Savjet EU za unutrašnje poslove razmatraće danas ukidanje viza za građane BiH i Albanije.
Kako očekuje belgijsko Predsjedništvo EU pozitivna odluka o tome biće donesena konsenzusom.
Zamjenik predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH i ministar bezbjednosti Sadik Ahmetović prisustvovaće Savjeta EU, na kojoj će biti razmatran konačan datum dobijanja vizne liberalizacije za građane BiH u EU, javio je dopisnik Srne.
Donošenje odluke u Savjetu ministara posljednji je korak neophodan kako bi građani BiH i Albanije od 1. januara mogli bez viza da putuju u države članice šengenskog sporazuma, nakon što je Evropska komisija 27. maja predložila ukidanje viza, a Evropski parlament to prihvatio 7. oktobra.
Belgija, koja je predsjedavajuća EU, nada da će biti postignut konsenzus, iako su neke članice EU, kao što su Francuska, Danska, Švedska i Holandija, do sada pokazivale rezerve prema ovome.
Evropska komisija je izašla u susret strahovima ovih država i pružila dodatne garancije koje bi trebalo da spriječe zloupotrebu vizne liberalizacije i nagli priliv imigranata iz ovih država.
Monitoringom će biti provjeravano da li se svi traženi i dostignuti standardi poštuju i to u svim dogovorenim aspektima. To su upravljanje granicama, stroga kontrola izdavanja i autentičnosti pasoša, borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, provođenje sporazuma o readimisiji i upravljanje migracionim tokovima između regiona i EU.
Drugi mehanizam, nazvan nezvanično mehanizam ranog upozorenja, biće u formatu stalnog dijaloga, između EU i BiH i EU i Albanije, o pitanju azilanata koji žele u EU.
Stavljanjem BiH i Albanije na bijelu šengensku listu, na zapadnom Balkanu samo će stanovnicima Kosova trebati vize za turističko putovanje evropskim zemljama. Ostali će moći da bez vize putuju šengenskim prostorom u trajanju do 90 dana, ali bez prava da u zemljama Šengena borave ili rade.
To se ne odnosi na Irsku i Veliku Britaniju za koje i dalje vrijede bilateralni sporazumi o viznom režimu.
Šengenski prostor sačinjavaju zemlje Evropske unije - osim Velike Britanije i Irske - kao i zemlje nečlanice Island, Norveška i Švajcarska.
Bugarska, Rumunija i Kipar još u potpunosti ne primjenjuju sva pravila Šengenskog ugovora.
Šengenski prostor se širio uporedo sa svakim proširenjem EU i danas obuhvata teritoriju veličine sa 4,5 miliona kilometara kvadratnih na kojem živi nešto više od 400 miliona stanovnika.
Šengenski ugovor su 1985. godine u gradu Šengenu, na tromeđi Luksemburga, Francuske i Njemačke, potpisale ondašnjih deset članica Evropske ekonomske zajednice (EEZ). Sve do potpisivanja Amsterdamskog ugovora, 12 godina kasnije, Šengenski ugovor je bio odvojen od EEZ.
Ideja o uspostavljanju zajedničkog bezgraničnog prostora u Evropi postojala je i prije, pa su takve dogovore imale zemlje Beneluksa (Belgija, Luksemburg, Holandija) od 1948, a Danska, Švedska, Norveška, Finska i Island uspostavile su 1952. Nordijsku pasošku uniju.
Šengen je tako dugo ostao izvan struktura Unije, jer se članice nisu mogle složiti ima li EEZ, prema osnivačkim ugovorima, ovlaštenja da ukine graničnu kontrolu između suverenih država.
Nađeno je kompromisno rješenje kojim se građanima Zajednice ukida pasoška kontrola, ali ostaje vizuelni nadzor prilikom prelaska kopnenih granica.
Danas je Šengenski ugovor dio pravne stečevine Evropske unije (aki kominiter) i svaka promjena ugovora mora se provesti u skladu sa zakonskom procedurom EU. Pravna akta kojima se regulišu uslovi za pristupanje Šengenu donose se u zakonodavnim tijelima EU kvalifikovanom većinom.
Tim pravilima ukidaju se granice između zemalja članica Šengenskog ugovora, uz istovremeno jačanje vanjskih granica. To se, prije svega, odnosi na imigracijsku politiku, odnosno "zajedničku politiku o privremenom ulasku lica", izdavanje viza, usklađivanje kontrole vanjskih granica i prekograničnu policijsku i sudsku saradnju.
Zavisno o okolnostima, kao što su bezbjednosna procjena ili borba protiv kriminala, zemlje članice mogu da suspenduju primjenu Šengena na period za koji same procijene da je neophodan.
Jedan od važnih instrumenata Šengena je Šengenski informacioni sistem (SIS), međuvladina baza podataka koju zajednički koriste sve zemlje potpisnice Šengenskog ugovora. Namjena SIS-a je prikupljanje i razmjena informacija koje su važne za poslove nacionalne bezbjednosti, kontrole granica i provođenje prava.
Iako nisu potpisnice Šengenskog sporazuma, Velika Britanija i Irska su dio programa saradnje i koriste se SIS-om u cilju borbe protiv kriminala i terorizma. Tim zemljama je, međutim, uskraćen pristup bazama podataka iz "člana 96", što je u stvari registar "ilegalnih stranaca", to jest lica kojima je zabranjen pristup Šengenskom prostoru.
Centrala Šengenskog informaciskog sistema je u Strazburu u Francuskoj, a u planu je da se naredne godine oformi Evropska informaciona agencija, sa sjedištem u prijestonici Estonije Talinu, kao krovna organizacija u okviru koje bi djelovao i SIS.
Građanima zemalja članica Šengena garantuje se, osim slobode putovanja, i ulazak i boravak u ostalim šengenskim zemljama, bez obzira da li su članice Evropske unije ili ne.
(Srna)
