Vlasti u Berlinu uložiće žalbu na odluku da Haškom tribunalu dostave dokumenta koja Radovan Karadžić smatra važnim za svoju odbranu.
Njemačka vlada ocenjuje da bi time bili ugroženi njeni nacionalni i bezbjednosni interesi, prenio je radio "Dojče vele".
Tim povodom, Kristijan Švarc-Šiling, koji je 1995. bio ministar za telekomunikacije u njemačkoj vladi, rekao je da je "moguće da se u njemačkoj dokumentaciji nalaze kompromitujući podaci, na primjer informacija da su Francuska ili Velika Britanija švercovale oružje u Bosnu i Hercegovinu, a istovremeno se javno, najviše protivile ukidanju embarga na oružje".
"Ako njemačka dokumentacija sadrži takve informacije, to bi za naše NATO saveznike i partnere bila velika sramota", rekao je Švarc-Šiling, koji smatra da Karadžić unosi pogrešne argumente u tok procesa, kako bi skrenuo pažnju sa stvarnih činjenica.
Advokat 6.000 preživjelih Srebreničana u procesu protiv Ujedinjenih nacija Aksel Hagedorn, smatra da će protivljenje njemačke vlade Karadžićevom zahtjevu njemu poslužiti kao "dokaz dosadašnje strategije" - da Tribunal ne vodi iskren proces i da ne želi da istraži pravu istinu, navodi njemačka medijska kuća.
"Nije isključeno da je Karadžić pronašao dokumenta koji dokazuju određene transporte oružja. Zato sada pokušava da dokaže da su se u rat u Bosni i Hercegovini aktivno umješale i zemlje Zapada", smatra Hagedorn.
Karadžić i njegovi branioci traže da njemačka vlada Haškom tribunalu preda osam kategorija dokumenata - izvještaja, memoranduma, prepiski i izvještaja njemačke obavještajne službe o isporukama oružja u Bosnu, prije svega u Srebrenicu 1995. godine.
Profesor međunarodnog prava Kristijan Tomušat ocijenio je da Karadžićevi branioci čine sve da bi usporili proces i da Haški tribunal ima pravo da zahtjeva svu raspoloživu dokumentaciju koja ima direktne veze sa procesom, ali da nema zadatak da "piše istoriju građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji".
"Branioci su i u ranijem procesu, koji se vodio protiv Slobodana Miloševića, imali sličnu strategiju. Zahtjevali su raznu dokumentaciju od njemačke vlade, a bivši ministri spoljnih poslova i predsjednik vlade morali su čak i da lično svjedoče. Na taj način, htjeli su da dobiju na vremenu i da istovremeno predoče opšti opis istorijskih kretanja, koja nisu imala mnogo veze sa tužbom zbog koje se vodio proces", ocijenio je Tomušat.
(Tanjug/MONDO)
