Karadžić nastavio ispitivanje svjedoka

Svjedok, koji je potvrdio da je bio simpatizer Stranke demokratske akcije (SDA), rekao je da su na Palama 1991. i 1992. godine bile česte demonstacije u kojima bi se formirala kolona srpskih muškaraca, nosile se flaše rakije i zastave i skandiralo se "Kosovo, Kosovo, ne damo Kosovo“.

Na Karadžićevo pitanje da li je tada prvi put vidio "da su Srbi zaokupljeni Kosovom" i da li se sjeća kriza od 1968, 1971, 1981, pa permanentne krize naročito izražene 1988. i 1989. godine, te da je veliki broj Srba iz BiH 1989. išao na miting na Kosovu, svjedok je odgovorio da je o mitingu čuo preko medija, a da na Palama prije 1991. takvih demonstracija nije bilo.

Crnčalo je izjavio da na Palama "odmah nije bilo dobro, čim se pojavila srpska zastava sa četiri ocila". Karadžić je insisitrao da je svjedok opisao crkvenu zastavu, kakve su mogle da se nose u bivšoj Jugoslaviji i u toku komunističkog režima.

Karadžić je rekao da svjedoka neće ispitivati o glavnom dijelu izjave, o pogibiji njegove supruge prilikom granatiranja sarajevske pijace Markale 28. avgusta 1995. godine, kako ga ne bi uznemiravao, napominjući da će se dokument o tom incidentu često pojavljivati u sudnici.

Svjedok je potvrdio da je čuo za ubistvo srpskog svata Nikole Gardovića na Baščaršiji 1. marta 1992. godine, naglašavajući da nije bio na mjestu događaja i da je živjeo na Palama. Na Karadžićevo pitanje da li je čuo izjavu ubice na televiziji da je svata Gardovića ubio zato što je nosio srpsku zastavu, svjedok je odgovorio da je sudu dao iskaz o događajima koje je on doživio.

Odgovarajući na pitanje da li prihvata da je Srbe uznemiravalo da ih neko ubija jer nose svoje zastave, Crnčalo je rekao da je "moguće da je bilo i takvih ljudi".

Svjedok nije mogao da odgovori na Karadžićeva pitanja o strukturi vlasti u opštinama BiH poslije prvih višestranačkih izbora.

Na Karadžićevo pitanje da li zna da je u rukovodstvu stranke Vojislava Šešelja potomak Mehmeta Spahe, a da je Draža Mihailović u svom štabu imao Mustafu Mulalića, svjedok je konstatovao da ni on ni Karadžić nisu bili tamo i da ga optuženi pita o stvarima iz vremena kada nijedan od njih još nije bio rođen.

Radovan Karadžić osporavao je u četvrtak pred Haškim tribunalom da je u svom govoru kod Kulturnog centra na Palama u junu 1992. izjavio da je "najbolji način da se brane srpske kuće, da se napadnu muslimanske kuće", kako je to tvrdio svjedok Sulejman Crnčalo.

Svjedok je tvrdio da je Karadžićevu izjavu čuo lično, sa udaljenosti od oko 15 metara. Karadžić je ovu izjavu ocijenio "drastičnom" i zapitao kako je moguće da to nijedan medij nije objavio.

Povodom Karadžićeve primjedbe da ovu izjavu nije pominjao u predmetu protiv Momčila Krajišnika, Crnčalo je rekao da ga tada o tome niko nije pitao.

Optuženi i svjedok izložili su različite interpretacije o akcijama oduzimanja oružja stanovništvu na Palama i okolini u maju 1992. Služeći se izvještajima agencije Srna iz tog perioda, Karadžić je naveo da je poslije napada na policijsku patrolu u selu Renovica, u kojem su ubijena dva srpska policajca, načelnik policije Malko Koroman izdao ultimatum da se do sutradan, 25. maja, preda svo oružje.

Prema Karadžićevim riječima, najprije je stanovništvo pozvano da oružje dobrovoljno preda, zatim je uslijedila akcija oduzimanja, a poslije pogibije srpskih policajaca izdat je ultimatum.

Svjedok je rekao da "redoslijed nije bio takav", već da su Srbi napali muslimane u Renovici i tako su srpski vojnici koji su došli u ovo većinsko muslimansko selo izazvali incident.

Crnčalo tvrdi da je oružje u posjedu stanovništva bilo lovačko i legalno i nije htio da komentariše navode o pronalasku jednog snajpera, ručno izrađene puške dvocjevke i pet boca sa pripremljenim molotovljevim koktelima.

Karadžić je osporavao da je u martu 1992. vođena kampanja da muslimani napuste Pale, ukazujući da su u to vrijeme na svim rukovodećim mjestima u MUP BiH bili muslimani.

Karadžić je sudu u dokazni materijal ponudio ugovor o privremenoj razmeni imovine koji su svjedok i njegov brat Tajib 2. jula 1992. skolopili sa Dragicom Subotić iz Pofalića.

Karadžić je rekao da je stanovništvu bila omogućavana samo privremena razmjena, odnosno da je Vlada RS u aprilu zabranila prodaju nekretnina, jer to, zbog rata, ne bi bilo pošteno. On je citirao izjavu Dragičinog sina Mira, koji je rekao da su oni izbjegli na Pale poslije muslimanskog napada na Pofaliće u maju 1992.

Prema Subotićevoj izjavi, u opštini je bila velika gužva, jer su mnogi htjeli da zamijene imovinu, naglašavajući da nije bilo prisile. Subotić je takođe potvrdio da su poslije rata vratili kuću na Palama.

Karadžić je insistirao da je od oko pet hiljada muslimana, ukupno 1.042 otišlo u Sarajevo, dok su drugi ostali na Palama, ali je svjedok tvrdio da su ti podaci netačni. On je ustvrdio da "u urbanom dijelu Pala četiri muslimanske porodice nisu otišle i nisu preživjele rat".

Suđenje Karadžiću nastavlja se naredne srijede, kada će tužilaštvo izvesti novog svjedoka.

Prema ranijem podnesku optužbe, identitet sljedećeg svjedoka je zaštićen, a govoriće o masovnim ubistivima u Srebrenici u julu 1995. godine.

Karadžić je optužen za genocid, zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH.

(Srna)