Radovan Karadžić nazvao pred Tribunalom "lažnim mitovima" i "lažnim žrtvama" optužbe o masovnim ubistvima nesrba u Sarajevu i Srebrenici 1992-95
Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, optužen za genocid nad nesrbima u BiH, opovrgavao je da je Sarajevo bilo u opsadi i pod terorom snaga pod njegovom kontrolom, tvrdeći da je, suprotno navodima optužnice, vojska RS bila u okruženju muslimanskih i hrvatskih snaga.
Srbi su u Sarajevu i širom BiH, po Karadžiću, kontrolisali samo svoje teritorije, a nisu ni pokušavali da zauzmu "muslimanske".
"Mermerna je istina da Sarajevo nije bilo pod srpskom opsadom, nego je bilo podijeljen grad", rekao je optuženi.
Negirajući da je VRS nasumično granatirala civile u Sarajevu, Karadžić je rekao da su muslimanske snage iz mnogih civilnih objekata - poput škola, vrtića, muzeja - otvarale vatru na srpske položaje, pretvarajući ih time u legitimne vojne ciljeve. Na mapi grada je pokazao više primjera.
Snimak naređenja generala Ratka Mladića, često puštan pred Tribunalom, da se otvori vatra na "Velušiće zato što tamo nema Srba", Karadžić je protumačio kao nalog da se ciljaju takvi "legitimni vojni ciljevi".
Odgovornost za masovna stradanja civila u gradu, Karadžić je prebacio na muslimanske vlasti, ponavljajući da su one namjerno granatirale i pucale na sopstveno stanovništvo kako bi izazvale stranu intervenciju.
Naglasio je da je "uvjeren da na Markalama 1 i Markalama 2 možda čak i nije bilo civilnih žrtava i da su tijela podmetnuta".
Kao dokaz za tvrdnju da su muslimanske vlasti izazvale eksplozije na pijaci, u kojima su u februaru 1994. i avgustu 1995. poginule i ranjene stotine ljudi, Karadžić se pozivao na navode iz knjige tadašnjeg komandanta Unprofora Majkla Rouza o postojanju takvih rezultata istraga.
Napominjući da je "Sarajevo bilo i srpski grad, takođe" - zato što je bilo "izgrađeno na srpskoj zemlji" i imalo srpsku većinu do Drugog svjetskog rata - Karadžić je najavio da će dokazati da "Srbi nikada nisu započinjali borbe" i da im je cilj bio političko rješenje i da "sačuvaju stanovništvo".
Rekao je da je "volio i još uvek voli" Sarajevo i da "nikada od njega nećemo odustati".
Karadžić je u uvodnoj riječi pred Haškim tribunalom, takođe predočio situaciju u BiH uoči proglašenja nezavisnosti i početka sukoba, početkom 90-ih godina.
Karadžić je najavio da će pružiti dokaze o tajnom sporazumu nekadašnjih predsjednika Hrvatske, Slovenije i BiH, Franje Tuđmana, Milana Kučana i Alije Izetbegovića, o napadu na JNA, postignutom u julu 1991.
"Izetbegović se u decembru 1990. kleo u Jugoslaviju, u januaru 1991. je, poslije izbora, formirana vlada, a krajem januara je počela kampanja za nezavisnost Bosne", naveo je Karadžić.
Karadžić je rekao da su bosanski Srbi u februaru 1992. godine, radi očuvanja mira, prihvatili nezavisnu BiH, pod uslovom da imaju svoju konstitutivnu jedinicu.
Opširno govoreći o genezi krize u BiH 1991-92, Karadžić je naglasio da su sve političke odluke SDA - poput formiranja posebne skupštine i republike bosanskih Srba - bile iznuđene prethodnim potezima ka nezavisnosti BiH koje su povlačile SDA i Hrvatska demokratska zajednica, zanemarujući volju Srba da ostanu u Jugoslaviji.
On je ponovio da je usvajanje deklaracije o nezavisnosti BiH u oktobru 1991. bilo nezakonito i protivustavno, bez predstavnika Srba koji su se tome protivili i napustili zasjedanje.
Karadžić je izjavio da bosanski Srbi tokom rata nisu zauzimali tuđe, nego branili svoje teritorije.
"Mogli smo, takoreći, uzeti BiH, a za Sarajevo ćete to posebno vidjeti... Ali, nismo uopšte izlazili iz svojih etničkih teritorija... Naoružani narod je izašao na rubove svojih teritorija da bi se zaštitio da ga ne pokolju", rekao je Karadžić, nastavljajući uvodnu riječ odbrane.
Negirajući navod optužnice da je politički vrh Srpske demokratske stranke u jesen 1991. formirao skupštinu srpskog naroda u BiH kako bi omogućio "prisvajanje teritorija", Karadžić je rekao: "Koje teritorije Srbi treba da zauzmu? Pa, to su njihove teritorije".
Prikazujući mape, optuženi je sugerisao da su se granične linije srpskih teritorija tokom rata u BiH poklapale sa linijama fronta.
"I od tih vjekovno njihovih teritorija, Srbi su bili spremni da se odreknu za mir", napomenuo je Karadžić.
On je opovrgavao i navod optužnice da su snage bosanskih Srba, s početkom rata u aprilu 1992, stavile Sarajevo pod opsadu.
Kao dokaz da je srpsko političko vođstvo u BiH bilo posvećeno traženju mirnog političkog rješenja, Karadžić je podvukao da je SDS u februaru 1992. prihvatila rješenje "tri Bosne u jednoj Bosni", odnosno da BiH bude nezavisna, sa tri konstitutivne jedinice.
"Mi smo tada rekli, u redu, napustićemo Jugoslaviju, to je bila najbolnija koncesija, ako u BiH budemo imali svoju konstitutivnu jedinicu", kazao je Karadžić.
Naznačio je i da je to bila suština plana portugalskog posrednika Žozea Kutiljera, koje su sve strane prihvatila 18. marta 1992, ali je potom lider SDA Alija Izetbegović kasnije povukao svoj potpis na sporazumu.
Karadžić je citirao Kutiljerove riječi, poslije rata u BiH, da su tim sporazumom mogli biti sačuvani mnogo životi, naročito Muslimana, ali da je Izetbegović bio "ohrabren" iz inostranstva da povuče potpis, od zemalja koje su mislile da znaju šta je najbolje.
"Srbi i Karadžić sve prihvataju... ali, nemaju šansu da sačuvaju mir", naglasio je Karadžić, koji nastavlja uvodnu riječ.
Suđenje Karadžiću počelo je pred Haškim tribunalom 26. oktobra prošle godine uvodnom rječju optužbe. Optuženi je početak suđenja bojkotovao tvrdeći da mu sud nije dao dovoljno vremena da se pripremi.
Pošto je tužilac Alan Tiger 2. novembra završio uvodnu riječ, sudije su tri dana kasnije donijele odluku da Karadžiću postave branioca i da suđenje bude nastavljeno 1. marta 2010, kako bi se braniocu dalo dovoljno vremena da se pripremi.
U uvodnoj riječi, tužilac Tiger je naglasio da je Karadžić bio vrhovni komandant vojske koja je zločinima počinila etničko čićenje Muslimana i Hrvata u velikim dijelovima BiH, terorisala civile u Sarajevu i počinila genocid nad 7.000 Muslimana u Srebrenici.
"Karadžić je istovremeno bio arhitekta politike na kojima su ti zločini utemeljeni i vrhovni komandant snaga koje su te zločine počinile", rekao je tužilac Tiger.
Bivši predsjednik Republike Srpske je u dvije tačke optužen za genocid nad nesrbima u Srebrenici i još sedam bosanskih opština, a u preostalih devet tačaka za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana djela, terorisanje i nezakonite napade na civile i uzimanje međunarodnih talaca tokom rata u BiH 1992-95.
Optužnica protiv Karadžića usredsređena je na etničko čišćenje Muslimana i Hrvata širom BiH 1992-95; kampanju terora protiv civila tokom opsade Sarajeva u istom periodu; uzimanje UN osoblja za taoce u maju i junu 1995, kao i genocid u Srebrenici u julu 1995.
Vlasti Srbije uhapsile su Karadžića u Beogradu u julu 2008. i izručile ga Tribunalu. On je u prvom pojavljivanju pred Tribunalom odbio da se izjasni o krivici po tačkama optužnice, a sudija je, potom, u skladu s pravilima, u spis uveo da se optuženi ne osjeća krivim.
(MONDO)