupanje od onoga što su Putin i ruska vlada na čijem je čelu proveo posljednje četiri godine govorili i radili, prije svega u Ujedinjenim nacijama, gdje su se principijelno zalagali za nenametnuta rješenja i kompromis prihvatljiv za sve.

Izgradnja Južnog toka u kojoj je Srbija čvorna tačka na Balkanu, ne bi trebalo da bude sporna.

To potvrđuju i posljednje izjave čelnika Gasproma koji najavljuju da će realizacija tog projekta biti započeta krajem tekuće godine, upravo prema Putinovom nalogu.

(Tanjug)