Ne postoji nijedan razlog da danas ne pojedete slatku lubenicu. Međutim, na tom putu postoje izvjesne poteškoće.
Za znanje o kome je ovdje riječ ne postoji kurs, škola niti fakultet. To se ne nasljeđuje, niti prenosi s koljena na koljeno. Ono pripada samo rijetkima i oni ga ljubomorno čuvaju, ako ga uopšte posjeduju.
Riječ je, naravno, o vještini odabira i kupovine, dobre, slatke lubenice.
Jovan Dučić u "Blagu cara Radovana" tvrdi da je dobru ženu teško naći kao izvor nafte u svome dvorištu, ali čuveni pjesnik u podebeloj knjizi životnih iskustava nigdje ne navodi: kako naći i potrefiti dobru lubenicu.
A s lubenicom je kao sa ženom, slaže se jedan od uličnih prodavaca u Banjaluci.
''Ma nema šanse da pogodiš. Sve je to džaba. Moraš imati sreće i gotovo."
Vještine koje je narod vijekovima baštinio kod biranja lubenice i danas su iste. Lubenica se prvo pridigne, okreće, obrće, ''vaga'' rukama. U proces analize zatim se uključuju naprednije tehnike: kuckanje i slušanje unutrašnjosti lubenice (ako malo zvoni znači da je zrela).
''Lupka narod, kucka, gleda, njuši, ali to je sve 'nako. Nema tu mnogo vajde'', uporan je naš sagovornik u potkopavanju teorije.
Iskusniji znalci nakon kuckanja primjenjuju provjerenu metodu utvrđivanja u kakvom je stanju repić lubenice, pa kakve je boje ''trbuh'' - ako je rep suv, a trbuh žut, lubenica je zrela i slatka jer je ''dovoljno'' odležala.
''Ma kakvi, rep može biti suv i zbog drugih stvari, a ne samo zbog zrelosti lubenice'', opovrgava i ove naučne dokaze prodavac iz Banjaluke. Ponegdje je dozvoljena i radikalna opcija izrezivanja trokuta lubenice da mušterija proba, pa se ''čep'' kasnije vrati.
Slično kao kod utvrđivanja čvrstine uskršnjeg jajeta, izgleda da kod odabira lubenice ipak važi ''princip ćorave koke'', koja jednom mora ubosti dobar rezultat. Svako ko je jednom ili, nedaj bože, dvaput, potrefio zrelu lubenicu, kasnije raširi svoj princip među poznanicima pa se tajna vještina odabira lubenice širi nekontrolisano kroz mase.
Ne želeći da teret odgovornosti izbora lubenice drže na svojim plećima (i duši) pred prijateljima, braćom, kumovima, ženama i svekrvama, ''nač čovjek'' obično izbor prepusti prodavcu, koji otprilike po kilaži izabere primjerak koji mušterija hoće.
Izbor je na svim tezgama sličan. Postoje obične, tamnije lubenice i manje i svijetlije koje su nešto skuplje. Većina ih stiže iz Grčke.
S ekonomske strane gledajuću, prodavci na banjalučkim ulicama kažu da ''prodaja svake godine ide sve slabije i da izgleda da narod nema para ni za lubenicu".
Lubenica je veoma zdrava i organizmu višestruko korisna. Biljka pripada porodici tikvi, pa je ona ustvari povrće, a ne voće. Tvrdi se da sadrži vitamin C, vitamin A, kalijum i magnezijum i puno vode. Lubenica stimuliše rad bubrega i pogoduje izbacivanju toksina iz organizma. Od ''super moći'', navodi se da lubenica sadrži citrulin koji opušta krvne žile i tako ustvari pozitivno utiče na libido! Iako ih neki izbacuju dok jedu, ni košpice lubenice nisu štetne.
Lubenica nije štetna ni ako se jede u velikim količinama i možete slobodno da pojedete 2-3 kile sami. Lubenica je pravi praznik među poslasticama - ima je mnogo, jeftina je i veoma zdrava, pa ne postoji nijedan razlog da danas ne kupite jednu. Srećno sa odabirom.
(MONDO)