Svjedok: Stotine djece u Sarajevu ranjene

Ona je izjavila da su 1992-95. godine stotine djece s teškim ranama od granata i metaka bile dopremljene u bolnicu Koševo u Sarajevu, gdje je ona radila.

Tadašnji predsjednik Republike Srpske optužen je za artiljerijske i snajperske napade na civile u Sarajevu, genocid nad nesrbima u Srebrenici i sedam drugih opština u BiH, zločine protiv čovječnosti i uzimanje međunarodnih talaca.

Zaimović koja je tokom rata bila glavna medicinska sestra Odjeljenja dječje hirurgije u bolnici Koševo, vodila je zabilješke o povredama i toku liječenja 331 djeteta.

Napomenula je da su djeca liječena i na drugim klinikama u Sarajevu.

"Uglavnom sva djeca bila su povrijeđena gelerima granata i snajperskim hicima... Mali broj djece imao je rane od fosfornih granata ili eksplozija plina... To su bile zaista teške povrede, koje su i nas šokirale zato što ih do tada nismo vidjeli… Iako je prošlo dosta vremena i nečega se vjerovatno ne mogu sjetiti, sva ta djeca su i dalje pored mene ", rekla je Zaimović.

"Djeca su bila preplašena i pod traumama od snajperista i granatiranja. Bila su pod traumom prije svega od povreda, pa onda dok su ležala u bolnici, tokom granatiranja skakali bi na svaku granatu, od straha su mokrila u krevetu iako to nisu činili prije toga, plakala su i tražila zaštitu od sestara", navela je Zainovićeva.

Prema njenim riječima, bilo je teško raditi u tim uslovima dok granate padaju na sve strane.

"Najteže je bilo kada je bolničko osoblje nepokretnu djecu moralo da odvodi u podrumske prostorije, bilo u sred dana ili noći zbog jakog granatiranja", navela je ona.

Ona je precizirala da je tokom 1992. na njenom odjeljenju liječeno 161 dijete, od kojih je devet preminulo od teških povreda.

Iz zabilježaka svjedokinje, tužiteljka En Saderlend (Ann Sutherland) izdvojila je, tokom ispitivanja, više primera djece, starosti od dve do 13 godina, ranjene širom Sarajeva, uključujući i pijacu Markale.

Zainovićeva je zapisivala imena djece koja su se liječila kod nje, njihove lične podatke, povrede koje su zadobili i gdje, dijagnoze kao i datume kada su primljena i kada otpuštena sa liječenja.

Pored toga upisivala je i lična zapažanja i osjećanja jer, kako je navela, svako dijete je nosilo neku svoju priču o dijelu života u kom mu se desila nesreća.

Ona je ispričala da je osim tog dnevnika, koji je uvršćen kao dokaz protiv Karadžića koji se tereti za genocid i etničko čišćenje muslimana iz BIH, kao glavna sestra vodila i izvještaj koji je išao u administrativnu kancelariju.

Prema riječima svjedokinje, 31 dijete je zbog teških povreda i nemogućnosti liječenja pod teškim uslovima u Sarajevu, bilo prebačeno u inostranstvo posredstvom međunarodnih humanitarnih organizacija.

Zaimović je opisala i kako je granatiranje grada sa položaja Vojske Republike Srpske, koje je nekoliko puta zahvatilo i bolnicu Koševo, otežavalo rad ljekara i zastrašivalo djecu u bolnici.

Nekadašnji predsjednik Republike Srpske negodovao je zbog sugestivnih pitanja tužilaštva koje je insistiralo da medicinska sestra govori o prihiološkom stanju djece, ukazujući da za to nije kvalifikovana, ali je sudsko vijeće odbilo njegov prigovor.

Kada je Karadžić preuzeo ispitivanje svjedokinje i pozravio je, Zainovićeva mu je odgovorila "Dobar dan gospodine Karadžiću, drago mi je da vas vidim u ovoj sudnici".

On je podsjetio svjedokinju da je bio prijatelj sa njenim suprugom prije rata što je ona potvrdila.

Svjedokinja je odgovorajući na pitanja Karadžića navela da su srpski ljekari i osoblje bolnicu počeli da napuštaju kad je rat počeo, "jedan po jedan", dok su medicinske sestre, dvije Hrvatice i sve srpske ostale na poslu do kraja rata.

Preko 250 srpskih doktora otišli su iz Sarajeva na Pale pod vašim pritiskom kazala je ona i zamolila Karadžića da je ne zamara s pitanjima ko je gdje i zašto otišao.

Karadžić je tvrdio danas da je Sarajevo 1992-95. bilo "vojno uporište, utvrđenje, a nikako miran grad koji su napadali neki divljaci", što je Zaimovićeva negirala.

Karadžić je tvrdio, uz citiranje dokumenata Vojske Republike Srpske, da je u četvrtima oko bolnice Koševo - u kojoj je svjedokinja radila - "sve vrvilo" od "5.000-6.000 vojnika", artiljerijskih položaja i minobacača Armije BiH, čije su komande bile i u "školama i vrtićima".

Zaimovićeva je uzvratila da o tome "pojma nema", rekavši Karadžiću: "Došla sam ovde da kažem koliko ste djece vi sa svojom vojskom ranili dolje u gradu".

Potvrdila je, međutim, da joj je sin bio u 105. brdskoj brigadi ABiH, za koju je Karadžić tvrdio da je djelovala u okolini Koševa.

"Bio je regrutovan i morao je da ide, da brani zemlju, naravno... Ne znam gdje je bila ta brigada", napomenula je svjedokinja.

Na Karadžićevu tvrdnju da je Armija BiH "započinjala skoro svaku borbu" ofanzivama iz grada, djelujući topovima i minobacačima i iz kruga bolnice Koševo, Zaimovićeva je odgovorila:

"Gospodine Karadžiću, ja sam po cijeli dan bila na klinici gdje su bila ranjena djeca, radeći pod nemogućim uslovima i nisam znala gdje mi je glava od posla... Tu djecu ste vi gađali kao da su glineni golubovi... Imate li savjesti, uništili ste i srpsku i hrvatsku i muslimansku djecu. Vi ste opkolili Sarajevo i odozgo pucali i ubijali koga ste htjeli... To sam došla ovdje da vam kažem".

"Čistim izmišljotinama" svjedokinja je nazvala i tvrdnje Karadžića da su "dželati" u bolnici Koševo na smrt prebijali srpske bolesnike.

Suđenje se nastavlja sutra saslušanjem svjedoka.

Svoju uvodnu riječ tužilaštvo je dalo krajem oktobra 2009. a Karadžić sredinom februara ove godine, kada je odbacio sve navode optužbi Haškog tužilštva da je odgovoran za artiljerijske i snajperske napade na civile u Sarajevu, genocid nad nesrbima u Srebrenici i sedam drugih opština u BiH, zločine protiv čovječnosti i uzimanje međunarodnih talaca.

(agencije/MONDO)