Oko 45 odsto zaposlenih u javnom sektoru Republike Srpske predstavlja čisti višak i opterećenje za sistem, dok pojedina preduzeća već tonu prema stečaju i potpunom kolapsu, upozoravaju ekonomski stručnjaci.
Dok se u javnim preduzećima i administraciji decenijama nagomilavaju partijski kadrovi, sa najviših adresa ponovo stižu najave o uvođenju reda, ovoga puta kroz akciju pod nazivom „trijaža zaposlenih“.
Ipak, uprkos učestalim obećanjima vlasti da će javni sektor očistiti od onih koji primaju platu, a ne dolaze na posao ili borave na egzotičnim destinacijama, konkretni rezultati i sankcije izostaju već godinama.
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik ponovo je aktuelizovao ovu temu porukom da u zgradi Vlade Republike Srpske ima malo onih koji su posao dobili zahvaljujući svojoj stručnosti.
– Svako ko radi u toj zgradi mora pokazati da je narodni čovjek. Malo je njih tu došlo s obzirom na to da je stručnjak. Mnogi su zaposleni po ovakvim ili onakvim odnosima… Vjerovatno tu već ima značajan broj viškova koje moramo riješiti što prije moguće. Moramo uvesti automatizaciju u administraciju, moramo učiniti veću odgovornost – poručio je Dodik, naglašavajući da grupa ljudi koja koči procese mora otići.
Slična obećanja o davanju rokova rukovodiocima, zabrani zapošljavanja stranačkih kolega „za ručicu“ ili rješavanju problema radnika koji „ne mogu na sunce ili čučnuti“ stizala su i ranije od bivšeg premijera Radovana Viškovića i sadašnjeg premijera Save Minića.
Ekonomista Milenko Stanić objašnjava da se partijska struktura u javnom sektoru gradi u dugom vremenskom periodu, od izbora do izbora, od lokalnih do opštih, zbog čega preduzeća jedno po jedno dolaze na ivicu propasti, piše Srpskainfo.
– Procjene su da je taj broj u Republici Srpskoj negdje oko 45 odsto ukupno zaposlenih u javnom sektoru, imajući u vidu i administraciju i javna preduzeća. Višak radnika je jedan od ozbiljnih faktora koji dovodi do teškoća u poslovanju tih javnih preduzeća i iskazivanja gubitaka. Željeznice su već u definitivno izgubljenoj trci i pitanje je ko će prvi saopštiti da moraju ići u stečaj. Šume su takođe daleko otišle i pitanje je da li postoje mehanizmi da se to preduzeće postavi na zdrave osnove. Elektroprivreda, a pogotovo pojedina zavisna preduzeća, termoelektrane i hidroelektrane, takođe su na ivici propasti i kolapsa – upozorava Stanić.
On otkriva i frapantne detalje o lažnim radnim mjestima i fiktivno zaposlenim kadrovima, kao i o apsurdnim mjerama iz prošlosti.
– U svakom javnom preduzeću imamo one koji uopšte ne dolaze na radno mjesto, pa čak žive izvan ove zemlje, a vode se kao zaposleni, ali na posebnim partijskim zadacima. S druge strane, u Elektroprivredi smo imali sistem otkupa radnog staža, odnosno stimulacija da ti partijski usmjereni kadrovi uzmu otpremnine od po 60.000 – 70.000 KM, da bi se ti isti ljudi potom prebacili u druga javna preduzeća. Znam za više takvih slučajeva – naglašava Stanić.
Stanić je ukazao na poražavajući bilans prošlih akcija.
– I bila su obećanja Vlade Radovana Viškovića da će se napraviti popis zaposlenih u administraciji i javnim preduzećima i da će se neradnici istjerati, a na kraju je rezultat bio svega desetak evidentiranih takvih radnika – rekao je on.
Prema njegovim riječima ključni faktor takvog stanja je višak zaposlenog partijskog kadra, armija koja pred izbore dobija zadatke da pridobija glasačko tijelo vladajućim elitama, a u međuvremenu nemaju nikakvih obaveza na radnim mjestima.
– I to, naravno, ostavlja posljedice sa kojima se suočavamo, da građani putem plaćanja realnih usluga (električne energije, vode, komunalne potrošnje) moraju plaćati te neradnike kroz sve veće i veće cijene. Na kraju, to opet neće spasiti ta preduzeća, nego vodi daljem urušavanju. Nikada takva preduzeća nećemo dovesti na zdrave osnove jer, koliko god se plaćalo i koliko god povećavali cijene usluga, opet ćemo doći u istu situaciju, da takvo upravljanje javnim preduzećima nije moguće. Potrebno je racionalnije upravljanje, zapošljavanje radnika prema jasno predviđenim sistematizacijama i konkursnim procedurama, sa jasno predviđenim kadrovskim i stručnim sposobnostima koje radnik treba da ima na radnom mjestu, te mnogo racionalniji broj zaposlenih u svim javnim preduzećima. Ali to bi značilo odricanje od partijske strukture i sadašnjeg sistema upravljanja, što direktno ugrožava vladajuću elitu, odnosno, ne bi bili tu gdje jesu. Naravno, ulog je veliki i oni ne žele da žrtvuju svoju moć i vlast zarad dobrobiti naroda i građana, kako bismo dobili efikasna javna preduzeća i efikasne javne usluge – istakao je Stanić.
Na razmjere skrivenog viška radnika i pogubnost stranačkog kadriranja ranije je upozorio i ekonomista Goran Savić, koji ističe da Vlada Republike Srpske nema plan za racionalizaciju i preusmjeravanje radnika u realni sektor.
– Ono što je isto jedna od najkrucijalnijih mjera koju vlada treba uvesti jeste da drastično smanji latentnu zaposlenost u javnim preduzećima i da taj višak radnika preusmjeri u realni sektor. Svjedoci smo da je ogroman broj viška radnika u svim javnim preduzećima i ta latentna zaposlenost koja se mjeri negdje od 40 do 50% pravi ogromne troškove i automatski vuče ta preduzeća u gubitak – rekao je on.
On je istakao da je potrebno zapošljavati stručne, iskusne kadrove koji znaju raditi, a ne samo stranačke kadrove, jer to dodatno uništava ekonomiju Republike Srpske.
– Svjedoci smo jako puno afera gdje nam stotine miliona ide iz budžeta… Imamo izuzetno nekvalitetne kadrove koji ili ne znaju napraviti ugovore da zaštite interese Republike Srpske ili nešto drugo. Mislim da ipak nije u pitanju toliko neznanje, već čisti kriminal… Ali bez obzira da li je u pitanju neznanje ili namjera, oni moraju krivično odgovarati za toliko izgubljenih novaca – zaključio je Savić.
(Mondo)
