Svaki četvrti student (nije) platio ispit!

Rezultati istraživanja nevladine organizacije Transparency International BiH (TI BIH) pokazalo je da studenti i profesori imaju veoma različito mišljenje o postojanju korupcije na fakultetima u BiH. Dok studenti mnogo ozbiljnije shvataju problem korupcije i njene posljedice po kvalitet obrazovanja, profesori smatraju da je korupcija prisutna u izolovanim slučajevima i da nema velikog uticaja na kvalitet diploma i znanja.

TI BiH predstavila je danas u Banjaluci rezultate istraživanja o stavovima nastavnog osoblja i studenata o korupciji na univerzitetima, kao i o upoznatosti nastavnog osoblja sa antikorupcijskim propisima.

Apsolutna većina anketiranih studenata (56 odsto) korupciju vidi kao veoma raširenu pojavu, pa čak i kao dominantno obilježje visokog obrazovanja u BiH, a skoro svaki četvrti student imao je lično iskustvo korupcije - ili je platio na neki način polaganje ispita, ili je to od njega traženo. Sa druge strane, velika većina nastavnog osoblja na fakultetima u BiH, njih 61,4 odsto, smatra da je riječ o izolovanim slučajevima u kojima učestvuje relativno mali broj ljudi.

Istraživanje je realizovano kvantitativnom i kvalitativnom metodom, kroz fokus grupe na kojima su učestvovali nastavnici i studenti, kao i kroz anketiranje studenata i osoblja na uzorku od 2.000 ispitanika sa javnih i privatnih univerziteta širom BiH. Anketoranje je izvršeno u Sarajevu, Banjaluci, Zapadnom i Istočnom Mostaru, Bihaću, Tuzli, Zenici, Istočnom Sarajevu, Travniku, Brčkom i Bijeljini.

Studenti kao najrsprostranjenije oblike korupcije vide: davanje/dobivanje pozitivne ocjene za novac ili neku drugu naknadu, dobijanje ocjene na osnovu rodbinskih i porodičnih veza, uslovljavanje izlaska na ispit kupovinom knjiga, različite oblike nezasluženog dobijanja ocjena, kada nastavnici i ostalo osoblje "guraju" svoju djecu kroz studij, narušavanje pravila o davanju potpisa i sticanju prava na izlazak na ispit, kao i različiti oblici "sumnjivog" upisa na fakultet.

S druge strane, osoblje iskazuje dodatnu osjetljivost prema nezasluženom napredovanju nastavnika u karijeri i narušavanje propisanih pravila u obrazovnom procesu.

Korupciju na fakultetima, po uvjerenju studenata, najviše pogoduju: održavanje ispita u četiri oka (bez svjedoka), a koji se najčešće održavaju u kabinetima, usmeno ispitivanje, nepridržavanje zakazanih ispitnih termina i neformalna druženja studenata sa nastavnicima i asistentima na kojima se razvijaju neprincipijelne relacije.

Studenti su skloni da odgovornost za neefikasnost u suzbijanju korupcije potražiti od nadležnih ministarstava za obrazovanje i pravosudne organe, a osoblje prvenstvenu odgovornost vidi kod upravljačke strukture univerziteta.

Kod studenata je veoma prisutna svijest o štetnom uticaju korupcije, kako na kvalitet znanja koje se dobije na faklutetima, tako i na reputacijuz diploma i to kod njih izaziva snažnu negativnu afektivnu reakciju koja se kreće od demotivisanosti i ciljne dezorjentisanosti, do straha za budućnost.

Najveća je grupa studenata studenata (36 odsto) koja smatra da aktuelni obim korupcije na njihovom fakultetu veoma mnogo ugrožava kvalitet (nivo) znanja, odnosno da iza većine diploma ne stoji znanje. Istovremeno je najmanja grupa koja smatra da je uticaj minimalan, odnosno da je većina diploma zarađena na osnovu znanja. Kod osoblja je mišljenje obrnuto - 36 odsto osoblja smatra da korupcija nema veliki uticaj na kvalitet diploma.

Za većinu osoblja korupcija je neprihvatljiva, a za studente - prihvatljiva. Naime, većina osoblja odbija svaku mogućnost da pribjegnu korupciji, a znatno je manji broj onih koji bi to ipak učini u posebnim okolnostima.

Sa druge strane, veliki broj studenata (46 odsto) bi ipak pribjeglo korupciji ukoliko ne bi bilo drugog načina da polože ispit, te smatraju da ovaj stav dijeli većina njihovih kolega.

Kod studenata i osoblja nema značajnije razlike u procjeni posvećenosti nadležnih društvenih struktura antikoruptivnom djelovanju - prevladava mišljenje da, kod odgovornih i kod onih koji bi doprinijeli promjeni, nema iskrene namjere da nešto ozbiljno poduzmu.

Istraživanje TI BIH pokazalo je i različita shvatanja pojma korupcije, tj da je slika korupcije u visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, kompleksna, neujednačena, u pojedinim aspektima protivrječna i još uvijek nedovoljno izoštrena.

Istraživanje o upoznatosti zaposlenih na univerzitetima sa antikorupcijskim propisima pokazalo je visok stepen neupućenosti u konkretne propise koji se odnose na korupciju na visokoškolskim ustanovama, te da velika većina zaposlenih nije upućena u to da li se na njihovim matičnim univerzitetima sprovode antikorupcijske aktivnosti, te koji je stepen njihove primjene.

Razlozi za ovakvo stanje su, prema odgovorima zaposlenih, nepostojanje interesovanja za sprečavanje korupcije u akademskim vodama (8,2 odsto), neefikasnost sistema i resursa da u praksi primjene propise (5,1 odsto), konfuzija usljed neregulisane pravne regulative odnosa države, entiteta i kantona (4,3 odsto), opšta društvena kriza (3,9 odsto) ili činjenica da menadžment univerziteta ne percipira određene radnje kao korupciju (2 odsto).

Svi navedeni rezultati ukazuju na to da na unioverzitetima još uvijek nema sistemskog pristupa borbi protiv korupcije, te da se ona zasniva samo na pojedinačnoj volji pojedinaca da se izbore s ovom pojavom. Upravo zbog zoga će pprovedena istraživanja biti osnova za dalje aktivnosti TI BiH u oblasti prevencije korupcije u visokom obrazovanju, a prije svega kao saznanja na osnovu kojih će se kreirati antikorupcijski planovi na čije usvajanje se obavezalo osam javnih univerziteta u BiH.

(Siniša Stanić, MONDO)